U knjizi “Zanimljiva hemija”, čiji su autori ruski hemičari L. Vlasov i D. Trifomov (izdao Nolit, Beograd, 1976.), navodi se primjer sa jedne farme, gdje su pilići pojeni običnom i otopljenom vodom. Pored povoljnijeg uticaja otopljene vode u smislu boljeg prirasta, uočeno je da pilići mnogo radije piju takvu vodu kad im je istovremeno ponuđena i obična.

Činjenica je da otopljena voda povoljno utiče na živi svijet, usljed čega je životinje radije koriste ako im se ukaže takva prilika. Videli smo takođe da isti zaključak važi i za magnećene i magnetno oplemenjene vode. Nauka je i ranije ovaj fenomen objašnjavala složenom strukturom džinovskih molekula vode. Prilikom mržnjenja voda prelazi u svoju čvrstu fazu – led. Kristalne strukture leda bitno se razlikuju od onih koje nalazimo u vodi. Iako su veoma složene, i kod ovih struktura se uočavaju izvjesne zadivljujuće pravilnosti. Da bi se to shvatilo, treba samo pogledati običnu sniježnu pahulju, ili, po mogućnosti, njenu uvećanu sliku. Pahulje takođe predstavljaju zaleđen oblik vodenih kristala, koji nastaje u atmosferi, a njihov izgled malo koga će ostaviti ravnodušnim.

Ako se otopi led, voda neće odmah uspostaviti nekadašnji oblik molekulskih struktura. Neko vrijeme će strukture vodenih kristala i u tečnom stanju ličiti na one koje su postojale u ledu. Nauka smatra da takve strukture povoljnije djeluju na biohemijske procese u živim organizmima. Ovo je prihvaćeno naučno objašnjenje, koje se može smatrati dovoljnim da tajna otopljene vode bude razjašnjena.

Ako se odledi voda koja je prije mržnjenja sadržala “sjećanje’’ na nekadašnje prisustvo rastvorenih materija, može se takođe očekivati da će u procesu strukturnih transformacija dobar dio tog sadržaja biti “obrisan”, ali nema pouzdanih podataka o efikasnosti takvog “brisanja” u poređenju sa onim koje se izaziva uticajem magnetnih polja. Zasad je najracionalnije prihvatiti važeće objašnjenje o povoljnijoj biohemijskoj aktivnosti otopljene vode.

Više o ovome na stranici Istinik.com.