Autor: Centar za ženska prava

Ni mnoštvo bilborda sa sloganom ”Ona je tu“, raspoređenih na strateškim pozicijama u Glavnom gradu, nije bilo dovoljno da podsjeti predstavnike vlasti i opozicije da u pregovore o Sporazumu o stvaranju uslova za slobodne i fer izbore uključe i predstavnice 50.6 % populacije. Osim Marije Vučinović iz HGI, za pregovaračkim stolom smo mogli vidjeti samo muškarce. Tako ćemo uglavnom muškarce viđati i u vladi „izbornog povjerenja“ koja će imati još manje žena nego aktuelna. No, to pitanje nikoga ne zabrinjava. Valjda je samo muško povjerenje važno. Kao da žene ne odlučuju, ne glasaju – ne postoje. Njihovo odsustvo iz ovog dugotrajnog i pomno praćenog procesa nije primijetio niko – ni mediji, ni relevantne institucije, ni međunarodne organizacije, pa ni same žene. Njih (žene) je aktuelna vlast, uz svesrdnu podršku opozicije, zabavila naknadama za majke koje, uzgred, ne mogu da ostvare, jer opet – ne postoje. Ovoga puta ih nema u dokumentaciji Zavoda za zapošljavanje. Izgubili su ih, isto kao što ih gubi Crna Gora – zbog porodičnog nasilja koje ne sankcioniše, zbog selektivnih abortusa koje gura pod tepih..Gubi ih i na tržištu rada – zbog loših politika , nehumanih uslova i diskriminacije koju ne rješava.

Tako će biti sve dok odluke o ženama ne budu donosile žene.

To će se desiti kada, konačno, žene u Crnoj Gori shvate da imaju pravo da postoje – da kreiraju političke procese, da biraju i da budu birane i, možda najvažnije – da ne biraju one u čijim redovima nema žena.

Ne dozvolimo da nas nema!