Autor: Nikola Grdinić*

Dovoljno je bilo gledati i pola sata emisije “Reflektor” na TV VIjesti i zaključiti da se ništa u politici DPS-a neće promijeniti na bolje. Štaviše, očigledno je da će se nastaviti devastacija državne imovine i nacionalnih resursa. Nažalost, tokom većeg dijela emisije je stavljen fokus na pitanje da li treba graditi i podsticati izgradnju obnovljivih izvora energije ili ne, pa su propušteni odgovori na mnogo važnija pitanja.

Suštinsko pitanje na koje je trebalo dati argumente je kakav je interes države u cijelom projektu i zašto država ide na svjesni gubitak od starta? Pod velom priče o “opštem interesu i napretku u oblasti životne sredine i energetike”, opravdane činjenicom da se “sve radi po zakonu”, gubimo suštinu onoga što nam prolazi ispred nosa – ko će imati najveću korist. Tako je u emisiji naveden primjer izgradnje vjetroelektrana na Krnovu, investiciji francuske kompanije od oko 140 miliona eura, kojoj je država dala koncesiju u trajanju od 12 godina, dok se godišnji iznos profita procjenjuje na oko 23 miliona eura. Dakle, francuska kompanija ima sigurnu zaradu od još oko 140 miliona eura, duplo veću od investicije, za dogovoreni period. Ako biste od bilo kojeg građanina tražili da investira 50€ u vaš biznis, pritom mu dajući garanciju da ćete mu za mjesec dana vratiti 100€, šta mislite da li bi pristao? Tako vlada Crne Gore stranom investitoru poklanja 6 godina izvlačenja profita iz zemlje. Logično je da se svako nakon ovakvog poteza vlade zapita za čiji interes ista radi, gdje se otvara i prostor za sumnju u korupciju.

A zašto Crna Gora nema novca da sama investira u ovakav projekat? Odgovor je lak, zato što je nesmjenjiva politika DPS-a dovela u takvu situaciju, a to je uradila svjesno i strateški isplanirano. Na taj način je, donoseći zakone u skupštini, omogućila otuđenje državnih resursa i prenos istih u ruke moćnika ovog vremena, koji su igrom slučaja ljudi bliski bivšem premijeru, te njegova familija. Epilog ovakve priče bi bio da za 20 godina imamo državu u kojoj ništa nije naše.

Jedini argument koji je ministarka uporno koristila je da je sve odrađeno po zakonu. Zašto onda ne mijenjati zakon, ako se kroz njega uništava državni interes, odnosno pravi veći interes pojedincima u odnosu na državu? Umjesto da se novac od profita iz ovakvih projekata uliva u državnu kasu, te time omogućuju dalji projekti i razvoj, on se svjesno iz kase izvlači.

Kroz primjer mini HE u Šekularima, ministarka je dala do znanja da je ne interesuju obećanja koja su vezana za unapređenje životnog standarda mještana koji je trebao da prati izgradnju HE, te istakla da ne želi da se bavi time “što je neko od seljana reko”, pokazujući apsolutnu nebrigu za one kojima treba da služi i za čije interese treba da radi. Kroz primjer HE Šekulari, vidi se i potpuna nebriga o zaštiti životne sredine, koja treba da bude prioritet kod izgradnje obnovljivih izvora energije.

U nastavku je pomenula i “odgovornost” kao nešto što prati donošenje odluka vezanih za ovakve projekte, pa je ovim putem pozivamo da se ne poistovjećuje sa partijskim kolegom Luiđem Škreljom koji apsolutno nikakvu odgovornost ne osjeća za bilo koju odluku koju je donio tokom svog bavljenja politikom, te da odmah podnese ostavku, što iz razloga nebrige o zaštiti državnih resursa, što iz moralne obaveze prema građanima zbog kojih obavlja posao za koji je plaćaju. Ukoliko nastavi stopama svojih prethodnika, što će po svemu sudeći biti slučaj, ne samo da se ne možemo nadati razvoju i napretku, već daljoj devastaciji crnogorske ekonomije. Zato je pozivamo da na vrijeme odustane od posla koji misli da može da obavlja, zarad dobrobiti svih građana Crne Gore.

*Autor je aktivista pokreta “Otpor beznađu”