(Zakašnjela čestitka za Dan planete Zemlje )

Za katolički Uskrs krenuh sa mojim omiljenim vodičem Kapom (ital. Capo – šef) na safari.

Kada idem sa njim, u potpunosti se odmorim i uživam.

Sada mi pade na pament da možda nisam u mojim prethodnim tekstovima objasnila porijeklo riječi safari, te ću to učiniti sada. Riječ safari na swahili jeziku znači putovanje.

E, pa neka počne putovanje!

Destinacija Samburu.

Obilazak Buffalo spring i Shaba nacionalong rezervata.

Polazak iz Najrobija oko 6:00. Trasa prema Mnt Keniji, Nanjuki, Meru, Isiolo.

Možda mali opis puta: u dijelu oko grada Thika, del Monte ima najveće plantaže ananasa u svijetu, u jednom potezu, tako da su slični plantažama loze na Ćemovskom polju. Takođe, primjetila sam dosta zasada eukaliptusa. Kažu da eukaliptus nije baš dobar za tlo, jer brzo iskoristi sve minerale, ali je, sa druge starane, otporan, lak za uzgoj i donosi čisti profit vlasniku. Ovaj kraj je bio poznat i po uzgoju kafe. Ima i danas plantaža, mada manje, jer je uvozna kafa postala jeftinija, a i kažu da su farmeri počeli da zamjenjuju kafu avokadom, s obzirom na to da daje bolju finansijsku dobit. Inače, ovaj dio Kenije je najplodniji dio i naseljen većinom Kikuju stanovništvom koje je poznato po preduzetništvu i činjenici da je i sam predsjednik iz ovog plemena.

Žao mi je što nisam napravila fotografije da vam dočaram tu boju crvene plodne afričke zemlje.

Sledeći veći grad na našem putu je Nanjuki. Britanska baza marinaca. Ništa posebno, osim puno prepotentnih Engleza. Mada, da budem do kraja iskrena, kasnije mi jedna prijateljica reče da je život u tom gradu lijep, da ima raznih kulturnih dešavanja i interesantnih ljudi, te eto ako neko krene kojim slučajem tamo, da zna.

Dolazak u NP Sambury Buffalo spring. Postavljanje šatora i priprema “kreveta“, istovaranje stvari.

Možda će nekome ovo sve izgledati naporno i ne baš u skladu sa poimanjem termina odmor, ali vjerujte da je ovo, ipak, pravi odmor duše i tijela.

Putovanja sa Kapom su, što bi rekao Kundera, lakoća putovanja.

Moje pripreme su bile veoma jednostavne: vreća za spavanje, par krpica i dosta voća 🙂

Pošto je jedna grupa stigla ranije, čekao nas je spreman ručak. Naravno, Lumbai je spremio odlično jelo.

Grupa je šarolika: bilo je Engleza (ali srećom ne tipičnih) – tip oženio našu  s Balkana, pa ga ona malo opustila :), bilo Kenijaca ali sa velikim uticajem Britanije, Italijana i ja. 🙂

Prvi tkz. “game drive” se primiče. Samburu N.R je poznat po obilju životinja. Nalazi se 355 km sjeverno od Najrobija, pokriva površinu od 131 km² i predio je dosta sušan.

Kao što rekoh, rezervat se odlikuje mnoštvom životnja (pošto nisam prevodilac ostaviću neke nazive na engleskom jeziku za slučaj da omanem sa prevodom): Grevy Zebra, Somali Ostrich (Somalijski noj), Reticulated Giraffe, Gerenuk and the Beisa Oryx, Wild dog, Slon, Lav, Leopard, and Cheetah. Nađoh na internetu i ovaj podatak: Kamunyak lavica koja je usvojila bebu od Oryx – Oriks (iz porodice antilopa) je stanovnica rezervata. Nisam je vidjela, ali zato jesam većinu ostalih životinja, te s toga možete da mi i ne vjerujete. 🙂 Kažu da novinar treba da provjeri informacije koje daje, well, ja nisam novinar al’ nešto ne bih voljela da vas lagim, te stoga je na vama da ocijenite hoćete li vjerovati ovoj informaciji ili ne.

Nego da nastavim, rezervat je bogat i raznovrsnim pticama; kažu da ima oko 450 vrsta. Ima, vjerujte mi, nisam ih mogla prebrojat sve! 🙂

Probaću sa par fotografija, nešto mojih, nešto pozajmljenih od prijateljice, da vam dočaram ljepotu. Ali da sada probam da dočaram dane i situacije doživljene i proživljene u tih par dana.

Prva situacija: Pošli smo na “game drive” i bila sam na krovu našeg 4×4 vozila. Nailazimo na krdo slonova, zaustavljamo se da bi ih posmatrali, a i da ih ne bi uznemirili, jer njihova reakcija može biti jako nepoželjna.

Ostajem na krovu automobila. Nemam mogućnost da siđem, a i najbolje je da ne pravim previše pokreta. Bila sam oči u oči sa ovim predivnim i moćnim životinjama. Drugari iz drugih kola su pomno ali baš pomno, pratili situaciju. Ako slon osjeti da je ugrožen ili ako mu neko ili nešto stoji na putu, ima da ga nema. Ja sam jednostavno legla na krov automobila i gledala sa puno ljubavi slonove i bila totalno smirena. Iskreno vjerujem da sve životinje namirišu strah tako da ga ja nisam imala.

To je bilo najljepše i ujedno najopasnije iskustvo koje sam doživjela do sada na safariju.

Druga scena: U “Buffalo spring” postoji prirodni bazen, i to sa kristalno čistom vodom. Da li možete da zamislite kako prija kupanje posle “game drive-a“ gdje smo svi prašnjavi, ulijepljeni od znoja… I da, u kampu nema ni tuša ni tuširanja, dobije se oko pola litra vode na dan za umivanje i to je to. Lično mislim da je dovoljno. Na kraju krajeva, dovoljno da se preživi. Sve je to sopstveni znoj i malo prašine 🙂

Treća scena: Aperitiv. E, da li se ovo može opisati? Teško! Odlazimo do obale rijeke, blizu kampa. Momci uzimaju gitare i sviraju uz zalazak sunca. Životinje dolaze i prelaze rijeku. Familija slonova se moćno kreće ka drugoj strani. Ovo su momenti kada čovjek samo ćuti, diše i upija svaki momenat. Kakvi neboderi, kakvi zabavni parkovi, kakvi shopping mall-ovi. Ovo čovjek treba da doživi i za ovo da živi.

Četvrta situacija: Krećemo iz „Buffalo spring“ ka Shaba nacionalnom rezervatu. Zastajemo u Arches post da pripunimo gorivo i da dodamo ponešto našim zalihama hrane i pića. Moja prijateljica ulazi u lokalnu prodavnicu, čiji izgled podjeća na najgore barake, i pita pošto su biscuits, a prodavac će, ni manje ni više, sa british akcentom: “We refer to them as cookies“.

Peta situacija: Ulazak u Shaba nacionalni rezervat. Ubrzo nakon ulaska zatičemo veliku porodicu slonova. Oni su stvarno tako impozantna stvorenja. Vidite te grdosije koje ruše sve ispred sebe, ako treba, ali koji brinu o familiji i koji tako nježno gledaju onim krupnim očima. Mislim da smo ostali 40 minuta, ako ne i više, da ih posmatramo.

Šesta situacija: kupanje u rijeci. Na ovom safariju smo imali sreću da smo se čak dva puta okupali za pet dana (not bad, not bad što bi rek’o teniser Đoković, ako ste gledali intervju sa italijanskim novinarem). Ovdje prilažem samo fotografiju.

I sedma situacija: Obilazak međunarodnog aerodroma u Isiolo. Isiolo se nalazi Bogu iza nogu, kao i većina gradova u ovom dijelu Kenije, mada i sam termin “grad“ u Africi ima jedno značenje, a u Evropi drugo. Kod nas u Africi gradovi više liče na pojedina sela i katune. Elem, političari odlučiše da dobiju glasove naroda Samburi i obećaše i izgradiše aerodrom i naravno zatvoriše ga. Zašto? Zato što je pola piste u Isiolo County, a pola u Meru County. Te ako avion uspije da se zaleti i poleti na dijelu piste u Isiolo, dobro je, ako ne – pojede mu ga đavo i osta’ tu đe je.

Šta je pametna vlada uradila, vele daj da on bude i međunarodni aerodrom, pa uliše još koju paru u njega ali ne riješiše pitanje zemlje, vlasništva i uprave. Uprava inače sjedi i, naravno, ništa ne radi u Meru County. Te ako ne dignu rampu, ne poleće avion (kažem rampu figurativno, jer je sve u rampama u Keniji).

Došli smo do kapije tj. ulaza u aerodrom i nismo mogli ući. Čuvari su nam dali sve ove informacije, još su rekli da ponekad pista služi za privatne avione ali da se oni moraju najaviti. Te tako aerodom osta samo pista koja ponekad ugosti koji lokalni avion, a za međunarodne će da sačeka. Mada i ti međunarodni mogu biti oni kojima sam išla za Južni Sudan (oko 20 sjedišta) ili možda oni koji idu za Somaliju i gdje se, ja bih rekla prevozi “mješovita roba“, ali ne kvarljiva.

Pošto odužih ovo pisanje, bolje da skratim i samo kažem da je Planeta Zemlja jedno predivno mjesto, da je Mama Afrika za mene i dalje Mama Afrika, da je Kenya fascinantno lijepa i da se svakog dana zahvaljujem Univerzumu na ovim predivno proživljenim momentima.

Hvala na pažnji.