“Kada se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, tada komentari ispod tekstova objavljenih na web portalima postaju važniji od samih tekstova… U tim crnim jamama prostaštva i socijalne pornografije godinama se već rađaju i razvijaju najteže hrvatske boleštine, koje će na kraju, u to nema baš nikakve sumnje, do kraja pomoriti slabašne ostatke novinstva u Hrvata“, napisao je Miljenko Jergović, hrvatski književnik, u svojoj kolumni u Jutarnjem listu.

On sugeriše kako bi trebalo regulisati ovu oblast u Hrvatskoj.

“Prvo: Valjalo bi preuzeti standard koji već postoji na Zapadu, a prema kojemu su komentari objavljeni ispod teksta na web portalu integralni dio uređenog sadržaja za koji odgovara uredništvo. To znači da urednik portala na jednak način stoji iza autorskih tekstova na stranici, kao i iza onog što ispod tih tekstova pišu (tobožnji) čitatelji.

Drugo: U javnom glasilu ne može postojati sadržaj kojemu nije poznat autor. Tako je to bilo otkako je novina i javnih glasila, a tako je i na internetu, samo što se malo pravimo da nije. Zakonom bi, dakle, valjalo prisnažiti nešto za što skoro da je bio dovoljan zdrav razum, nešto što je u svakom slučaju dio kulturne tradicije svake pismene zajednice koja pismenost dokazuje i tako što ima svoja javna glasila.

Treće: Otkako je novina i novinarstva, nepotpisane sadržaje autorizira redakcija. Redakcija stoji i iza onih sadržaja koji su potpisani pseudonimom, bez obzira na to je li on redakcijski ili je autorski. Samim tim što nije otkriven, iza njega stoji autoritet glasila, stoji autoritet brenda. Dakle, portali koji kane objavljivati anonimne komentare ili komentare potpisane lažnim imenima i prezimenima, zakonski se trebaju obavezati na to da njihov sadržaj jamče na način na koji se jamči za vlastiti autorski tekst i stav. Glavni urednik svakog portala autor je i najprljavijeg šovinističkog i ljudožderskog anonimnog komentara objavljenog na portalu. Ako je u njemu objavljena prijetnja smrću ili poziv na terorizam, tada glavni urednik treba odgovarati za prijetnju smrću i poziv na terorizam.

Eto, na takav bi način zakon trebao štititi slobodu mišljenja i govora na internetu i u novinama. Naravno da postoji i pravo na anonimnost. Ali to pravo ne može se i ne smije konzumirati u javnim glasilima. Kome je do anonimnosti, neka drži jezik za zubima. Ili neka svoju verziju ispriča novinaru, koji će je zatim, štiteći njegovu anonimnost, pod svojim imenom i prezimenom objaviti u novinama. Tako može“.