Sve i da su Rusi djelovali podstrekački, kako navodi vlast, oni nikada ne bi mogli da proizvedu antivladino raspoloženje ovakvih razmjera bez domaće naslijeđene podjele na Crnogorce i Srbe, na profitere i gubitnike osamostaljivanja, na siromašne i privilegovane, ocjenjuje Dragoslav Dedović u tekstu objavljenom na portalu DW.

Zato bi Đukanović, piše Dedović, morao razmisliti o tradicionalnoj crnogorskoj rusofiliji, o svim onim Crnogorcima čiji su preci bezrezervno vjerovali u carsku Rusiju. Dakle, Đukanović bi morao da u svoju političku kalkulaciju uključi i odnos prema Rusiji, koju pokazuju razni spomenici, recimo onaj Puškinu, jer taj odnos nije racionalno zasnovana politička projekcija, već neka vrsta religioznog doživljaja za sekularizovane mase. Doduše, ta emocija jeste donekle otupjela, ali bi u kritičkim momentima mogla da bude katalizator za generisanje šireg bunta.

Drukčije rečeno, nisu stvaran problem Rusi. Ili Zapad. Problem je bahatost vlasti ogrezle u korupciju i zastrašujuća nesposobnost opozicije da artikuliše nenasilnu alternativu. U politici bez koncepta na kraju nasilje postaje concept, piše Dedović.