Većina daltonista može da vidi boje, ali imaju problem da razlikuju specifične nijanse. Evo kako izgleda svijet iz njihove perspektive..

U stvarnosti, samo nekoliko ljudi ne može da vidi nijednu boju. Većina ljudi koji imaju poteškoću u razlikovanju boja imaju ono što je preciznije opisati kao nedostatak raspoznavanja boja (color vision defiency – CVD).

CVD pogađa mnoge ljudi širom svijeta zbog svojih često nasljednih uslova i mogućnosti da se stekne tokom bolesti ili nesreća. Ponekad je ovaj nedostatak suptilan i neprimjetan, dok za pojedince teškoće razlikovanja na primjer crvene i zelene može da vodi ka velikim problemima na putu ili u učionici, piše Smithsonianmag.

„CVD se može činiti minornim, ali ne smije nikako da se olako shvati“, kaže Vadih Zein, član bolničkog osoblja na Nacionalnoj očnoj klinici, koja se nalazi u okviru Nacionalnog instituta za zdravlje.

„Važno je da ljudi budu obavješteni o ovoj bolesti, pogotovo nastavnici koji su u kontaktu s mlađim ljudima“, dodaje Zein. Na taj način, mogu da prilagode nastavu oboljelima i olakšaju im učenje.

Kako opažamo boje?

Ljudi percipiraju boju kroz obradu slike putem mrežnjače, tankog sloja od dva tipa ćelija osetljivih na svjetlost u zadnjem dijelu oka: štapića koji pomažu da se detektuje slika u uslovima slabog osvjetljenja i čunjića, koje rade na dnevnom svjetlu i odgovorni su za razlikovanje boja.

Boja je fizičko svojstvo svjetlosti – svaka boja predstavlja drugačiju talasnu dužinu. To se lako vidi kada se svjetlost prelama kroz prizmu, ali ljudske ćelije čunjića mogu vidjeti samo crveno, zeleno i plavo osvjetljenje.

Mozak interpretira signale koje dobija od djela mrežnjače i stvara percepciju različitih boja. Na primjer, ako žuta svjetlost svijetli u pravcu oka, aktiviraju se zeleni i crveni čunjići zato što je žuta blizu obje boje.

Mozak prima signale ovih čunjića i vi vidite žutu boju. Takođe vidite žutu ukoliko zeleni i crveni čunjići vide zeleno i crveno svjetlo, a kada se ove boje preklapaju, percipiraju se kao žuta.

Ovo je normalna vizija. Različito je sa ljudi sa CVD-om.

CVD je rezultat nedostatka gena koji daje instrukcije ćelijama štapića. Ovi geni su otkriveni na X hromozomu, što čini CVD generalno nasljeđenim stanjem kod muškaraca, ali žene takođe mogu da naslijede ovaj nedostatak ukoliko je prisutan na oba X hromozoma. Može se pojaviti po rođenju ili kasnije.

Nekoliko tipova CDV-a

Iako se još uvijek ne znaju tačne brojke koje upućuju koliko ljudi ima ovu bolest oka, Zein kaže da je najpoznatija statika onih koji su najviše i analizirani u studijama, a to su bijelci sa sjevera Evrope.

Nacionalni očni institut procjenjuje da osam procenta muškaraca i 0.5 procenat žena sa genetičkom osnovom ima uobičajeno sljepilo za razlikovanje crvene i zelene boje, što se oslikava u nekoliko tipova:

1. Jedan procenat muškaraca ima abnormalnost u ćelijama crvenih čunjića, što znači da crvena, narandžasta i žuta postaju zelenije i boje nisu tako čiste.

2. Jedan procenat muškaraca ima nedostatak, u kojem crveni čunjići ne rade uopšte, a koji se prezentuje tako da crvenu percipiraju kao crnu, a neke nijanse narandžaste, žute i zelene kao žutu.

3. Jedan procenat muškaraca boluje od deuteranopije (kada zelene ćelije čunjića ne funkcionišu), a zelena se percipira kao bran, a crvena kao braon-žuta

4. Najučestalija forma CVD-a je deuteranomalija (abnormalnost zelenog čunjića), gdje žuta i zelena izgledaju kao crvena i teško je da razlikujete ljubičastu od plave. Procjenjuje se da pet procenata muškaraca ima ovo stanje.

5. Nedostatak razlikovanja plave i žute boje je manje zastupljeno (kada plavi čunjići apsolutno izostaju ili imaju ograničenu funkciju. Kada plavi čunjići izostaju, plava se pojavljuje kao zelena i žuta postaje ljubičasta ili svjetlosiva.

Ukoliko plavi čunjići jedva funkcionišu, plava se pojavljuje kao zelena. Oba stanja mogu da pogodte muškarce i žene podjednako.

6. Najteži oblici CVD-a su monohromazija (kada nijedni čunjići ne rade i ljudi vide samo crnu, belu i sivu boju) i monohromazija plavog čunjića, kada samo ćelije plavih čunjića funkcionišu. Jedan od 100.000 dječaka oboli od ovog stanja po rođenju. Može da izazove redukovanu oštrinu vida, kratkovidost i nistagmus (nekontrolisane pokrete očiju).

Dobra vijest je da CVD ne mora da se pogoršava, a loše vijesti su da ovo stanje ne može biti izgleženo i da za sada, naučnici nemaju adekvatan tretman.

nationalgeographic.rs