Prva Biblija, geografske mape, pomorske karte, zastave, prvi nacrt američke Deklaracije o nezavisnosti i američki Ustav bili su na papiru ili platnu od konoplje. Punih 150 godina Britanska enciklopedija je štampana na papiru od konoplje. Zapravo, sve školske knjige do 1880. bile su štampane na papiru od konoplje.

Slike Rembranta, Tomasa Geinzburga, Van Goga kao i mnogih drugih slikara bile su napravljene najčešće na platnu od kanabisa.

Konoplja ima kvalitetnije vlakno od drveta. Daleko manje nagrizajućih hemikalija je potrebno da bi se papir napravio od konoplje nego od drveta. Papir od konoplje ne žuti i vrlo je trajan. Biljka raste brzo i sazrijeva u jednoj sezoni, dok je drveću potrebno više godina.

Godine 1916. američka vlada je izračunala da će do 1940. sav papir moći da se izrađuje od konoplje i da više neće biti potrebno sjeći drveće. Ista vladina studija je pokazala da se od jednog jutra zasijanog konopljom dobije sirovine za papir koliko od 4,1 jutra zasijanog drvetom. “Uzgajanje i proizvodnja konoplje ne ugrožava prirodnu okolinu”, zapisano je u američkom biltenu br. 404 koji izdaje američko Ministarstvo poljoprivrede.

Ako bi se svi proizvodi, umjesto od naftnih derivate (plastika), izrađivali od ulja iscijeđenog iz konoplje, prirodno bi se razgrađivali. Trebalo bi ih samo nakon upotrebe smrviti. Plastika od naftnih derivata se ne razgrađuje i zato teško zagađuje okolinu.

Kvalitetne boje i lakovi rađeni su od ulja konoplje sve do 1937. Čak 58.000 tona konopljinog sjemena korišteno je u SAD za proizvodnju boja do 1935. godine.

Ljekovi od konoplje su godinama bili podržavani od Američke Medicinske Asocijacije. Danas se kanabis kao lijek daje samo malom broju ljudi, dok je većina natjerana da koristi razne druge hemikalije. Ipak, samo je konoplja pouzdano blagotvorna za ljudsko tijelo.

Početak lažne propagande

Zbog lobiranja naftne i farmaceutske oligarhije, kojima uzgoj konoplje nije nikako išao u prilog kao ni medijskom mogulu i izdavaču Viljemu Herstu,  koji je upravo uložio u tone i tone drva za papir za svoju štampu, on je od 1934. do 1937. naručio od svojih urednika više ‘prigodnih’ tekstova o opasnoj biljci – marihuani. Riječ ‘marijuana’” uzeli su iz meksičkog slenga sa namjerom da sa njom upoznaju širu javnost. Morali su izmisliti neko ime, jer sve ono loše i zastrašujuće što su planirali dovesti u vezu sa ovom biljkom, nikako se ne bi moglo povezati sa konopljom u to vrijeme. Kao kada bi danas za kamilicu ili lipu tvrdili da su teške halucinogene droge.

Izmišljeni novinski članci tako su teško klevetali Meksikance, Afroamerikance, džez muzičare i sve druge koji su navodno koristili opojnu travu – marihuanu. Posebno je na meti bio Nju Orleans, gde se pušenje marihuane navodno obilato upražnjavalo među crnačkim većinskim stanovništvom.

Čitaoci su zatim ‘upoznavani’ sa pogubnim uticajem marihuane na ljudsku psihu. Ona je navodno bila uzrok mnogih nerazjašnjenih saobraćajnih nesreća, ubistava i samoubistava, i uzrok nemorala mnogih mladih žena.

Tako je, u septembru 1937, najkorisniji poznati usjev na svijetu postao opasna opojna droga – marihuana.

Bio je to veliki dobitak za privatni korporativni biznis i ogroman gubitak za američki narod i državu.

Kada je Američko Medicinsko Udruženje shvatilo da je marihuana u stvari pasivna konoplja koju su koristili kao lijek duže od stotinu godina ( i zbog njene psihoaktivne komponente Delta-9-tetrahydrocannabinol ) bilo je previše kasno. Dr Džems Vudvort, ljekar i advokat, izjavio je tek kasnije pred Kongresom ( kada je traženo da se zakon ukine ) da je samo to bio razlog što se Asocijacija nije založila protiv donošenje tog zakona.

Zapravo samo nekoliko ljudi u SAD, u to vrijeme, shvatilo je prevaru. Postojao je strah od marihuane koji su Herstovi mediji posijali.

Zakon je oporezivao stotinu dolara na jednu uncu konoplje, te oporezivao bilo kakvu komercijalnu prodaju, što je konoplju brzo učinilo nekonkurentnom na tržištu.

Sva konoplja, koja je bila u Americi neophodna, morala se uvoziti. (Izvor: atma.hr)