Vrtovi Alnvika su kompleks vrtova kojie pripadaju dvorcu Alnvik u istoimenom gradu u Engleskoj, a turistima je najzanimljivija Otrovna bašta sa više od stotinu smrtonosnih biljaka.

Natpis na ulazu u vrt “Ove biljke mogu da ubiju” niko ne smatra za šalu, naročito nakon što se prošlog ljeta sedam posjetilaca onesvijestilo prolazeći kroz vrt, a onesvjestili su se vjerovatno zbog posljedica udisanja mirisa ovih biljaka.

Vrtovi su uređivani postepeno, a prvi je napravljen 1750. godine kada je na imanje došao Vojvoda od Nortumberlanda.

Njegov nasljednik se bavio biljkama i prvi je donio sjemenke biljaka iz cijelog svijeta, a sredinom 19. vijeka četvrti vojvoda iz njihove loze postavio je konačnu viziju grandioznih vrtova na kojima se nalaze hektari i hektari cvijeća i biljaka.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, vrtovi Alnvika bili su sjajan izvor hrane, a nakon velike krize u dvadesetom vijeku vrt je zapušten i zatvoren 1950. godine.

Pola vijeka kasnije, 1997. godine, Džejn Persi, vojvotkinja od Nortumberlanda, je uz pomoć slavnih dizajnera vrtova iz Belgije, Žakeza i Pitera Virca preuredila vrtove i napravila najambiciozniji vrtlarski projekat u Velikoj Britaniji od Drugog svjetskog rata u šta je uložila 42 miliona funti.

Otrovni vrt je u čitav kompleks dodat 2005. godine, a turiste po vrtu vode isključivo obučeni vodiči i zabranjeno im je da dodiruju biljke i previše im se približavaju.

U vrtu se nalaze otrovne biljke iz cijelog svijeta, a godišnje ovu opasnu oazu posjećuje oko 800.000 turista.

Na ideju da napravi otrovni vrt vojvotkinja je došla nakon što je posjetila otrovni vrt porodice Mediči u Italiji.

Počela sam da se pitam zašto je toliko vrtova u svijetu koji predstavljaju samo one biljke koje mogu da izliječe ljude, a ne biljke koje ih mogu ubiti. Sigurna sam da mnoge zanima kako vas biljka može ubiti, koliko dugo joj treba da vas ubije, koji su simptomi i kako na kraju prepoznati otrovnu biljku, rekla je Džejn Persi.