Piše: Dragan Dragović

U Crnoj Gori je veoma teško napraviti čistu razdjelnicu između toga šta je to “čisto“ politička, a šta, recimo, ekonomska odluka. Ali, kad je riječ o autoputu Bar – Boljari, onda tu i nema baš nikakve dileme; tu se radi o čisto političkoj odluci. Jer, kad bi ( u toj odluci ) bilo imalo “ ekonomije i struke“, taj put se zasigurno ne bi radio bar za neki ( malo poduži ) vremenski period. Recimo za narednih 20 godina.

Crnoj Gori su mnogo više potrebne neke druge stvari nego ovaj put, čija će cijena izradnje ( samo prve dionice ) iznositi ne manje od 1.3 milijardi eura. A za nešto više od trećine tih troškova ( 500 miliona eura ), mogla se uraditi takva putna infrastruktura koja bi mogla da “pokrije “ sve potrebe Crnoj Gori za narednih 20 godina, i isto tako, mogla se uraditi i ona  dionica kroz kanjon Platije, tehnički izuzetno dobro, i još više atraktivno da bi domaće stanovništvo, kao i turisti prolazili tom dionicom – sa velikim zadovoljstvom.

Imajući u vidu da se tu, nesumnjovo, radi o politickoj odluci, sva pitanja Komnenića onom Vujoviću  u emisiji “Načisto“ su bila uzaludna. Naime, oni nisu mogli nikako da se razumiju. Zasto? Pa zato sto su njih dvojica govorili na dva potpuno razlicita jezika. Čak i “ prevodilac“ Damjanović nije bio od  velike pomoći, jer je on, ustvari, govorio i razumio neki “treci“ jezik.

Od tog Vujovića nije se moglo ni očekivti ništa drugo od onoga o čemu je pričao; od Damjanovića isto tako. Pozivati se na struku ( o čemu stalno priča Vujovic, a i svi poliičari, a naročito Brajovic ) je prilično smijesno –  da ne kažem neumjesno.

U ovom sučaju, struka je bila i ostala samo tu da  pronadje način kako da opravda i zavije tu političku odluku u fini celofan. Jer, ako se radi nešto što se nikada ( “u istoriji Crne Gore“ ) nije radilo, i ako se radi o “projektu stoljeća“, onda je očigledno trebalo “potrošiti“ bar par milona eura na angažovanje najvećih svjetskih eksperata ( u oblasti te struke, kao i u oblasti relevantnog prava). Dakle, treba biti veoma iskren pa reći da mi u Crnoj Gori nemamo nikoga ko se može smatrati svjetskim ekspertom u ovoj profesiji, a niti u relevantnoj pravnoj oblasti. Kao što znamo, biti svjetski ekspert znači, prje svega, biti priznat od strane svjetskih eksperata u toj oblasti i imati nesumnjive svjetske reference. Ne naše reference! ( po principu: ti mene serdare, a ja tebe vojvodo), nego isključivo svjetske!!!

Pa zar nije bilo logično – u tu svrhu – potrositi 1% od ugovorne sume, kako bi  i projektni zadatak, i idejeno rješenje, i ugovor, i sve ostalo što tome pripada …..bilo uradjeno na takvom visokom profesionalnom nivou koji ne daje “Kinezima” ni najmanjeg prostora za bilo kakvo drugačije tumačenje ugovora. A ovako ćemo biti prinudjeni da platimo ( na kraju izradnje samo ove dionice ) preko 1.3 milijarde eura.

U prilogu ove tvrdnje stoji i činjenica po kojoj bilo koji “inostrani ugovor“ koji je Vlada bila zaključila, na kraju je rezultirao time da smo mi uvjek ostajali “kratkih“ rukava. Sjetimo se samo KAP-a. Pa upravo zbog toga ostaje našem premijeru i ostalim političarima samo da prijete “drugoj strani“ i to praznom puškom.

Čak nas je i Brajović ( koji je – valja pomenuti – završio Gradjevinski fakultet u Podgorici ) uvjeravao da smo mi ( bukvalno ) morali da prihvatimo ovakve idealne uslove finansiranja i izgradnje predmetnog autoputa, jer kako on ( Brajović ) kaže  “takva ponuda se ne odbija“.( Oni koji vole  film “Kum“ znaju o čemu se tu radi ).

Radi razjašnjenja, treba reći da: završiti gradjevinski fakultet je samo potreban ali ne i dovoljan uslov da bi se neko smatrao gradjevinskim inženjerom. U nekim zemljama Zapada ( SAD, Kanada, Britanija, Australja ….), čovjek koji diplomira, recimo, na gradjevinskom fakuletu nema zvanje inženjera sve dok ne ispuni odredjene uslove,  izmedju ostalog i uslov aktivnog rada u inzenjerskoj praksi sa dobrim i provjerenim rezultatima ( obično ne manje od 4 godine posle završetka fakulteta ). I dalje. da ne dužim pricu, zvanje Inženjera – u pomenutim državama – ne daje fakultet nego Asocijacija Profesionalnih Inženjera. Tako, shodno tim uslovoma, Brajović ne bi mogao biti inženjer, jer – kao što je poznato – on se nikada nije bavio inženjerstvom.

I sad samo da zaključim: od “ugovaraca” ( i sa naše i sa njihove strane) nikada  se neće saznati “prava istina“, a koja bi se mogla svesti na sledeće, i to:1) put je iskljucivo politicka odluka;

2) put je ekonomski neisplativ;

3) cijena njegove izgradnje će biti ne manja od 1.300 miliona eura;

4) završetak ove dionice puta neće biti prije 2022;

5) za  plaćanje kredita i ostalih obaveza Crna Gora ce stalno morati da odvaja novac iz budžeta;

6) put i svi pripadajući elementi ( mostovi, tuneli, prepusti, propusti, ….) će se neregularno i veoma slabo održavati, tako da ćemo, nakon samo nekoliko godina njegove eksploatacije, imati “bolesnika u kuci”, čije stanje će se sve više pogoršavati sa godinama. I što je najgore, generacije iza nas će ovaj “projekat stoljeća “ nazivati jednim od “najvećih grešaka naše generacije”, i tu  našu neracionalu ambiciju, oni će veoma skupo plaćati- i to godinama.