Javlja: Branka Marković

Razmišljajući gdje da se nabave ove maske “disalice”, nešto mi pade na pamet.

Imali smo nekada u školi, u sklopu predmeta ‘Poznavanje prirode i društva’ cijelu jednu oblast – INDUSTRIJA. Učila sam đake sve do detalja o industriji.

Današnji đaci možda i ne znaju šta ta riječ znači. Ne pominjemo je. Nema je više.

A kada je postojala, počinjali smo da učimo o njoj od mjesta življenja, od Podgorice. Učili bi i nabrajali – Aluminijski kombinat, Duvanski kombinat, Fabrika namještaja “Marko Radović” , “Titex”, čuveni “Radoje Dakić”, “Elastik”, fabrika protivgradnih raketa…

Dalje, ložili smo, grijali se na drva i ugalj više nego danas.

Činjenica, bilo je manje automobila.

Pitam se – gdje su tada bile čestice i zagađenja?

Ili smo bili srećni, bezbrižni, zdrave glave, pa nam niko i ništa nije mogao. Ni čestice, ni poneki sitni prevarant.

Bilo je i krupnih, ali koliko je prstiju na jednoj ruci. Danas ih ima koliko čestica PM10.

Možda su nas oni zagadili?