Predsjedniče Vlade, gospodine Đukanoviću,

Siguran sam da Vam je poznata uloga i značaj Ministarstva unutrašnjih poslova u izbornom procesu – dodatno obavezujuća i zakonski osnažena usvajanjem izbornog zakonodavstva ne tako davno u Skupštini.

Cijenim, kao dugogodišnji poslanik i dijelom autor pojedinih rješenja u izbornom zakonodavstvu, a prije svega kao ministar unutrašnjih poslova u Vladi izbornog povjerenja da je opstrukcija primjene novih pravila od strane pojedinih državnih službenika ozbiljna prijetnja sprovođenju fer i poštenih izbora. Opstrukcije, makar u MUP-u, makar i na nivou pokušaja jer neće biti tolerisane, posledica su umišljenosti Vaših partijskih kadrova da je partijska čast iznad državnog interesa, profesionalne časti i odgovornosti. Čak i najavu uvođenja reda i odgovornosti koja je mjera uspješne državne vlasti i administracije svugdje u organizovanim društvima, pojedinci doživljavaju kao atak na njihov status “nečijih i nekome” šefova iz sjenke.

Ovo otvoreno pismo nema namjeru da probudi savjesti ili da od Vas traži dozvolu za zakonsku akciju. Ne. Meni podrška, izuzev one upisane u zakonima, nije neophodna. Ipak, namjera je da zna javnost, i da, obraćajući se Vama, pošaljem poruku svim službenicima i namještenicima u MUP-u koji slabo čuju u zvaničnoj komunikaciji, da nema te partijske knjižice s Vašim ili čijim drugo potpisom koja će bilo koga amnestirati od odgovornosti za nezakonito djelovanje i odbijanje naređenja izdatih u skladu sa propisima, zakonom i Ustavom. Nije, međutim, moja odgovornost, nego Vaša što su pojedinci uobrazili da o novcu građana koji ih finansiraju mogu i moraju raditi za partiju. Istovremeno, nije ni pretjerana hrabrost partijskih aktivista u državnom organu ili organima koji se u prvom suočavanju sa odgovornošću, i to u okviru njima prilagođenog sistema i po procedurama koje je uspostavila Vaša partija, povlače u nezaslužena bolovanja zbog naglo otkrivene “nepartijske“ bolesti ili boljke.

Nedopustivo je funkcionisanje po klanovskom sistemu u okviru državnih institucija, uz ubjeđenje da klan, partijski ili interesni, radi za opšte dobro i za vođu. Tu iluziju u dva i po minula mjeseca nisam uvažavao, a neće biti respektovana ni sledećih dan, dva ili koliko god, dok god sam rukovodilac i starješina MUP-a. Država će jednom profunkcionisati, a moj skromni doprinos toj, nadam se, skorijoj budućnosti bio je i ostaće poštovanje pravila i zakonskih principa.

Ministrovu odgovornost, u skladu sa zakonom, može i mora utvrditi Vlada i Skupština, što iskreno priželjkujem. Odgovornost za rad i nerad u ministarstvu snosi ministar.

Možda je ranije postojalo prećutno i dogovoreno pravilo po kojemu na svakog “partijski nepodobnog“ ministra postoje mali ministri ili gospođe ministarke u resorima? Možda će tako, nažalost, biti ubuduće ali u MUP-u, za sada, neće tako moći izvjesno. Moje vlasništvo, na svu sreću, nisu ni disciplinske instance ni žalbeni postupci, ni sudovi – ohrabrite, stoga, predsjedniče Vlade, sve državne službenike da se iznenada ne razbolijevaju i da odbranu partijskih i navodno profesionalnih interesa, odbranu zakona i Ustava, ne previjaju avgustovskim zavojima i ne liječe bolovanjima bez razloga. Vjerujem da ste upravo njih imali u vidu kada ste nedavno izjavili: ‘Nikad više Mojkovac!’

Ako ste mislili na profesionalnu hrabrost mnogih, onda se slažemo. Nikad više!

Ministar unutrašnjih poslova
Goran Danilović