Kao i svake, i u ovoj godini smo nizali uspjeh za uspjehom. Ljetna turistička sezona je, kao i uvijek, bila rekordna, sa povećanim brojem turista za X odsto. Strana ulaganja bilježe novi rast, jagma stranih investitora i strateških partnera ne jenjava,  porastao je BDP.

Podgorica je postala prepoznatljiva evropska metropola, prepoznatljivija čak nego je bila za vrijeme vladavina kontroverznog Mugoše i polupismenog Stijepovića. Otvaraju se nova radna mjesta, rade se putevi, škole, bonice…

Vesna Medenica neumorno i duže od deceniju uspješno vrši reforme u pravosuđu, gdje se bilježi stalni napredak u vladavini prava.

Milo Đukanović se nepokolebljivo rotira sa mjesta premijera na mjesto predsjednika države, te se uspješno takmiči sa premijerom Markovićem u posjetama inostranstvu, prijemima, nalaženju stranih investitora…

Javni servis je poslije smjene članova Savjeta RTCG i urednika ponovo objektivan, profesionalan i radi isključivo u interesu građana.

Mustafić nam je obznanio da od kada je on na čelu Zavoda za nezapošljavanje stopa nezaposlenosti pala je za nekih … ne znam koliko procenata.

Sve cvijeta.

Opozicija se i dalje složno bori da smijeni vlast, ulivajući nezapamćeno povjerenje i optimizam među građanima. Najjača opoziciona grupacija, koja se nikada ne predaje, svako malo protestuje, ulazi i izlazi iz parlamenta, očekuje da će posle Nove godine napraviti protest na kojem će čuveni i najpametniji Crnogorac Branko Radulović na ulice izvesti 200.000 do 300.000 građana.

Međunarodni prijatelji nas i dalje hvale na sva zvona, tako da šampionsko mjesto u demokratiji i napretku u svim oblastima i dalje suvereno držimo.

Tako je to u Balkanskom Monte Karlu.

A da smo doista Monte Karlo na Balkanu potvrdio nam je i jučerašnji podatak da su djeca Branimira Gvozdenovića potrošila minimalno 370 000 eura za studiranje u inostranstvu. Očigledno je finansijski isplativije biti u vrhu DPS-a nego u vrhu ATP liste, a to sebi može priuštiti samo Monte Karlo. Možda i Monako!

Ima i poneki problem, ali društvo u tridesetogodišnjoj tranziciji mora imati i problema.

Ranjena je samo jedna novinarka u ovoj godini – pucnjem u noge, što je takođe vidan napredak.

I dalje se ubijamo zbog nekog tovara kokaina, umjesto da uživamo u njemu. Kao što uživaju mnogi koji nam vode državu. Kokain je prirodna droga (ako je čist), a mi smo ekološka država.

Tu i tamo se pojavi po neki pobjedovsko-pinkovsko-cekaelovski uradak protiv onih koji se ne razumiju u demokratiju. Prije par dana se u jednom takvom, neautorizovanom video uratku pojavio ‘mafijaš’ Željko Ivanović, a onda je na red došla i ‘plagiajtorka’ Daliborka Uljarević.

Nije Sanja Vlahović plagijatorka, jer da jeste ne bi je ovako demokratska i transparentna vlast poslala za ambasadora. Nije ni Babović. A tek nije dvostruki direktor policije. Jer on uvijek radi sve isključivo po zakonu i pravilima službe. A i „faca mu ga daje“ – da nije.

Plagijatorka je Daliborka Uljarević – i tačka.

U protekloj godini smo riješili niz značajnih i egzistencijalnih pitanja, veoma važnih za građane. I Darka Šukovića. Nikad više 1918. je bez sumnje najvažnije.

Suđene za državni udar još nismo priveli kraju, a trebalo bi. Posle obećavajućeg početka, postalo je dosadno kao i u većini rialitija. Iako svi u prvi plan stavljaju tužioca Katnića, na mene je najbolji umjetnički dojam ostavila sutkinja Mugoša. Vidi se da ju je Medenica reformisala.

Zašto se narod, pogotovu svršeni studenti,  sve više  i masovno sele u inostranstvo kada iz dana u dana napredujemo na svim poljima, nije mi jasno? No, narodu nikad ugoditi – dobro je rečeno.

Zabrinjava i stopa samoubistava koja je abnormalna.  Takav smo narod izgleda – abnormalan.

Ne bih dalje nabrajao sve upjehe iz nikad više 2018.

Za kraj, moram se osvrnuti na neke glasine koje kruže:

Nijedno blagostanje ne traje vječno, pa neće ni ovo naše. Priča se da su dva prva čovjeka države u nekoj vrsti tihog sukoba tj.odmjeravanja snaga, te da taj sukob može eskalirati kao onomad između Mila & Momira. Ako ne daj bože dođe do nečeg sličnog, obavezno da se sva Crna Gora opredijeli i podijeli: ko za Mila, ko za Duška. Siguran sam da će u tom slučaju ovi napredni intelektualci, NVO sektor, Vijesti i Dan stati na stranu demokrate Markovića, patriote na stranu Đukanovića.

Na mene ne računajte ako do tog demokratskog odmjeravanja snaga dođe. Nisam uzimao strane ni u sukobu 1997, tada demokrate Đukanovića i patriote Bulatovića.

Za razliku od vas.