Piše: Dragan Dragović

Crna Gora je danas zatvorena i izolovana država sa svih strana.  Vlada je – da bi se osigurala – još uvela i policijski čas, kojim se zabranjuje izlazak iz “objekata za stanovanje” od subote od 13 sati do ponedjeljka do 5 sati ujutro, a radnim danom od 19 do 5 sati ujutro, od ponedjeljka do petka.

I tako, zatvoreni smo, kako spolja, tako i iznutra.

Mi nijesmo ni Italija, niti Španija, ni Amerika ili Francuska, a niti bilo koja druga multinacionalna država,  i ne možemo,  niti ćemo ikada biti njima slični; ni u jednom pogledu, pa naravno ni u pogledu Korone.

Pitam Vladu: zašto slijepo slijedite druge države pa nas gurate u tijesne i zagušljive prostorije, da udišemo teški i ustajali vazduh, kad dobro znate da se u takvim prostorijama može mnogo prije dobiti virus nego na svježem i čistom vazduhu.

Iz dana u dan,  od ” jutra do sjutra”,  slušamo jednu te istu priču: o smrtonosnom uticaju “nevidljivog neprijatelja” ( virusa COVID-19 pandemic). 

Imajući to kao opravdanje, vi ste nas SVE zatvorili, i svi se mi nalazimo u kućnom pritvoru. Umjesto da provodimo vrijeme na svježem vazduhu, šetajući, trčeći ili radeći na otvorenom, mi u velikom strahu  sjedimo u zatvorenom prostoru, čekajući sudnji čas. Vi od najzdravijih stvarate  bolesnike; ako ne fizičke, a ono sigurno mentalne bolesnike. 

Zašto svojim dejstvima i akcijama stvarate atmosferu straha?! Ako se, možda, pitate zašto su ogromne gužve po bolnicama,  onda postoji samo jedan odgovor, a to je strah.  Zbog straha,  svi, i mi i vi – za svaku (pa i najbanalniju ) prehladu – odmah pomišljamo da je Korona, i bezglavo trčimo u bolnicu.

Ja znam da se uvijek mogu naći dobri razlozi za svašta,  pa čak i za ono:  najgore i najgluplje. A ovaj vaš razlog je potpuno iracionalan. I ne prihvatljiv. Jer, kakve god razloge naveli, ne može se naći opravdanje za ovo što vi činite.  

Ako što imamo da valja, onda su to priroda i vrijeme.

Pitam se zašto nas ne pustite na svježi i čist vazduh:  da slobodno šetamo ulicama grada, pored mora, da šetamo po poljima, šumama, brdima, proplancima, planinama,  da obrađujemo imanja, okopavamo i režemo lozu, voćke…?!  Proljeće je i mnogi poslovi nas čekaju, a mi ne možemo i ne smijemo da izađemo, jer ste nas vi zatvorili – uz opravdanje  da brinete o našem zadravlju i životu.

Nemate vi snage za sve nas. Fokusirajte se na bolesne, i na one kojima treba pomoć. Njih je – neveliki broj i za njih vi imate dovoljno kapaciteta: i doktora, i kreveta, i respiratora, i ljekova, i maski, i rukavica… i svega drugog što je u ovom slučaju potrebno. A nas ostale oslobodite zatočeništva.  Ako to ne uradite, nas će ovaj virus uništiti. 

Svi mi dobro znamo kako da se ponašamo i šta da radimo. Itekako dobro znamo da peremo ruke, da držimo “socijalnu distancu “,  i da se danas  ( uopšte )  ne rukujemo,  a kamoli ljubimo po dva-tri puta.  Znamo i uvijek smo dobro znali što nam je činiti kad imamo prehladu, temperaturu, šmrkavicu… I za to nam nije potrebna vaša pomoć.

Vaš zadatak je da stvorite uslove da se normalno živi, a ne da se “normalno” umire.

I tako, biće mnogo bolje za sve nas, da napravite promaju, na svim nivoima. I kad to uradite, onda će ovaj virus  otići (“glavom bezobzira”) tamo odakle je i došao; otići će negdje drugo gdje su mu uslovi mnogo bolji i mnogo povoljniji nego što mogu biti kod nas. 

I zato, UKINITE ove nehumane mjere- odmah!