Religijske tradicije i filozofske rasprave već hiljadama godina pokušavaju objasniti što se događa nakon smrti, smrti koja se definiše kao prestanak svih bioloških funkcija živog organizma. I svi se slažu oko jednog – da će svako od nas jednom umrijeti. Nova naučna teorija i tu činjenicu dovodi u pitanje.

Naučnici navode da smrt nije konačna kao što mislimo, a dr Robert Lanza, glavni naučnik i direktor kompanije Advanced Cell Technology (ACT) i docent na Institutu za regenerativnu medicinu na Medicinskoj školi Univerziteta Wake Forest, na svojoj web stranici, koju prenosi Geek.hr, objašnjava zašto je to tako.

Jedno od načela kvantne fizike jeste da se određeni događaji ne mogu previdjeti sa sto postotnom sigurnošću. Naprotiv, postoji niz mogućih događaja od kojih svaki ima različitu vjerovatnoću pojavljivanja. Prema takozvanoj interpretaciji brojnih svjetova (“many-worlds” interpretation) svaki od ovih događaja zapravo predstavlja po jedan svemir, odnosno svijet. Takvo gledište podupire i nova naučna teorija biocentrizma, koju uvodi sam Lanza, a prema kojoj postoji beskonačan broj paralelnih svjetova. Sve što se ikad moglo dogoditi odvija se u nekom od tih svjetova. Primjera radi, ako smo pri biranju fakulteta imali četiri moguća izbora, iako mislimo da smo odabrali samo jedan, sva su se četiri scenarija zapravo odvijala, ali svaki u jednom od paralelnih svjetova.

Svi ti svjetovi postoje istodovremeno, bez obzira na to što se događa u njima, a smrt ne postoji ni u jednom od tih scenarija. Lanza zaključuje da, iako su naša tijela osuđena na samouništenje, onaj subjektivni osjećaj življenja “Ko sam ja?” tek je energija od 20 vati koja izvire iz mozga. S obzirom na to da je jedan od najsigurnijih naučnih zakona da se energija nikad ne gubi, ne može se uništiti ni stvoriti, znači da ni energija osjećaja življenja ne odlazi sa smrću. Pitanje je prelazi li iz jednog oblika u drugi?

Lanza, jedan od vodećih svjetskih naučnika, navodi rezultate poznatog eksperimenta s dvostrukim prorezom. Naučnici posmatraju česticu koja prolazi kroz dva proreza u barijeri i tada čestica mora “odabrati” hoće li proći kroz jedan ili kroz drugi prorez. Međutim kad naučnici ne posmatraju česticu, ona se ponaša poput talasa i može istovremeno proći kroz oba proreza. Dakle, čestica mijenja svoje ponašanje u zavisnosti od toga da li je neko posmatra? Budući da je to nemoguće, odgovor je jasan: stvarnost zavisi od naše percepciji, ona nije objektivna.

U novijem istraživanju, objavljenom u časopisu Science, dokazano je kako naučnici mogu retroaktivno promijeniti nešto što se dogodilo u prošlosti. Korišćena je drugačija verzija prethodno opisanog eksperimenta, s tim da su eksperimentatori odlučivali hoće li upaliti ili ugasiti sklopku koja otvara jedan prorez (a time su i odlučivali hoće li se čestica ponašati kao talas ili kao čestica), ali tek nakon što je čestica prošla barijeru. Pokazalo se da je ono što je eksperimentator odlučio u tom trenutku uticalo na to kako se čestica ponašala u prošlosti, kao da je čestica “pročitala misli” eksperimentatora.

Ovo je dokaz da vrijeme nije linearno kao što mislimo. “Sve što trenutno vidimo i doživljavamo zapravo je vrtlog informacija proizvedenih u našem mozgu, a vrijeme i prostor samo su sredstva pomoću kojih ujedinjujemo sve te informacije unutar istog okvira”, ističe Lanza. Znači da zapravo živimo u bezvremenskom i besprostornom svijetu, a u takvom svijetu smrt ne postoji. Čak je i Albert Ajnštajn priznao kako je njegov stari prijatelj “otišao s ovog čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas… shvataju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zapravo samo jedna tvrdoglavo uporna iluzija”.

Besmrtnost ne znači stalno postojanje u svijetu bez kraja, već ona živi izvan vremena.