Razgovor sa Radicom Majom Berišom (Maya Berisha) počeo je kao ćaskanje dvoje FB prijatelja, a onda je, uz obostranu saglasnost, dobio formu e-intervjua, što je u skladu sa preventivnim mjerama socijalnog distanciranja kao efikasne odbrane od napasti zvane COVID 19.

Za one koji o Maji ne znaju ništa ili znaju malo, otkriću da je rođena Nikšićanka, koju je život odveo na studije u Beograd, a odatle u Veliku Britaniju, gdje se počela baviti privatnim biznisom. Maja je prije tri godine uspješno završila online program Univerziteta na Kembridžu za upravljanje održivim razvojnim poslovima i dobila sertifikate tamošnjeg Instituta: jedan za liderstvo u održivom razvoju (CISL) i drugi za kontinuirani profesionalni razvoj (CPD). U aprilu 2017. je počela da ulaže u Crnu Goru u partnerstvu s lokalnim proizvođačem organskog voća. Riječ je o fabrici za preradu organskog voća i povrća u Kličevu kod Nikšića.

Majo, da li ova pandemija navrće vodu na vodenicu održivog razvoja i koliko je to važno za priču koju i ti zagovaraš – održiva poljoprivreda?

Naravno da DA. To  svijet i očekuje. Sada će mnoge stvari u društvu da se mijenjaju. Kao i raspodjela kapitala. Već izvjesno vrijeme  preko obrazovnih institucija u Evropi održivost se izučava i implementira kroz razne forme i strategije, a sve u interesu zajednice i očuvanja prirode, jer jedno bez drugog ne ide. Zdravo društvo, prije svega, gradi bogatstvo.

Ima jedna fraza koja se sada najčešće koristi na Institutu za održivi razvoj Univerziteta u Kembridžu, a ona glasi – nema više biznisa as usual (kao i obično); sada biznisi moraju da odigraju ulogu pokretača promjena. S obzirom na to da su preduzetnici najhrabriji da pokrenu nešto novo, od njih se najviše očekuje da promijene sadašnje stanje odnosa.

Razvijene evropske zemlje i dalje ulažu u svoje preduzetnike tako što mlade podstiču programima inovativnih ideja i pristupa, gdje se vodi račina o životnoj sredini, prirodnim resursima i socijalnim problemima. Cilj je mitigacija ili umanjenje razlika između bogatih i siromašnih

Potencijala imamo kao niko. Ako se budemo vodili evropskom politikom, uskladićeme se, ali sami, teško. Niti znaju kako, niti će raditi tako. To je žalosno

Afrika već uveliko radi na tom polju i do sada pokazuje izuzetan napredak. I, inače, od kada rade po ovom programu, ekonomije zemalja BRIKSA (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička republika) su u usponu.

Pitanje: A mi, gdje smo tu mi? Crna Gora se samoproglasila prvom ekološkom državi u svijetu, na riječima je za održivi razvoj… Vidiš li ti neke promjene u ovdašnjoj razvojnoj filozofiji?

Odgovor: Kao što i sam znaš, u većini ovih zemalja je korupcija glavni problem. Mi smo imali najveći potencijal za održivi razvoj. U stvari, mislim da su ga od nas Britanci i preuzeli. Princ Čarls je pokrovitelj ovog programa sa Kembridža koji sam završila, a on je prvi razvio organski uzgoj u komercijalne svrhe u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sjećaš se da nam je dolazio u posjetu  i obilazio najbolje proizvodjače organskih proizvoda i probao najkvalitetnije.

Ali, na žalost, mi smo preokupirani politikom, nacionalnom mržnjom i vjerskim razlikama. Kada to iskorijenimo, možda i krenemo naprijed. A potencijala imamo kao niko. Ako se budemo vodili evropskom politikom, uskladićeme se, ali sami, teško. Niti znaju kako, niti će raditi tako. To je žalosno.

Pitanje: Dok smo neobavezno ćaskali o ovome, skicirala si mi osnovnu šemu organske proizvodnje hrane u Crnoj Gori. Molim te da to ponoviš na način da bude jasno i inspirativno.

Odgovor: Kao što vidimo iz reljefne mape Crne Gore, osim Ćemovskog i Gornjeg nikšićkog polja, te ulcinjskog Štoja, mi i nemamo nekih ravnica za uzgoj klasičnih komercijalnih kultura. Naš teren je idealan za mala gazdinstva koja bi proizvodila različite vrste organske zdrave hrane. Da bi izbjegli nesigurnost koju stvara otkup, kao i variraranje cijena iz godine u godinu, takođe i propadanje neiskorićenih agroproizvoda, a istovremeno osigurali plasman, kako na našem tako i na inostranom tržištu, potrebna nam je fabrika većeg prerađivačkog kapaciteta.

Vlada mora da ima uši za ovaj program. Jednostavno mora, ako misli da izvede zemlju iz krize u tom ekonomskom pravcu

Proizvođači se udružuju u mrežu (stakeholders ), oni su glavni nosioci proizvodnog procesa, pitaju se i odlučuju o daljem poslovnom procesu. Bitno je da određena područja proizvode ono što je tipično za to područje da bi se izbjegla konkurencija. Svi moraju da se pridržavaju pravila organskog uzgoja, što bi se obezbijedilo preko medija ili nekim drugim vidom edukacije dostupne poljoprivrednicima koja ne bi remetila njihov radni dan.

Vrlo je bitno da im se pruži svaka vrsta podrške!

Finansijska sredstva koja su namijenjena poljoprivredi za razvoj treba da budu dostupna svima, a ne samo pojedincima. Treba da bude jasno da za korupciju ovdje nema mjesta.

Pitanje: Može li se naći ozbiljan sagovornik u crnogorskim institucijama na ovu temu?

Odgovor: Mislim da može. U ovom procesu se mora sarađivati sa vladom, ma ko to bio, i njihovim ministarstvima, ali da sada ne širimo  temu. Vlada mora da ima uši za ovaj program. Jednostavno mora, ako misli da izvede zemlju iz krize u tom ekonomskom pravcu.

Pitanje: Je li koncept jednako primjenljiv i u stočarstvu?

Odgovor: U principu, Zeleni se zalažu za smanjenje emisije gasova staklene bašte, naročito metana proizvedenog od preživara, smanjenje konzumacije mesa i mesnih prerađevina, naročito komercijalnih farmi, tako da se ostavlja prostor za organsku proizvodnju mesa  i mliječnih proizvoda malih kapaciteta, što Crnoj Gori apsolutno i odgovara.

Uzgoj ovaca je za naš teren najprikladniji i do sada je bio najrasprostranjeniji. To bi trebalo tako i da ostane.

Ostale životinje bi trebalo gajiti samo za potrebe našeg, domaćeg tržista i ništa dalje, osim naravno za proizvodnju nekih specijaliteta kao što je Njeguški pršut.

Ovčarstvo na sjeveru bi moglo da postane trademark (robna marka) za Crnu Goru.

Mislim da u Šavniku postoje ostaci bivše fabrike TITEX-a. Tu bi mogao da se otvori jedan pogon za preradu sirove vune, jedan za izradu vunenih štofova  i jedan za preradu vune u proizvode za higijenu, koji se koriste u hotelima. Naši hoteli na sjeveru bi mogli da koriste ove domaće proizvode, kao i namještaj (garniture za sjedjenje, naslone za glave, jastuke, prekrivače, ćebad). Zapazila sam da su u Velikoj Britaniji  jako popularni skupi jastuci, jorgani i podjorgani  punjeni vunom, pa bi se taj material mogao izrađivati u toj fabrici.

Otvaranje ovih fabrika bilo bi na sjeveru  od velikog značaja za našu industriju i ekonomiju. To bi uvezivalo nekoliko grana i zapošljavalo veliki broj radnika, a takođe bi održavalo i podsticalo dalje razvijanje tih oblasti. Da ne pričam o turistima koji sve više vole da uživaju u originalnosti turističkih ponuda. Mi smo mala zemlja, ali sa tako bogatim resursima, pa  samo treba da naučimo pravilno da ih prezentujemo. I, najbitnije, zaštitimo ih, jer je to uslov za plasman!

I drvna industrija malog kapaciteta bi našla mjesto, takođe. Mislim da bi ove tri industrije bile najvažnije za dalji rast i ekonomsko jačanje Crne Gore.

Pitanje: Je li ovaj koncept uspješna formula za sve?

Odgovor: Nema univerzalne formule za sve. Jednostavno, svakoj grani se prilazi na poseban način i traže rješenja. Na primjer, neke gigantske firme kao Plantaže – one ne moraju ovako. Svakako da i za njih postoje rješenja ako hoće da posluju u skladu sa ovim mjerilima. Uostalom, kada uredimo ekološka pitanja i usaglasimo proizvodnju zdrave ekološke hrane i ekološkog turizma, mi smo već sebe plasirali na tržište.

Više pogled na more, rijeku i planinu ne znače ništa ako je smeće svuda oko nas, ako uvozimo GMO hranu, ako su nam rijeke zagađene, šume posječene i sl.

Sve je više eko – turista koji biraju zemlje koje vode računa o ekologiji. I to su upravo  visokoplatežne familije.

Pitanje: Kakvo je tvoje iskustvo sa tim?

Odgovor: Sa tim već odavno imam iskustva. Držala sam hotel u Velikoj Britaniji 20 godina. Poslednjih sedam sam u prirodi van grada otvorila još jedan. Gosti su mi bili ljudi visokog obrazovanja i pozicija u društvu. Gost mi je bio i generalni direktor Micubisi banke iz Tokija sa familijom. Moj mali hotel je na farmi. Otvorila sam ga 2012. Imali smo kokoške, patke, zečeve, dva psa i macu. Jedna sam od prvih u Kentu razvila ruralni turizam. To sam krenula da radim i na Žabljaku. Tačnije, u jednom selu kod Žabljaka, u  Ninkovićima. Tu sam sagradila brvnaru i dala komšijama da vode posao. Imala sam goste samo iz inostranstva.

Dok su drugi gradili objekte za turizam  da se obogate, ja sam to radila da razvijam selo. Moj interes je bogata i srećna zajednica. Samo tako možemo da funkcionišemo. Ja sam uvijek srećna da nekome nešto predložim ili pomognem idejom.

Pitanje: Evo je i konzervativac Boris Džonson priznao da je važno društvo, replicirajući svojoj ideološkoj drugarici Margaret Tačer, koja je to osporavala.

Odgovor: Čula sam. To nije ecotopija. Skandinavske zemlje već uređuju svoja društva tako.

Pitanje: Rekao sam u uvodu, predstavljajući te, da si uložila u fabriku za preradu organskog voća. Reci nešto više o tome

Odgovor: Fabrika je građena u skladu sa konceptom održivog razvoja. Malog je kapaciteta i za sada će zapošljavati lokalno stanovništvo i pomagaće  lokalnu zajednicu i lokalne institucije od značaja za razvoj, kao što su škole, obdaništa, bolnice i nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjima, a čiji je zadatak da organizuju razne skupove, vašare, sajmove, prezentacije i promicije poljoprivrednih proizvoda na lokalnom nivou.

Lokalno stanovništvo treba da gaji pozitivno razmišljanje i odnos prema biznisima koje doprinose njihovoj zajednici.

To je u stvari najbitnije!!!

Dalje, naša fabrika je građena tako da kada jednog dana osjetimo potrebu za proširenjem i premještanjem proizvodnje, objekat može da promijeni namjenu i postane stambeni!

Osim prirodnih proizvoda, koristimo prirodne resurse  – vodu i sunčevu energiju. Da bi ograničili potrošnju vode u ljetnjem  periodima, kada može da bude deficitarna, ugradili smo filtere i pretočnu jamu za filtriranje vode koja će se vraćati u sistem. Preko solarnih panela proizvodićemo sopstvenu energiju jednim dijelom, a ostalu potrebnu za proizvodnju koristićemo isključivo iz obnovljivih izvora, konkretno krnovskih vjetrenjača. Tako zadovoljavamo i taj uslov energetske efikasnosti.

EU streme tome da sa tržišta izbace sve loše konkurente i neodgovorne biznise kojima je jedini cilj bogaćenje pojedinaca. Mislim da će ovo biti najbolnije nekima koji u ovome vide samo profit

Da pomenem i to da se proizvodnju u fabrici bazira na kružnom a ne na linearnom principu kao većina fabrika danas. To znači da će se ambalaža reciklirati, a sirovina će se maksimalno iskorišćavati u preradi i praviti više gotovih proizvoda. Neprerađeni  otpad, kao peteljke ili, u nekim slučajevima, nejestive kore i korijenje, odlagaće se u posebne kontejnere i  to će biti sirovina za proizvodnju organskog đubriva, koje će našoj  poljoprivredi biti itekako potrebno. Time mi ispunjavamo kompletno sve uslove ODRŽIVOG razvoja.

Za ovakve biznise Evropska unija (EU) će uvoditi sertifikate i njihovi proizvodi će imati prednost na tržištu. Oni streme ka tome da sa tržišta izbace sve loše konkurente i neodgovorne biznise kojima je jedini cilj bogaćenje pojedinaca. Mislim da će ovo biti najbolnije nekima koji u ovome vide samo profit.

Ovi naši novopečeni kapitalisti nemaju taj osjećaj za dijeljenje (shering). Ne žele da vide da je radnik koji im ostvaruje profit karika u lancu vrijednosti, a jedino što može da stimuliše dobar rad je učešće u samom procesu

EU se osigurala i u slučaju prevara. Takvi biznisi i takva politika će se označiti kao ‘greenwash’ i neće imati pristupa na njihivo tržište. Kada jednom dobiješ tu oznaku, sav dalji trud ti je uzaludan. Najbitnije je da se u ovo  krene srcem i pošteno. Svaki iskren trud se prepozna. Nama se, trenutno, koješta oprašta jer smo tek u pripremama za ove njihove standard, ali kada im se jednom pridružimo biće i  kažnjavanja. Prema tome, važno je da znamo ovo od početka.

Pitanje: Ovaj koncept me podsjeća na sistem udruženog rada u samoupravnom socijalizmu?

Odgovor: Baš tako i jeste. Zeleni i jesu centrist, oni balansiraju kapitaliste i komuniste, oni su tu da nađu zajedničko rješenje za oba sistema i  najfer uslove za život nas i svega ostalog na planeti, što mi kao vrsta uništavamo. Zato sam prije i rekla  da smo mi imali idealne uslove, jer smo već poznavali taj sistem.

Međitim, ovi naši novopečeni kapitalisti nemaju taj osjećaj za dijeljenje (shering). Ne žele da vide da je radnik koji im ostvaruje profit karika u lancu vrijednosti, a jedino što može da stimuliše dobar rad je učešće u samom procesu, i adekvatni uslovi kao što su bezbjednost, na prvom mjestu zdravstveno i penziono osiguranje, radnička prava. Ovo znam kao poslodavac. Radnička prava su mi dobro poznata materija. Imala sam priliku sebe da zastupam kao poslodavca na sudu u Engleskoj u nekoliko slučajeva, i tu sam dobro upoznala ovu materiju. Dobar poslodavac nema čega da se boji, pa ni sudova. Tamo je praksa – ako te neko tuži kao poslodavca, odmah prihvataš neku nagodbu jer su troškovi suđenja i advokata veliki, pa se mnogi ne usuđuju ulaziti u te rasprave, a i zakon je takav bio u vrijeme laburista da je radnik imao veća prava od poslodavca i mogao je izaći iz sudnice sa dobijenom parnicom, čak i sa mogućnošću da se traženi iznos udvostruči.

Pitanje: Šta bi bilo umjesno reći za kraj ovog intrvjua?

Odgovor: Treba raditi na kvalitetu. Svi naši proizvodi, ako budu usklađeni sa modelom održivosti, imaće plasman na evropskom tržištu. To je zagarantovano!

Voljela bih da mi to sami prepoznamo umjesto da nam eu to nameću.

Duško VUKOVIĆ