Možete li se sjetiti načina poslovanja prije vremena interneta i e-pošte? Te danas uobičajene tehnologije koje se uzimaju zdravo za gotovo promijenile su iz temelja privatne i poslovne živote većine osoba i poduzeća. Pozitivni učinci neosporni su i bilo bi ih teško pobrojiti, ali što je s negativnima? Bivši urednik časopisa Harvard Business Review Nicholas Carr u bestseleru ‘Plitko’ (Jesenski i Turk) tvrdi da, osim što je omogućio dominaciju mediokriteta, narcisoidnosti i taštine, internet utječe na preoblikovanje ljudskog mozga. Deseci studija psihologa, neurobiologa, edukologa i web-dizajnera ukazuju na isti zaključak: ulaskom na internet stupa se u okoliš koji potiče površno čitanje i učenje te rastreseno i ishitreno razmišljanje.

Razvoj vidno-prostornih vještina

Tako je u članku objavljenom u časopisu Science početkom 2009. ugledna razvojna psihologinja Patricia Greenfield iznijela pregled pedesetak istraživanja učinaka različitih tipova medija na inteligenciju i sposobnost učenja. Zaključila je da svaki medij potiče neke kognitivne vještine nauštrb drugih. Sve veća upotreba mreže i drugih tehnologija koje se zasnivaju na zaslonu dovela je do širokog i sofisticiranog razvoja vidno-prostornih vještina (na primjer, današnje generacije mogu rotirati predmete u mislima jednostavnije od svojih roditelja). Ali novostečena jakost u vidno-prostornoj inteligenciji ide rame uz rame sa slabljenjem sposobnosti za onu vrstu dubinske obrade koja je temelj pametnog stjecanja znanja, induktivne analize, kritičkog mišljenja, kreativnosti i promišljenosti. Drugim riječima, kako navodi Carr, mreža osobu čini pametnijom samo u slučaju definiranja inteligencije prema standardima mreže.

Zakržljala pozornost

Ako se prihvati tradicionalnije shvaćenje inteligencije i razmišlja o dubini umjesto samo o brzini mišljenja, nameće se još mračniji zaključak. Imajući u vidu plastičnost ljudskog mozga, poznato je da navike na internetu nastavljaju rezonirati u radu sinapsi i kada osoba nije online. Pretpostavka je da se živčani sklopovi posvećeni pregledavanju, dijagonalnom čitanju i dijeljenju pozornosti na više zadaća šire i jačaju, a oni korišteni za dubinsko čitanje i mišljenje s ustrajnom pozornošću smanjuju i kržljaju.

Istraživači sa Sveučilišta Stanford dokazali su da je taj proces već počeo. Pomoću kognitivnih testova bilježili su rezultate grupe okorjelih korisnika interneta (djelitelja pozornosti) i grupe u kojoj su bili blagi korisnici interneta. Otkrili su da je pripadnicima prve grupe mnogo lakše narušiti pozornost irelevantnim podražajima iz okoline, da oni znatno slabije kontroliraju sadržaj svoga radnog pamćenja i da su općenito znatno manje sposobni održavati koncentraciju na dodijeljenu im zadaću. Manje ogrezli ispitanici iskazali su relativno jaku voljnu kontrolu nad pozornošću. Kad se pozornost dijeli na više zadaća tijekom pretraživanja interneta, mozak se trenira u pridavanju pozornosti smeću, smatra voditelj istraživanja Michael Merzenich, i posljedice po intelektualni život čovjeka mogu biti fatalne.

Rastreseni čitatelji

Osamdesetih godina prošloga stoljeća, kad su škole počele ponovo ulagati u računala, bilo je mnogo entuzijazma u vezi s vidljivim prednostima digitalnih dokumenata nad papirnatima. Mnogi edukatori bili su uvjereni da će uvođenje hiperlinkova u tekst koji se pojavljuje na zaslonu računala postati sastavni dio učenja. Smatrali su da će hipertekst ojačati sposobnost kritičkog mišljenja kod učenika tako što će omogućiti lako pretraživanje različitih gledišta na istu stvar. Sloboda od čitanja ukorak s tekstom koje zahtijeva čitanje tiskanih stranica trebala je omogućiti čitateljima stvaranje intelektualne veze među različitim tekstovima. No već potkraj toga desetljeća entuzijazam je počeo splašnjavati. Istraživanja su donijela potpuniju i posve drugačiju sliku kognitivnih učinaka hiperteksta. Pokazalo se da procjenjivanje linkova i izabiranje puta među njima podrazumijeva mentalno zahtjevne zadatke rješavanja problema, koji nisu sadržani u činu čitanja. Dešifriranje hiperteksta znatno povećava čitateljevo kognitivno opterećenje i utoliko mu slabi sposobnost razumijevanja i pamćenja pročitanoga. Druga studija pokazala je da čitatelji hiperteksta često na kraju počnu rastreseno klikati po stranicama umjesto da ih pažljivo pročitaju. Sljedećim pokusima utvrđeno je da čitatelji hiperteksta često ne mogu zapamtiti što su pročitali a što nisu te da oni koji čitaju papirnate dokumente o istoj temi na više postavljenih pitanja odgovaraju točno.

U mirnom parku mozak bolje radi

Niz psiholoških istraživanja također je otkrio da osobe iskazuju veću sposobnost pozornosti, bolje pamćenje i općenito poboljšane kognitivne sposobnosti nakon što provedu neko vrijeme u tihom okruženju ili u prirodi. Prema teoriji mentalnog obnavljanja, uzrok tomu leži u činjenici da se ljudski mozak može efektivno opustiti tek kada ga se prestane bombardirati vanjskim umjetnim podražajima. Rezultati najnovijega takvog istraživanja objavljeni su u časopisu Psychological Science. Tim istraživača angažirao je tridesetak osoba i podvrgnuo ih rigoroznom i mentalno iscrpljujućem nizu testova osmišljenih tako da mjere kapacitet radnog pamćenja i sposobnost kontrole nad pozornošću. Ispitanici su potom podijeljeni u dvije skupine. Polovica njih sat vremena provela je u šetnji parkom, a polovica hodajući napučenim ulicama centra grada. Obje grupe zatim su po drugi put podvrgnute testiranju, koje je pokazalo da oni koji su dio vremena proveli u parku imaju mnogo bolje rezultate i znatno povećanje sposobnosti održavanja pozornosti. Pritom je pretraživanje interneta moguće usporediti s boravkom na prometnoj ulici, a čitanje klasično otisnutog teksta s mirnoćom parka.

Mreža mijenja um

Kako bilo da bilo, jedno je neupitno, zaključuje Carr, kada bi netko znajući ono što se danas zna o neuroplastičnosti mozga htio izumiti medij koji će čovjekov mentalni sklop prespojiti što brže i temeljitije, vjerojatno bi završio s projektom koji bi izgledom i načinom rada sličio internetu. Riječ je o činjenici da mreža donosi upravo onu vrstu osjetilnih i kognitivnih podražaja za koje istraživanja pokazuju da izazivaju jake i brze izmjene moždanog sklopovlja i moždanih funkcija. S iznimkom sustava pisma i brojevnog sustava, mreža je najmoćnija tehnologija za izmjenu uma koja se ikada našla u upotrebi.

lider.media