Glavna i odgovorna urednica portala FOS Media je prije par dana ekspresno pritvorena pod optužbom da je izvršila krivično dijelo „izazivanje panike i nereda“. Ona je, u veoma napetoj situaciji, objavila vijest da su pripadnici kosovske policije ROSU na raspolaganju Crnoj Gori za Badnji dan, što je doista uznemirilo javnost. Pročitavši tu vijest, a prije njenog hapšenja, na fejsbuku sam objavio svoj stav o tome. On  u najkraćem glasi da se tako zapaljive vijesti ne smiju objavljivati ako nijesu dobijene iz veoma kredibilnog izvora, a ako je izvor kredibilan, onda se ne daje demanti – kako je to uradio portal FOS Media. Novinarska udruženje i kolege su takođe iznijeli svoj stav o tome, stale u odbranu Anđele Đikanović.

Namjera ovog teksta je da se tim problemom pozabavim iz drugog ugla, onoga kojim se javnost, novinari i njihova udruženja, nijesu bavili.

Novinari već godinama traže da dobiju status službenih lica, posebno zaštićenih zbog delikatnosti posla kojim se bave. Mišljenja sam da bi takav status trebalo da dobiju. Međutim, smatram da bi baš zbog te svoje povećane odgovornosti, pored pojačane fizičke i pravne zaštite od nasrtaja interesnih grupa i kriminalaca, morali da imaju i mnogo veći stepen odgovornosti za javnu riječ i informacije koje objavljuju. To jeste, da kada objave neistinitu vijest, koja vidno uznemiri javnost, vijesti sa elementima vjerske i nacionalne mržnje, ratnohuškačke pozive, očigledno neistinite i spinovane vijesti, morali bi da snose sankcije za njih. Ne samo prekršajne, već u krajnjim situacijama i krivične.

Svjestan sam da bi to mogao biti još jedan vid pritiska na novinare, koji bi ih tjerao na pretjerani oprez i autocenzuru, da bi centri moći mogli zloupotrijebiti takva zakonska rješenja, ali haosu i neodgovornosti u novinarstvu se mora stati na kraj. U suprotnom, ono će biti sve gore i gore, postaće javna pljuvaonica – kao što i dobrim djelom jeste, isukan mač bez ikakve kontrole. Mač koji može sasjeći pojedince i grupe ljudi bolje od bilo čega drugog.

U neuređenim državama poput naše, gdje vlada selektivna pravda tj. neprvda, veoma je teško urediti bilo koju oblast, pa i oblast novinarstva. Da nije tako, lično bih, uprkos stavu novinara i novinarskih udruženja, pozdravio potez tužilaštva koji je pritvorilo glavnu i odgovornu urednicu FOS Media zbog objavljivanja lažne vijesti koja je vidno uzbunila javnost. Međutim, njen prekršaj je jedan u moru prekršaja slične vrste koji se svakodnevno dešavaju u crnogorskom novinarstvu, a koji prolaze bez sankcija.

Godinama su Informer i Pink televizija u Crnoj Gori, očigledno svjesno i sa namjerom, širile najbrutalnije laži, targetirali pojedince, društvene grupe i pojedine političke partije, izazivajući uznimerenje i kontaminaciju javnosti, ali sankcija, osim par benignih, forme radi, nije bilo. To i danas svakodnevno rade neki mediji i portali, a sankcija nema.

Javni servis – da ga imamo, trebao bi biti najveća brana uzbunjujućim vijestima i reper privatnim medijima u objektivnom i profesionalnom novinarstvu. Njegova uloga servisa građana koji ga plaćaju i koji objektivno i uravnoteženo informiše javnost, u koji imaju daleko najviše povjerenja, bila bi veća prepreka širenju lažnih i uzbunjujućih vjesti od bilo kakvih zakonskih sankcija.

Međutim, tzv.Javni servis je decenijama bastion upravo lažnih i friziranih vijesti i izvještavanja. Građani mu ne vjeruju, ne bar u dovoljnoj mjeri, pa shodno tome, po istraživanja javnog mnjenja, građani imaju više povjerenja u neke privatne medije nego u „svoj“ Javni servis, što je apsurd i svojevrsna bruka.

Friziranim, jednostranim i neobjektivnim informisanjem, Javni servis konstantno uzbunjuje javnost, ali selektivnoj pravdi ne pada na pamet da pokrene postupak protiv uređivačkog tima, makar pod onom stavkom „nesavjestan rad u službi“, ako ne zbog širenja lažnih vjesti i uzbunjivanja javnosti. Jer, ako pri najvećim građanskim protestima u Crnoj Gori poznatih pod sloganom „Odupri se“, tzv. Javni servis uporno mimimizuje broj učesnika, isključivo negativno komentariše mirne proteste protiv korupcionaških afera u koje je upleten sam vrh vlasti, dovodi u studiju sumnjive analitičare iz regiona koji pokroviteljstvo nad protestima, bez ikakvih dokaza pripisuju stranim državama i obavještajnim službama, što je to nego uznemirivanje i uzbunjivanje javnosti?

Ako Javni servis pri trenutnim protestima vjernika protiv zakona o vjerskim zajednicama, koji su najmasovniji ikada održani u Crnoj Gori, ponavlja istu matricu: minimizuje broj učesnika, prenosi kratke, neobjektivne informacije o samim protestima sa neadekvatnim snimcima, a neuporedivo veći dio informativnog programa posveti negatinvnim komentarima i rekacijama na njih, onda to nije ništa drugo nego uzbunjivanje javnosti i stvaranje dodatnog revolta kod nje. I, što je pogubno, takvim inoformisanjem Javni servis  daje još veći  prostor privatnim medijima da oni budu glavni izvor informisanja građana, dalje urušavajući svoj ionako nizak kredibiltet.

Ali, u državi u kojoj Glavni specijalni tužilac na početku građanskih protesta „Odupri se“ javno ustvrdi da je jedan od organizatora protesta „član organizovane kriminalne grupe kome je majka visoki funklcioner opozicione partije“, krivično ne ogovara za tako tešku laž kojiom je uzbunio javnost, teško klevećući momka bez ijedne mrlje u biografiji, nanoseći strah i bol inače teško bolesnoj mu majci i, uprkos svemu ostane na mjestu Glavog specijalnog tužioca, onda nam je sve tako kako nam je: i u novinarstvu, i u državi.