U RTCG koja nam 25 godina šalje poruke kako Crnom Gorom teče samo med i mlijeko, odjednom, preko noći(!) je „shvaćeno“ da nije baš sve tako, da vlast (a pomalo i opozicija) nijesu radili baš sve kako treba u interesu građana čiji su kao predstavnici.

U tu svrhu napravili su serijal emisija nazvan „Mehanizam“, „šokanatan“ prikaz kako su nas „izabrani“ predstavnici u stvari krali i uništavali, puneći svoje džepove i džepove novokomponovanih, sa njima povezanih „biznismena“,  a na račun nas građana i države za koju cijelo vrijeme kao ginu, i koju non-stop „brane“ od raznih spoljnih i unutrašnjih neprijatelja.

„Mehanizam“ može šokirati samo one koji su stvarno potpuno neznaveni – a takvih je malo, jer za mehanizme iz emisije su svi znali koji su htjeli da znaju.

Po mehanizmu iz istoimene emisije u Crnoj Gori funkcioniše sve, ne samo kupoprodaja placeva, preduzeća i fabrika, već na taj način funkcioniše sistem: „izbori“, biranje rukovodioca državnih firmi, funkcionera, nalaženje najobičnijeg zaposlenja; školstvo, zdravstvo, policija, tužilaštvo, sudstvo…, i to svi opet znaju-oni koji hoće da znaju.

„Mehanizam“ je možda najviše šokirao, i siguran sam uplašio, one koji su dio mehanizma, a koji su obično druga, treća, četvrta ili n-ta karika istog. Mehanizam se neće baviti niti dotaći prvu kariku i prvi red zupčanika koji su stvorili i  napravili ovakav mehanizam funkcionisanja društva.

Naime, nemam nikakve dilema da je mehanizam pokrenut od strane zamajca cijelog mehanizma tj. procesa, a u jedinom cilju da se promijene samo neki djelovi cijelog mehanizma koji će i dalje funkcionisati na isti način, samo repariran.

Cilj mehanizma je da taj novi a u stvari isti-stari mehanizam bude predstavljen kao neki novi, funkcionalan, „ekološki“ čist mehanizam iz koga su odstranjeni oni djelovi koji su bili zagađivaći.

Ova emisija je, u stvari, mehanizam mehaniz(a)ma.

Glavni targetarini u emisiji je, rekao bih, Igor Lukšić, bivši ministar finansija i bivši predjednik Vlade.  Targetirao ga je naručilac emisije, a ovakvu emisiju je mogao naručiti samo onaj koji je potpuno anonimnog Lukšića, bez dana staža (zvuči poznato) u finansijskom sektoru, mladog junošu (i ovo zvuči poznato), promovisao najprije u ministra finansija a zatim u predsjednika Vlade.

Prvi put ću stati u odbranu nekog funkcionera DPS-a, upravo Igora Lukšića. U „mehanizmu“, na postavljena pitanja, Lukšić pokazuje nelagodu, zbunjenost, neku vrstu stida. Dok se čovjek tako ponaša, dok ima stida u njemu, ima i ljudskog. Ostali, do sada prikazani u emisiji, osim male zbunjenosti, ne pokazuju ni trunke stida i nelagode.

Naručioc emisije nikada i u nijednoj situaciji nije pokazao zbunjenost, nelagodu i stid: ni kada je vodio ratove, ni kada su zbog njegove politike ginuli ili deportovani ljudi, ni kada bi bio uhvaćen u očiglednoj laži, ni kada su ljudi zbog njegovih ekonomskih politika(čitaj malverzacija) ostajali bez krova nad glavom, bez posla, bez egzistencije – lične i porodične.

Pored Lukšića, vidim da je targetiran i veći dio Budvanskog klana, zatim bivši Gradonačelnik – Bič Božji (Bože mi oprosti) – Miomir Mugoša, a malo će biti „postrojeni“ i naše (njegove) dike: Branko Vujović, Predrag Sekulić, Brano Gvozdenović…

Ako očekujete da se u mehanizmu pojave „poslovi“ Veska Barovića, Brana Mićunovića, Dragana Brkovića, braće Ban, Mihajla Banjevića…, ili ne daj bože brata Aca i sestre Ane, onda je i vaš mentalni mehanizam zreo za ozblijno repariranje.

Onog momenta kada se naručioc mehanizma nađe u mehanizmu pravosuđa i pravde, pokažu i prikažu njegove malverzacije, tek tada će nastupiti pravi šok, a ovo što nam se sada prikazuje izgledaće bezazleno kao neki crtani film.

Da li će neko od targetiranih smoći snage da se pokaje, postane svjedok saradnik pod zaštitom stranih ambasada i predstavnika ( jer naše “institucije“ su dio mehanizma i od njih takvu zaštitu ne mogu tražiti), postavlja se pitanje?

Sumnjam u to. Oni će se radije nadati milosti gospodara-naručioca emisije. Ušavši sa njim u kolo, ušli su u mehanizam u kojem više ne rapolažu ni sa svojim integritetom, a mislim čak ni sa svojim životom. Potajna i jedina nada može biti upravo Igor Lukšić, zbog već gore navedenog.

„Vijesti“ su svojevremeno tipovali na Lukšića, davali mu (ne)skrivenu podršku. Ja sam tada bio protiv i bio njegov oštar kritičar.

Sada, kada je bez te, i bilo čije podrške, ja mu je dajem. I makar nekim krajičkom se nadam da može postati heroj ovog vremena – kao svjedok saradnik.