Potpredsjednik DPS-a, ljevičarsko-socijalističke partije dakle, Svetozar Marović je još 2006/2007 godine imao na računu u Šavjcarskoj banci 3.8 melEona dolara. I, normalno, tu sitnicu nije prijavio tzv. Komisiji za konflikt interesa. Reći ćete, vi „patriote“: „nije Marović već njegova supruga“. Po dokumentaciji iz banke, on i njegov sin su pored supruge bili ovlašćeni da raspolažu tim novcem, dakle, to je i njegov(ili prije svega njegov) novac.

Kada kažem „tu sitnicu“, mislim doista tako. Siguran sam, iako ne mogu dokazati, da Marovići imaju još najmanje deset puta toliko: što na bankama, što u kešu, što u raznim nekretninama.

A sve je krenulo od starog, raspalog „Renoa 4“ i pulovera, sjećate li se?

Znamo da je Marović patriota, patriota je uvijek bio: i kao ortodoksni komunista i kao zagovornik neoliberalizma, i ka branitelj SFRJ, i SRJ, i Zajednice Crne Gore i Srbije (čiji je jedno vrijeme bio predsjednik), i kao istaknuti suverenista i čuvar državnosti Crne Gore. Znamo i da je „filozofski“ izmislio i osmislio sintagmu „Rat za mir“, kojom smo krenuli u neviđenu bruku, pljačku Dubrovnika i okoline, kako bi „povukli neke pravednije granice od onih koje su crtali priučeni Titovi kartografi“.

Marovići, patriote koji „ginu za Crnu Goru“, drže novac u stranoj banci. Istovremeno država koju brane – ubiše se braneći je, grca u dugovima, a Marović, Đukanović i kompanija je zadužuju kod istih tih stranih banaka po enormno velikim kamatama.

Na čelu navodne Komisije za konflikt interesa koja bi trebala da vodi evidenciju, istražuje i kažnjava, nadležnim organim daje na procesuiranje one funkcionere koji ne prijave imovinu, nalazi se Slobodan Leković. On je predsjednik te tzv. Komisije od njenog osnivanja.

Ko je Slobodan Leković? Leković je bio rezervni kapetan za vrijeme navedene Dubrovačke pljačke, koji je „prikupljao dječije patike po ratištu-da ne propadnu“, znači, lopov koji je krao dječje patike! I takav lopov, najniže vrste, je nesmjenjivi predsjednik Komisije za konflikt interesa.

I od njega neko može očekivati da se bavi svojim poslom!?

Normalno da ne može, i normalno da je upravo zbog toga postavljen na to mjesto, kao što su svi ili, ajde da kažem, skoro svi rukovodioci u ovoj državi postavljeni po tim kriterijumima. I svi oni su: lopovi, špekulanti, prevaranti, „ugrađivači„ u poslovima… Svaki, ama baš svaki iole značajni državni službenik-rukovodilac, mora biti korumpiran i uprljan nekim nepočinstvom.

Zašto je to tako? Jednostavno zato što se ti ljudi na taj način drže u šaci, da ne „lajnu“ protiv onih koji su ih tu postavili, i koji su mnogostruko veći lopovi, hohštapleri, još više ogrezli u mitu, korupciji i kriminalu svake vrste.

To je obrazac po kojem nam funkcioniše država i sistem.

Sve mi to znamo. Neki se samo, uistinu nevješto, prave da to kao ne znaju i ne vide.

I?

Ništa. Idemo dalje dok se sve ne raspadne kao kula od karata.

Na kraju. Filozof i idejni guru DPS-a, Marović, koji je valjda „lutajući Platonovim pećinama“ našao ćup zlata-odatle mu ovaj novac, u svojoj dobrani kaže, citiram: „Postoji moja obaveza prema mojoj porodici, mojim prijateljima i mojoj partiji (partiji posebno, ona mu je sve omogućila-moja primjedba). Sve što nađu u bilo kojoj banci od bilo kojeg člana moje porodice, sve poklanjam mojim neprijateljma, da finansiraju svoje aktivnosti protiv mene i mojih prijatelja.”

Kako sam ja, evo, jedan od njegovih neprijatelja koji učestvuje u kampanji, a sasvim slučajno ne znam kako da se skrpim od prvog do prvog u mjesecu, znači li to da trebam da uđem u navedenu švjacarsku banku, kažem službenicima: “ja sam učestvovao u prljavoj kampanji protiv Marovića, molim vas da mi date novac zbog toga, po njegovom ovlašćenju”, i  oni će mi ga dati?

Neka što nas pljačkaju na sve strane, nego nas svojim objašnjenjima i demagoškim floskulama vrijeđaju i ponižavaju na najgrublji mogući način.