Najzad su počele ljetnje vrućine. Ljeto na kraju pokazuje svoje uobičajeno i pravo lice. Turizam – praktično jedina privredna grana Crne Gore će možda tek ovih dvadesetak dana živnuti. A živjeti se od dvadestak dana turističke sezone ne može. Iako nam je prije petnaestak godina predsjednik Udruženja hotelijera, čuveni „suvlasnik Splendida“ Žarko Radulović, poručivao: „pustite nas da radimo hotele visoke kategorije bez dozvole i obećavam vam da za deset godina nijedan Crnogorac neće trebati da radi a svi će imati hiljadu maraka platu“!

Da, dobro ste pročitali. To je bila izjava našeg „najvećeg stručnjaka“ u oblasti hotelijerstva i turizma.

Ali mi se ne sjećamo ni što je juče bilo, zato nam se permanentno dešavaju stvari za rubriku „vjerovali ili ne“. Zato smo smjene u Savjetu RTCG a potom i tzv. Javnom servisu stoički oćutali, zato smo bez trunke protesta pristali da nam novi-stari direktor policije bude Veselin Veljović.

Ako Veljović ne pohapsi napadače na Oliveru Lakić neće niko. Ili odgovrne za ratne zločine, korupciju i kriminal. Jer je on poznati i prepoznat borac upravo protiv navedenog!

Mi smo, inače, društvo čiji građani tj.podanici očekuju da će do promjena doći kada vlast počne hapsiti samu sebe. I to vlast koja se ne mijenja 30 godina a konstituiše se nakon uvijek neregularnih i pokradenih izbora.

I EU je tu da nam pomogne.

Rekoše li iz EK da zahtjevaju političke i pravne konsekvence za aferu „Snimak“? Koliko je prošlo od tada? Ima li „političkih i pravnih konsekvenci“?

A da, Jelić je snosio i pravne i političke konsekvence!

Reče li Han poslije ranjavanja Lakićke da traži i očekuje hitno otkrivanje i kažnjavanje počinilaca i nalogodavaca?

Vlast je na to odgovorila Hanu postavljanjem Veljovića za direktora policije. Niko, mnogi misle, bolje od njega nije upućen ko bi mogao biti napadač i nalogodavac ranjavanja Lakićke.

No, da se vratim – zaduživanju. O kojem niko ne misli.

Iz duga u dug, iz reprograma u reprogram. 1,5 milona eurića nam dnevno fali. A rasprodali smo sve. To jest „valorizovali“. Aerodromi su nam jedan od rijetkih resursa koji su nam preostali. Oni su sledeći. Već smo u potrazi za strateškim partnerom.

Čudo su naši strateški partneri. Pogotovo oni iz kruga porodice i bliskih prijatelja.

Opet zalutah. Hoću da pišem o ljetu i apatiji, a pišem o svemu drugom. Što jeste povezano sa sve većom apatijom, ali sa ljetom – ne.

Sa ljetom je povezana samo šutnja i totalna neaktivnost tzv.opozicije koja je, valjda, na malo dužem odmoru. Ali aktiviraće se i oni. Već počinju. Na idenditetskim pitanjima. Da prekinu našu apatiju i skrenu nam misli sa nepodnošljivog stanja u kojem se nalazimo, bijede i neizvjesnosti, a na sve drugo manje važno i bitno. Ali je to upravo ono na što ovakva opozicija i vlast decenijama opstaju: crkva, zastava, jezik, obespravljenost nacije…

Ko će o ekonomiji, dugu koji astronomski raste, opštem siromaštvu i nemaštini, nepravnoj državi, pravima običnog a pokornog građanina?
Ni njih više nema. Građana, mislim. Onih koji su spremni da se suprostave i bore. Pojedeni su. Što prelaskom u apatiju zbog gubitka svake nade, što opštom klimom u kojim po takvim svako udara i niko im ne pruža podršku. Pojedinačno i bez ličnog interesa bore se još samo budale – opšte je mišljenje i konstatacija.

Čekajmo da nam stanje promijene postojeće političke partije pozicije i opozicije, Brisel i Vašington. Naše je da sjedimo kući, razmišljamo o priremi djece za školu, pripremi drva za ogrijev, računima i Javnim izvršiteljima koji nam svako malo kucaju na vrata.

Bolje je i izvršti samoubistvo nego se boriti. Zato su nam pored ubistva i samoubistva postala svakodnevna. Mirimo se sa apatijom i beznađem. Ili kao lijek prihvatimo ekstremni nacionalizam.

Mladi populisti i nacionalisti su u zamahu. Da zamijene stare i već istrošene. Fali nam još samo to: da konstantan dim i iskričenje pređe u nekontrolisani požar, i iz jedne anarhije pređemo u drugu.

Iz kontrolisane anarhije proizvedene nekontolisanom vlašću pojedinaca pređemo u anarhiju koju bi stvorila decenijama obespravljivana, neobuzdane rulja koja odjednom eksplodira.