Nadam se da nije kasno da predložim (pardon, prijedložim) da se zakonom propiše i uzmogne svakoga ljeta gospodnjega jedna počasna titula dodjeljivati pregaocima i bastadurima crnogorskijem.

Pouzdano znam da je i ‘boljijema i višijema’ ovo na um padalo, ali su se, iz razloga koje im skromnost nalaže, ustručavali da prijedlože.

Da vam ne duljim, mili saplemenici i sudržavljani vrli, već da ‘s neba pa u rebra’ ili, kako bi to odumrli Latini, brecnuli: “In medias res!” obnarodujem ono o čemu se u ložama vlasti poodavno zucka.

Zrelo je vrijeme da potomci odaju dužno priznanje pregaocima i bastadurima koji bez uzmaha svoj cijenjeni obraz uzidaše u obnavljanje hiljadugodišnje državne podumijente. Kucnuo je čas da se skine hipoteka sa onih koji su svoju čast žrtvovali za više ciljeve.

Pravo je vrijeme da crnogorski parlament, skupljen na ponos i diku rodu svojemu, zakonom uspostavi počasnu titulu DRŽAVOTVORNOG LUPEŽA.

Pravo na titulu imali bi oni koji su lupežali u državnom interesu, oni koji su lupežluk skrivali u državnom interesu, kao i oni koji su lupeže hvalili i slavili u državnom interesu.

Ova titula bi se dodjeljivala jednom godišnje, na Dan državnosti, a njeni nosioci bi, do prirodne ili nasilne smrti (daleko se kazalo!) uživali odgovarajuću apanažu i sve pripadajuće počasti.