Novinarska nagrada za istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori koju je, nedavno, dodijelila Evropska komisija izazvala je dosta burnu reakciju dijela medijske zajednice u Crnoj Gori, kojoj nije bilo pravo što su nagrade dobili novinari iz “opozicionih” medija, a posebno što je nagrađena serija tekstova o sprezi politike i kriminala u kojima se, kao koautor, pojavljuje osoba prepoznata kao aktivista MANS-a, nevladine organizacije koja se u Crnoj Gori najfokusiranije bavi pitanjima korupcije.
Već sam iskoristio priliku da javno kažem (u svojstvu predsjednika žirija koji je odlučivao o nagradama prema unaprijed utvrđenim propozicijama) da na konkursu, na žalost, nije bilo istraživačkih priča iz medija koji sebe ne doživljavaju kao “opozicione”, što dovoljno govori samo za sebe. U ovom blogu želim da, ukratko, izložim svoje stanovište o tome da li se novinarstvom smiju baviti samo profesionalni novinari i da li samo oni mogu dobijati nagrade za priče?
Moj odgovor je negativan, i to iz jednostavnog razloga što smatram da profesionalni novinari nemaju ekskluzivno pravo da se bave novinarstvom. Posebno ne oni profesionalni novinari koji to, u stvari i nijesu, jer svoju profesionalnu vještinu (ukoliko je uopšte posjeduju) ne stavljaju u službu građana i javnog interesa, već nekog drugog sa kim su klijentelistički povezani.
Može neko biti obučen da napiše savršeno profesionalno pismenu vijest, odgovarajući na pet osnovnih i na ono dodatno, šesto pitanje, ali da, pritom, sakrije suštinu onoga o čemu izvještava. Da li u tom slučaju imamo posla sa profesionalnim novinarom? Ne! Imamo posla sa manipulantom koji koristi novinarske tehnike i procedure kako bi zavarao javnost i udovoljio svojim patronima. Nasuprot ovakvom nazovi profesionalcu ja uvijek stavljam blogera ili NVO aktivistu koji javnosti otkriva suštinu događaja i pojava, imajući u vidu prvenstveno javni interes. Da li bi bio grijeh nagraditi blogera ili novinara – aktivistu, a novinarskog profesionalca šutnuti nogom u dupe? Ja mislim da ne bi, nego da činimo grijeh ako postupamo obrnuto.
“Novinarstvo može obuhvatiti veoma mnogo stvari, od detaljnog istraživačkog rada do površne zabave, ali za našu svrhu pod tim podrazumijevam pružanje pomoći ljudima da razumiju u kakvom svijetu žive da bi mogli donositi bolje odluke o načinu na koji žive. To često zahtijeva iznošenje istine bogatima i moćnima, te razotkrivanje stvari koje bi bogati i moćni radije držali u tajnosti. Ono obuhvata i iscrpnost, tačnost, pravičnost, nezavisnost i – ovo se ne upotrebljava dovoljno – transparentnost”, podsjetio nas je, tu skoro, Dan Gilmor, novinar Njujork tajmsa i autor sjajne studije “Mi mediji”( We the media).
Što se tiče nevladinih organizacija i njihovih veza sa novinarstvom, pozvaću, takođe, u pomoć kolegu Gilmora, jer on u istom govoru veli da “mi novinari treba da pozdravimo ulazak zagovarača u ekosistem novinarstva – i da im odamo priznanje za njihov rad”.
On podsjeća na to kako su se, u prošlosti, i zagovarači i nevladine organizacije slične njima širom svijeta bavile novinarstvom, ali da su, da bi došli do publike, morali da ubijede tradicionalne medijske kuće da im posvete pažnju, a zatim da objave ili emituju izvještaje zasnovane na informacijama koje su one prikupile. “Sada je, u digitalnom dobu, svaka organizacija bilo koje vrste u isto vrijeme i medijska kuća i može direktnije doprijeti do publike”, kaže Gilmor i napominje da je “saradnja sa tradicionalnim novinarima (je) još uvijek korisna, ali više nije apsolutno nužna kao što je nekad bila”.
Meni ostaje da kažem: Amin!
Profesionalnog novinarstva u Crnoj Gori(moguće i u svijetu), skoro da nema-po mojem sudu. Jedni su zavisni od izdavača, drugi od vlade. Izdavač(vlasnik)privatnog medija usmjerava novinara i zadaje mu teme o kojima će da piše. Ako tema nije po volji izdavača, ma koliko dobro bila obrađena od strane novinara, izdavač(vlasnik) je neće pustiti u medij, ako je protiv gledanja, ali prije svega interesa izdavača.
Od “jakih” medija u CG, imamo dva privatna, Vijesti i Dan, i ostale državne ili paradržavne medije. Zna se dobro što može proći a što ne u ovim privatnim medijima. Njihovo istraživačko novinarstvo, po meni, nije iskreno. Želim reći da im nije glavni cilj javni interes, ali da se zbog ličnih interesa izdavača ono često poklapa sa javnim interesom.
Državni i paradržavni mediji u Crnoj Gori rade u službi vlade, tj.vrha vladajuće partije, tj. premijera, tj.poslovne “elite” povezane sa njim i njom, tako da se njihvo izvještavanje i “istraživačko novinarstvo” skoro nikada ne poklapa sa javnim interesom. Donekle to ne važi jedino u slučaju kllanovske borbe unutar tih vladajuće-poslovnih struktura, kada ovi državni i paradržavni mediji stanu na jednu-jaču stranu, i raskrinkavajući slabiju stranu koju treba eliminisati rade u javnom interesu(takav je slučaj npr. sa skoro prikazanim serijalom na TVCG o namještenim tenderima za rasprodaju državnog zemljišta).
Dakle, državni i paradržavni mediji u CG, na čelu sa tzv.Javnim servisom su zastiđe i ovakvo lošeg novinarstva kakvo je decenijama u Crnoj Gori.
Sa najmanje ličnog interesa, a sa najviše javnog, pišu, po mom sudu, blogeri, ili pojedinci na društvenim mrežama. Međutim, njihovi kapaciteti su ograničeni iz više razloga: 1. neuporedivo manje su praćeni(čitani) 2. nemaju akreditacije i legimitizacije kojim bi od institucija i pojedinaca mogli zatražiti zvaničan stav i potvrdu ili demantij onog o čemu pišu(nemaju legitimitet), 3. nemaju neophodnih finasijskih sredstava da istraže priču do kraja.
Evo jednog ličnog primjera:
U priči koju sam iznio na svom blogu o uzurpaciji Cijevne, istražujući i baveći se mjesecima tim slučajem, došao sam do sledećih, nepobitnih saznanja:
– Da su Plantaže protivzakonito ogradile prolaz i onemogućile prilaz rijeci Cijevni u dužini od 3 km.
-Da su nadležne inspekcijske službe toga svjesne, ali da namjerno opstruiraju slučaj.
-Da se tu vjerovatno radi o političkoj korupciji: Božidar Vuksanović(direktor UZIP-a) neće da preduzme mjere protiv Verice Maraš(direktorke AD “Plantaže”) kao visokopozicionirani partijski funkcioneri.
– Da Verica Maraš javno, pred TV kamerama laže kako je ograda podignuta na zemljištu Plantaža(od Uprave za nekretnine, a po kopiji plana zemljišta AD “Plantaža” sam utvrdio da je dio ograde koji sprečava prilaz rijeci Cijevni postavljen na zemljištu Glavnog grada).
-Sobzirom da je Glavni grad deficitaran sa bazenima-ima samo jedan, prirodnim “bazenima” i najboljim a besplatnim kupalištama građanima Glavno grada koji se nalaze na rijeci Cijevni je protivzakonito onemogućen pristup.
itd, itd. Da ne budem preopširan, i ovako već jesam.
Dakle, bez lažne skromnosti, moja priča kao blogera je istraživačka priča od javnog interesa u kojoj sam pokazao zarobljenost institucija, bezakonje, političku korupciju, neprofesionalnost i bahatost javnih funkcionera, onemogućavanje korišćenja prirodnih blagodeti na jednoj strani, dok se na drugoj strani traže velika sredstva za izgradnju otvorenih bazena kojih imamo na rijeci kojoj je zabranjen pristup.
Za navedeno istraživanje sam izgubio stotine radnih sati, napisao desetine prijava i predstavki, uplaćivao razne takse, tražio besplatnu pravnu pomoć i zakonska tumačenja, lično vršio premjer sporene ograde i mosta na Cijevni, tražio tumačenja kopije plana od Uprave za nekretnine…
Normalno, ja(ili neko sličan)neću dobiti nikakvu nagradu, ne učestvujemo na konkursima na kojim se dodjeljuju nagrade, a kancelarija EU ili bilo ko drugi na bilo koji način neće pomoći ovakva pojedinačna istraživanja.
Nagraditi vas goospodine Vukovicu, a Zipp–a sutnuti nogom u prkno.
Gospodine Iliću,
način na koji se bloger Zipp bavi aktuelnim pitanjima od javnog interesa čini ga boljim od većine onih u Crnoj Gori koji sebe nazivaju novinarima. Ako nastavimo takve da šutiramo u prkno, kako vi kažete, samo širimo prostor onima koji su spremni da po svaku cijenu duvaju u narečenu pozadinu moćnima koji razaraju društvo zarad svojih vlastitih interesa.
Saglasan gospodine Iliću. Inače sam navikao na pokušaje da me šutnu nogom u prkno profesionalne patriote, kako 90-tih tako sada,
Gospodine Zipp-e, koje su to profesionane patriote? U koju grupu vi pripadate?
Vi ste izgleda neprofesionalni patriota. Ja odkada me je majka rodila u zemlji
Crnoj Gori, uvijek sam bio patriota zemlje u kojoj sam rodjen. Uvijek sam volio majku koja me rodila.