Nekada smo pod uticajem pozitivnih, nekad negativnih emocija, a evo kako one utiču na nas.

Poznato je još od antičkih vremena da osjećanja, naročito ona koja dugo traju, raspoloženja, bitno utiču na nečiji doživljaj sebe, drugih i svijta.

Zato se za veoma intenzivno osećanje kaže afekt. Kada kažemo da je neko nešto učinio u afektu, tada ga na neki način opravdavamo kao da to nije učinio svojom voljom, već pod uticajem snažne emocije kojoj se nije mogao oduprijeti.

U latinskom jeziku affectus označava neko unutrašnje stanje koje je izazvano djelovanjem spoljašnje sile.

Zahvaljujući saznanjima proisteklim iz proučavanja emocionalnih reakcija, danas više ne gledamo na ljude kao na žrtve svojih emocionalnih stanja koje je nemoguće kontrolisati.

Danas znamo da ljudi “proizvode” svoja osjećanja tako što situaciji koju su opazili pripisuju neko značenje, a zatim tom značenju pridaju određenu važnost. Kako su ljudi subjektivni, pripisivanje značenja može da bude više ili manje realistično, pa i potpuno iracionalno, piše Zoran Milivojević za Politiku.

Naučili smo da intenzitet emocionalne reakcije odgovara važnosti koju je osoba pripisala datoj situaciji. Zato se smatra da ljudi jesu odgovorni za svoja osjećanja, kako za njihov nastanak, tako i za način na koji ih izražavaju drugima.

Kako se emocije pojavljuju onda kada je nešto veoma važno, njihova unutrašnja funkcija jeste da drugim djelovima psihe zadaju prioritetni zadatak. To je kao da se emocija obraća memoriji, pažnji, imaginaciji, koncentraciji, inteligenciji, zahtijevajući od svih da se bave onim važnim poslom zbog kojeg je emocija nastala.

Postoji velika razlika između toga kako neprijatna i prijatna osjećanja utiču na ostale psihičke funkcije.

Emocije su reakcije na važne promjene, a neprijatne emocije su reakcije na negativne promjene. Upravo je neprijatnost nekog osjećanja signal osobi da je narušen sklad između nje i stvarnosti.

Funkcija emocije jeste da je pokrene na neku akciju – emocija dolazi od latinskog e i movere, što znači pokrenuti – kojom će ponovo uspostaviti ravnotežu.

Posledica je da neprijatna osjećanja sužavaju perspektivu osobe tako što je fokusiraju na onu negativnu promjenu koja je i razlog pojave osjećanja. Zato se nekada govori da emocije sužavaju svijest. (Izvor: Politika)

To ne znači da osoba koja snažno osjeća ne razmišlja, već da veoma intenzivno razmišlja, ali samo na zadatu temu, što često znači da gubi “širinu” razmišljanja i da ne uzima u obzir širi kontekst u kojem se pojavila negativna pojava. Što je emocija snažnija, to je fokusiranje izraženije.

Dok neprijatna osjećanja sužavaju perspektivu i fokusiraju je na problem, prijatna osjećanja djeluju sasvim suprotno jer je šire. Ljudi koji se dobro osjećaju, koji su zadovoljni, bolje registruju svijet oko sebe, primjećujući svu onu ljepotu koja izmiče oku neraspoložene osobe.