130 000 000 eura je kursna razlika između dolara i eura, u korist dolara, od momenta kada smo sa Kinezima potpisali ugovor za izgradnju autoputa. Naši partijski stručnjaci, normalno, nijesu kalkulisali sa takvim mogućnošću kada su po n-ti put ugovarali „posao vijeka“.

Gradonačalnik Podgorice je tipični predstavnik takvih partijskih stručnjaka. Čas žalostan, čas smiješan, izjavio je pred novinarima povodom otvaranja biciklističke staze kroz Podgoricu otprilike sledeće: Biciklistička staza kroz Podgorice je dar Kine i kineskih partnera koji grade autoput građanima Podgorice. Projekat je koštao 250 000 eura, ali Glavni grad nije uložio ni centa…

Čak i taj partijski stručnjak zna da niko ne daje ništa džaba, i da je 250 000 eura promil onoga koliko će Kina i kineski partner imati profita od izgradnje autoputa, ali…

Uporedite sada cifru od 250 000 eura (poklon Kine!) i kursnu razliku kojim nas autoput koji grade Kinezi već košta više za 130 000 000 eura.

Iz računice za biciklističku stazu kroz Podgoricu proizilazi da bi ista na relaciji Podgorica –Tuzi koštala oko 500 000 eura.

Što bi takav projekat značio za Podgoricu, pogotovu za Tuzi, davno sam pisao. Još onda kada su biciklističke staze izgledale kao nešto futirističko i nepotrebno za nas.

Da se sada vratim na onih 130 000 000 eura koje su pošli u dim zahvaljujući Ugovoru i domaćim partijskim (i koruptivnim) ugovarčima.

Sa 130 miliona eura bi se cijela Crna Gora mogla išpartati biciklističkim stazama: od sjevera do juga, od grada do grada, sa planine na planinu, od jezera do mora. Crna Gora bi postala svjetska top destinacija za biciklizam i aktivni turizam. Desetine hiljada biciklista iz cijelog svijeta bi dolazilo da vozi kroz Crnu Goru, a turistička sezona bi bila produžena na period od polovina marta do polovine novembra. Siguran sam da bi već u prvog godini devizni priliv od turizma bio povećan za minimalno 20%. Sve to bi nemjerljivo doprinijelo imidžu Crne Gore kao atraktivne turističke destinacije, ali i ekološke države. Za par godina tih 130 000 000 eura bi bili vraćeni kroz turizam i povezane grane, a korist od takvih staza bi imali svi građani Crne Gore jer bi pored ekonomske dobiti od turizma bitno smanjili upotrebu automobila i vodili bi neuporedivo zdraviji život.

Međutim, mi imamo takvu vlast, i takve stručnjaka u njoj, da je njihovo jedino dugoročano planiranje kako da zadrže vlast, obezbjede sigurne glasače, i kako da kradu izbore. Što se tiče ekonomije, živimo od danas do sjutra, od rasprodaje resursa, od kredita i pljačke, bez ikave vizije i planiranja. Uskoro ćemo ostati bez resursa, a kredite niko neće htjeti da nam da zbog prezaduženosti. Onda ćemo morati prodati autoput u pola ili čak za trećinu cijene, a uz njega i djelove Crne Gore.