Opozicija nam je takava kakva je. Uprkos svim mehanizmima, mahinacijama, pritiscima, krađama režima na „izborima“, da je opozicija bolja i sposobnija, vlast bi bila smijenjena za ovih 25 godina. To je nepobitna činjenica.
Mi, koji godinama tj. decenijama kritički pratimo situaciju rijetko predlažemo rješena: što i kako uraditi. Evo mog predloga o minimumumu zajedničkog djelovanja opozicije, koji bi se normalno mogao dopuniti ili korigovati.
- Javno obavezivanje opozicionih partija da sa DPS-om neće praviti predizborne i postizborne koalicije.
- Izbori se mogu organizovati jedino primjenom novog izbornog zakonodastva.
- Potpisivanje obaveze na korektan odnos među opozicionim partijama, bez uzajamnog napadanja. Tim od po jednog predstavnika iz svih opozicionih stranaka bi pratio i upozoravao ako neko počne kršiti obavezu.
- Pregovore početi odmah, na najvišem nivou, iza zatvorenih vrata, bez prejudiiciranja, uslovljavanja, davanja izjava medijima dok oni traju.
- U zajedničkoj opozicionoj platformi imperativ je stavaranje prelazne-tehničke vlade od svih parlamentarnih stranaka, čiji bi jedini zadatak bio da pripremi fer i korektne izbore. Mandat te vlade bi trajao minumum 3 a maksimum 6 mjeseci. Ako DPS neće da prihvati navedeno: napuštanje svih institucija sistema, zajedničko organizovanje protesta, demonstracija, i svih ostali vaninstitucionalni oblika pritisaka do ispunjenja zahtjeva.
- Ponuda SDP-u da se najzad jasno, glasno i nedvosmisleno opredijeli da li podržava takvu vladu i opozicioni blok sa njegovom zajedničkom platformom ili ne. Ako podržava, da se takođe prethodno javno obaveže da neće ulaziti u predizborne i postizborne koalicije sa DPS-om. Ako ne podržava, SDP računati dijelom režima što je bio i do sada.
- U slučaju neprihvatanja navedenih uslova, obaveza svih opozicionih partija je da bojkotuju naredne izbore i da zajednički vaninstuticionalno djeluju, te da zajednički sa sindikatima, nevladinim organizacijama, studentima, nezaposlenim i ostalim građanima organizuju stalne proteste, demonstracije i druge oblike vaniinstuticionalnog djelovanja.
- U slučaju da DPS prihvati gore navedeno, opozicija, zajedno sa NVO sektorom od dana raspisivanja izbora a zaključno sa danom izbora, prati svako kršenje izbornih zakona i pravila. Poslije zatvaranje biračkih mjesta a prije saopštenja preliminarnih rezultata, dakle negdje oko 20.30h na dan izbora, opozicija izlazi sa zajedničkim saopštenjem: da li izbore smatra regularnim ili ne, tj.da li ih priznaje ili ne. Ako bi tada bilo objavljeno da zbog neregularnosti ne priznaje izbore, bez obzira ko bi koliko mandata imao i ko bi imao većinu, slijedi bojkot institucija sistema i parlamenta do novih izbora. To bi bio dodatan pritisak na DPS i njegove službe da manipulacije i krađe svede na najmanju moguću mjeru.
Ako bi u slučaju neprihvatanja navedenih uslova i bojkota izbora od strane opozicije DPS organizovao simulirane izbore sa satelit partijama, svi bi, pa i međunarodna zajednica znali i morali priznati da su takvi izbori farsa, a vlast proizašla iz njih neligitimna. Izlaznost na takvim „izborima“ bi bilo ispod 40%,, društvo bi bilo u stalnoj krizi, demonstracije i protesti bi se sve teže mogli kontrolisati, diktatura bi bila ogoljena i trajala bi najduže godinu dana. To znaju svi: i DPS, i opozicija, i međunarodna zajednica. Zato, jedino sa ovakvim zajedničkim i čvrstim stavom opozicije oko osnovnih principa i međunaradna zajednica bi bila prinuđena da zauzme drugačiji stav, a DPS da zajedno sa opozicijom prihvati organizovanje koliko-toliko fer i poštenih izbora.
Ovako razjedinjana opozicija koja se stalno napada i ne sarađuje ni oko osnovnih načela i principa, koja se povlači i nema rješenja i u situaciji kada su građani pokazali spremnost na opšti bunt, ne treba nikom osim DPS-u. Stoga, taj opšegrađanski otpor i bunt ona više neće moći kontrolisati niti artikulisati, te će neformalne grupe imati sve veći značaj i preuzeti primat u oponiranju režimu i pokušaju da se on demontira i smjeni.







Tacka jedan “Javno obavezivanje opozicionih partija da sa DPS-om neće praviti predizborne i postizborne koalicije.”
Zipp-e, Divim se vasem “demokratskom kapacitetu” i patriotizmu. Ali, zar vam se ne cini da bi se – pored DPS – trebalo dodati – i DF? Necete valjda vi – veliki i principijelni “demokrata” – praviti demokratsku opoziciju sa jednom nasilnickom klero-nacistickom strankom krajnje desnice kakva je DF?
Ne. Da je DF mnogo gori nego što jeste, DF je neophodan opozicioni partner za smjenu DPS-a. U DF-u pored NOVE je i PZP, te drugi manji konstituenti. Sa Srpskom radikalnom strankom Vojsislava Šešalja ako treba praviti opozicioni savez protiv: ratnih huškača i ratnika za mir iz 90-tih i zločinaca, odnosno klasičnih mafijaša u novije vrijeme. Mafijaša koji imaju registrovanu političku partiju a koji kradu i pokradoše sve: od dobara i državnih resursa, do tzv.izbora.
Po smjeni nekad ratnog sada mafijaškog režima utvrditi odgovornost za ratne zločine(niko nije odgovarao niti je kažnjen), ispitati porijeklo imovine čelnika režima i sa njima povezanih osoba, i sve one koji ne mogu dokazati njeno porijeklo procesuirati a imovinu konfiskovati. I na kraju zabraniti rad mafijaške organizacija zbog mnogo čega, a prije svega zbog protivustavnog djelovanja dokazanom aferom “Snimak”. Dokazanog svakom pravnog laiku osim našim državnim tužiocima i sudovima, koji su mafijaške institucije i podružnica mafije, čast rijetkim pojedincima u njima.
Poslije smjene režima koji vlada više od 25 godina(sami taj podatak govori o demokratiji i slobodi “izbora”), nova vlada će trajati najduže dvije godine ko god je činio. Tada otpadaju klerofašističke partije ili njihov značaj postaje minoran, i tek tada možemo pričati o začecima pravog parlamentarizam i demokratije u Crnoj Gori.
Jesam li bio jasan i precizan?
Bravo Zipp. Samo je “mali Djokica demokratije” (Zipp) mogao da smisli ovaj genijalni “faustovski” scenario (savez i sa crnim djavolom) za obaranje vlade CG? Ne za boljitak i napredak CG, vec samo da se – “milom ili siliom” – smjeni Zipp-u i DF-u omrazena vlada DPS-a. I Milo, naravno!
A poslije toga? Poslije neka bude potop?
Vas “dubokoumni scenario” je, po svemu sudeci, namjerno isplaniran da dovede do potpune destabilizacije i haosa u CG? Jer, nema sumnje da ce do haosa doci. A, kome je od koristi da CG bude predstavljena u medjunarodnoj javnosti kao neodrziva i nestabilna drzava? Mislim da o tome ne treba mnogo mudrovati ili raspravljati?
No, interesantno je da ste u vasim kombinacijama, izgleda, pretpostavili da ce DPS – uplasen vaseg briljantnog plana i ultimatuma DF – mirno skloniti u stranu da propusti mandiceve naci-odrede koje se spremaju, ni manje ni vise, no da “opkole CG” i naceraju je na “bezuslovnu kapitulaciju”? Pritom gubite iz vida da je – vas pokusaj da sve te vase ideje stavite u necesovu “legalisticku formu” – besmislen, ako dio demokratske opozicije (i to vecinski) treba da bude i jedna nasilnicka klero-nacionalisticka partija krajnje desnice kao sto je to DF? A, ako bi DPS, logicno i ocekivano, pruzio otpor onda bi ponovo imali “desavanje naroda”? I, veoma moguce, mnogo zrtava “policijske brutalnosti”? I duzi period politickog i drustvenog haosa? A mozda cak i gradjanski rat? Zasto? Zato sto je najveca i glavna opoziciona partija u CG (DF), partija ciji su glavni politicki ciljevi : Unistenje nezavisnosti CG, protivljenje euro-atlantskim integracijama (i fanaticno rusofilstvo) , svetosavski klero-fasizam i violentno anticrnogorstvo.
Da li vi zaista vjerujete da vecina gradjana to zeli? Ako je to tacno (a, nadam se da nije) onda bi vi i DF doista uspjeli da konacno unistite CG? Cini se da bi vas to ucinilo beskrajno srecnim?
Tesko je ocekivati da ce se politicki nasilnici (DF) svrstati u mirnu, nenasilnu, demokratsku izbornu kampanju? A, vi sami kazete da, DF necete eliminisati iz vase koalicije stranaka opozicije? Iako ste svjesni da do mirne, nenasilne i zakonite promjene vlasti u CG moze dovesti samo jedna moderna demokratska – i gradjanska – opozicija. Odnosno, da DPS moze mirnim putem smjeniti samo jedna istinski demokratska koalicija centra – lojalna CG? Zar vam ni poslije svih ovih godina nije jasno da – dok god je klero-nacionalisticka DF dio “demokratske opozicije” – nece biti promjena u CG? Jer, DPS i DF zive u politickoj simbiozi. Jedna bez druge ne bi mogle prezivjeti.
DF, kako sami tvrde, vjeruje samo u nasilje (evidentno anti-demokratska ideja) da bi promijenili vlast. A kakve su posljedice nasilne (violentne) izborne kampanje najbolji dokaz je da nijedan puc ili nasilan (violentna) smjena vlasti poslije WWII – nije uspjela da donese gradjanima tih drzava slobodu. S druge strane, najuspjesnije su bile nenasilne kampanje koje su donijele uspjesne legalne promjene u Indiji, Poljskoj, Juznoj Africi, itd. Uzgred, da li vam je poznata cinjenica da se, poslije nasilne smjene vlasti, drasticno smanjuje zivotni vijek stanovnistva te zemlje? Jasno je zbog cega. Zbog opsteg haosa i raspada svih sistema drustva (ekonomskih, politickih, isl.)? Koji moze dugo da potraje?
Osim toga, zaboravili ste izgleda, da, osim (ocekivanog) otpora DPS, ima dosta (vecina?) gradjana koji preziru veljesrpski klero-nacionalizam DF-a. Kao i “neutralnih” gradjana (ukljucujuci i Srbe iz CG) – posebno onih “bolje stojecih” (“elite”) – koji bi se morali zapitali da li vise vole – kakav takav red i stabilnost – od DF nereda i haosa? I koji bi, kada bi uvidjeli svu potencijalnu destruktivnost DF-a na vlasti, shvatili kuda vodi ta njihova”revolucija”- pokrenuli “kontra-proteste “? Ili bi se pridruzili vlastima?
Pitam vas: “Da se obistine vase zelje i procjene – na sto bi licila CG – za godinu ili vise dana – haosa? Koliko bi taj vas plan doveo stranih investitora? Da li bi zadrzali postojece? Kako bi to uicalo na eknomski rast, zaposljenje, penzije, itd. Sto bi narod radio u takvom haosu? Koliko bi firmi propalo? U kolikoj mjeri bi se drustvo jos ostrije podijelilo?
I, na kraju, da li bi ista ostalo od CG?
A kolike su sanse za uspjeh nenasilne kampanje? Da bi mogla biti uspjesna, nenasilna kampanja opozicije bi morala, pethodno, da iskljuci radikalnu desnicu (DF). Sto morate ucinjeti po svaku cijenu. Jer, kako vi zamisljate da uopste i mozete kontrolisati DF – vecinsku partiju u koaliciji? Zatim treba da nadjete zajednicku platformu – sto i nije bas lako – s obzirom na cesto ostre suprotnosti u partijskim programima opozicionih stranaka? Pa da izaberete licnost koja je prihvatljiva za sve, harizmaticna i koja ima politicke stavove koji su bliski politickom centru. S obzirom da DPS vec zauzima tu centralnu poziciju (ili bar pokusava da je zauzme) – bilo bi veoma tesko voditi kampanju sa slicnim ponudama (NATO, EU, ekonomski, pravni i politicki prosperitet CG)? Paradoksalno je da bi, imajuci ovo u vidu, mozda usjesnija bila vasa kampanja sa pozicija radikalnog anti-CG/crnogrstva DF – a pod maskom anti-DPS pokreta? I “spasavanja demokratije” u CG? Ali, onda smo suoceni sa sveopstom katastrofom u CG – drustvenom, ekonomskom i politickom.
Dakle, dragi revolucionarni Zipp-e razmislite sto zelite. Vase zelje bi se mogle ispuniti. Ali, nijesam siguran da bi vam se rezultat dopao?
Licno sam za pomjene – ali nenasilne. I to iskljucivo u okviru pravnog/ustavnog sistema CG. Bez mijesanja sa strane (ko zna bolje od nas nase jade?). Ako je DPS upola truo, kao sto vi to tvrdite, sam ce se urusiti? Treba samo imati jasne ciljeve, strategiju, i strpljenja i upornosti u postizanju tih ciljeva. Mozda vasa opoziciona koalicija ne bi uspjela da dodje na vlast sama na “prvim slobodnim izborima u CG”? Ali mogla bi biti – kao “Most” u Hrvatskoj – neophodna za formiranje koalicione vlasti ? Time bi zapocele promjene u CG. Zato je vas uslov #1 – da se – ni po koji cijenu – ne razgovara sa DPS-om (a po svaku – sa DF-om) – sustinski glup i kontra-produktivan? Jer politika je “umijece moguceg.” Demokratija podrazumijeva siroki drustveni konsensus – a ne sukobe. Pogotovo ne klero-nacionalisticke sukobe koji su – potencijalno – naveca opasnost za CG! I za sve njene gradjane.
P.S. Posljednje sto je CG potrebno su faustovski ugovori sa klero-nacionalistima (PZP je samo maska da se prikrije nacionalisticki karakter DF-a. Oni su dio problema). Mislim da je i Lekic sluzio u iste svrhe? I morao je da ode kada je Mandic uvidio da njegovo glumljenje i pretvaranje da je borac za demokratiju nije urodilo plodom. I odlucio da skine jagnjece krzno demokrate i objavi velejsrpski klero-nacionalisticki rat CG. Do istrage? I to bas sada? Mentori su, izgleda, postali nervozni?
“Moj scenario” 🙂 Ispadoh ja glavna poliitčka ličnost u CG i pisac scenarija 🙂
“Krv i nasilne promjene”. Krv su spremni prije svega da prospu po ulicima Crne Gore vladajuća mafija. Osim policije u kojoj je skoro sav starešinski kadar duboko ogrezao u kriminalu, Đukanović ima paravojsku spremnu na sve. Patavojsku sastavljenu prije svega od kriminalaca(koju vodi Đukanovićev lični prijatelj a koji se smtra jednim od najvećih mafijaša na Balkanu) i ratnih veterana(čitaj zločinaca). Đukanović i ljudi oko njega, bojim se – u stavri skoro sam siguran, neće dati vlast mirnim putem jer znaju da bi završili kao do juče njegov najbolje partijsku prijatelj Marović, zajedno sa porodicom.
Padom DPS-a pada i veći dio mafije u CG, one prave mafije, plus politička mafija: puno sudija, tužioca, poslanika, direktora državnih firmi…
DF više nije najjača opoziciona partija u parlament.u Oni su bili u slobodnom padu, došli su bili na 6-7% podrške. Onda se desilo…?
Što se tiče mogućnosti nastajanja haosa, skraćivanje vijeka ljudi zbog toga…, mi smo 25 godina u stalnom haosu. Trećina moje generacije ima psihičke probleme poslije svega što su preživjeli.
Što se tiče stranih investitora tj.rasprodaje svega što vrijedi u Crnoj Gori, svjedok smo benifita: 30 godina staža, državna uprava, plata 323 eura! Sarmno i uvredljivo mizerno.
Snimak prebijanja Mija Martinovića i prebijanja njegovog auta(!!!) koji je obišap svijet najbolji je pokazatelj đe živimo: kakav nam je režim, kakva policija, tj kriminalci obučeni u policijske uniforme..