Dnevnik bet – Čet

U novogodišnjoj noći osjetio sam pravo malo čudo.

Nakon što je ispijen pjenušac i razmjenjene čestitke s najdražima i kada se stišao prasak vatrometa i proslava dočeka Nove Godine se bližila svome kraju, sjeo sam pred televizor i tipkajući po daljinskom upravljaču potražio još instant zabave. Među stotinama televizijskih kanala koji u moju kuću ulaze, pozvani i nepozvani, kablovima i eterom, slučajno sam zastao na jednom gdje je, za razliku od većine ostalih na kojima je treštala glazba, prolamao se smijeh komedijaša ili odjekivali pucnjevi smrtonosnih metaka u „krimićima“, bio prijenos novogodišnjeg misnog slavlja iz Kristijanove crkve u Kopenhagenu. Već je to zaustavljanje na prijenosu iz crkve, za mene deklariranog agnostika, bilo početak čuda o kojem pišem.

U prepunoj crkvi okupilo se mnoštvo ljudi, da uz prigodan umjetnički program, čuju novogodišnje poruke župnika Flemminga Plessa i njegovih gostiju – tibetanskog lame Lakha Lama, rabina židovske zajednice u Danskoj Benta Melchoira i imama Naveed Baiga. TV prijenos prenio je njihove poruke u duše ljudi daleko izvan same crkve. Ovim tekstom želim ih podijeliti s vama, jer ono što sam sinoć čuo iz te strane crkve, na stranim jezicima od tih mudrih, ali meni stranih ljudi, dalo mi je nadu u jedno bolje sutra.

Na propovjed pastora Plessa sam, na žalost zakasnio, a snimak još nije dostupan za ponovno gledanje. No, ne sumnjam u snagu njegove poruke o toleranciji i solidarnosti među ljudima u duhu kršćanske filozofije, kao nasušnoj potrebi.

Lakha Lama govorio je o simbolici budističkih novogodišnjih običaja. Tu centralno mjesto zauzima simboličko čiščenje kuće od ostataka prošlosli. To se radi dva dana prije Nove Godine, kada se kuća potpuno prazni i priprema za ukrašavanje sljedećeg dana. Tako oslobođeni svega nepotrebnog iz prošlosti, ljudi se s veseljem i radošću okreću Novoj Godini i budućnosti.

Imam Naveed Baig svoju je poruku posvetio iskušenjima koja tlače ljudsku dušu. Kao jedan od osnovnih problema naveo je nesigurnost koju stvara suvremeni život. Nedostatak sigurnosti stvara ogromnu prazninu u ljudskoj duši, prazninu koju začas, nepozvane, ali spremne u zasjedi, ispune neke druge prispodobe – strah, agresivnost, lažljivost, licemjerstvo, cinizam, netolerancija i mržnja – sve redom loše stvari. Zato, boriti se protiv svega zlog u ljudima pa i u društvu, znači pružati ljudima sigurnost.

Posljednji je govorio najstariji među gostima rabin Melchior. Njegova novogodišnja poruka centrirana je oko ključne rečenice iz zajedničke knjige židovske i kršćanske religije – Starog zavjeta, ishodišta zapadne civilizacije: „ Ljubi bližnjega svoga, kao što ljubiš samoga sebe“. No, kako reče starina Melchior, mnogi teolozi nisu sasvim uvjereni da je prijevod originalnog hebrejskog teksta pogodio smisao ove Božje riječi. Oni misle da je to trebalo biti ovako: „Ljubi i neznanca, kao što ljubiš samoga sebe“. Ta, naoko mala, razlika daje Božjoj riječi i vjeri u ljudsku prirodu, jednu novu dimenziju. Jer, ljubiti neznanca kao što ljubiš samog sebe znači – ni manje ni više – ostvarenje raja na Zemlji.

No, svi znamo da je to nerealno i teško ostvarivo. Svi mi koji smo koliko-toliko u dobrim odnosima sa samim sobom, teško da možemo mobilizirati jednako toliko ljubavi i prema svima drugima, pogotovo kada često ti drugi stoje suprotstavljenih interesa u odnosu na naše. Zato su prevoditelji u Bibliji napisali, skromnije i primjerenije ljudskoj naravi – „ljubi bližnjega“ a ne „ljubi i neznanca“.

Ljudska narav je komplicirana, pa izmedju ostalog sadrži i nezajažljivu težnju ka ostvarenju velikih ciljeva, koji se nerijetko čine neostarivima. Ipak, vrijeme pokaže da dovoljno uloženog napora ipak vodi do u početku naoko neostvarivog cilja ili, u najmanju ruku, dovede do značajnih pomaka u željenom smjeru. Nemoćno djetešce iz kolijevke iskonskom snagom volje ubrzo prohoda, nekada nedostižni planinski vrhunci voljom hrabrih ljudi bivaju osvojeni, a zvijezdama, još uvijek nedostižnima, ljudska se rasa sve više približava.

Zato, ako i ne možemo potpuno ostvariti Božju riječ „Ljubi i neznanca, kao što ljubiš samoga sebe“, trebamo stremiti u smjeru njenog ostvarenja, putem solidarnosti među ljudima. A biti solidaran s drugima znači zamisliti sebe u njihovom položaju. Ako smo to u stanju, onda drugoga možemo razumjeti, približiti mu se i prilagoditi svoje djelovanje prema njemu kao da postupaš prema sebi.

Kada bi poslodavci i radnici bili međusobno solidarni, vjernici i ateisti, katolici i protestanti, židovi i muslimani, šiiti i suniti, Izraelci i Palestinci, Rusi i Ukrajinci, bijelci i crnci u Americi, domaći i doseljenici, straight i gay, Hrvati i Srbi, itd., ovaj Svijet bi se iz ovoga jadnog i čemernog stanja pomakao prema nečem puno boljem.

A pasivno čekanje da ona druga strana „popusti“ čini situaciju automatski gorom.

Sve te mudre riječi, meni dosad stranih i nepoznatih ljudi, zatekle su me i navele na razmišljanje o Hrvatskoj: Neprekidno neproduktivno vraćanje u prošlost, nesigurnost u kojoj se nalazi veliki broj građana, ta raširena nesolidarnost antagoniziranih skupina, jasan su uzrok loše situacije u državi i općeg nezadovoljstva. Vinovnici javnog života koji takve stvari, svjesno – iz pukog vlastitog interesa, ili još češće, nesvjesno – zbog intelektualnog siromaštva i gluposti, svojim javnim djelovanjem nameću, dolaze s obje strane političkog spektra i, paradoksalno, nerijetko se predstavljaju kao veliki domoljubi. Zlo koje iz toga proizlazi vodi zemlju u katastrofu.

Zato, ne vjerujte im! Prepoznajte neprijatelje Hrvatske kao one – velike i male – koji nas stalno vraćaju u prošlost, propalim ideologijama i neporavnatim računima, kao one koji šire nesigurnost kao plodno tlo za sve ružne ljudske osobine, te kao one koji odbijaju solidarnost prema skupinama kojima i sami ne pripadaju i zazivaju podjele. Takve treba ignorirati i svojim vlastitim djelovanjem zacrtati smjer k dobrome.

Meni se dogodilo čudo. Napokon sam shvatio u čemu je problem. Ovi dosad nepoznati ljudi, na stranom jeziku i u stranoj crkvi, odgovorili su na mnoga pitanja na koja nisam znao odgovore i postali su mi, snagom svoje mudrosti i humanizma, puno bliži nego neki koje oduvijek poznajem. Možda se to dogodi i nekima od vas koji ovo čitate.

Sretna vam Nova Godina! Godt Nytår!

Pollitika