Dnevnik provinciopolisa

Prije svega 70 godina! Ne od stoljeća sedmog! Moj je pokojni dida Bunđe, hrvat, konjima iz Gaćeleza vozio vinovu lozu u okolicu Gračaca da bi od srbina dobio krumpire. I obrnuto. Danas se to autom prijeđe za sat vremena. Danas se veliča razne branitelje raznih digniteta – jedan od njih je kao kap u moru, ali jest onaj koji je također trampio sa srbima, za novac im dajuć naftu kojom su srbi punili tenkove da bi ubijali hrvate. Skoro 2000 onih koji tada nisu ubijeni tim tenkovima, ubili su se sami nakon tog rata – vjerojatno oduševljeni spoznajom za što su se borili ili bolje reći za koga.

Do prije 70g na ovim prostorima se vozilo konjima, a tada je nastupio mračni komunistički Socijalizam. U to mračno doba napravio se i Novi Zagreb i Novi Beograd, napravile su se ceste, željeznice, uvela se struja, došli telefoni, sagradile se tvornice, ljudi se grijali centralnim grijanjem umjesto loženja vatre, sagradili se vodovodi i još mnogo, mnogo toga.

Tada sam išao u Crkvu i redovno primio sve sakramente, a vjera i roditelji kao i cjelokupna okolina, me odgojila da volim, a ne da mrzim. Srbi i Hrvati kao i svi drugi ljudi s ovih prostora tada su se voljeli, a ne mrzili, gradili su život stvarajuć obitelji, rađajuć djecu, a nisu se ubijali. Ljudi su se veselili na feštama, a ne tugovali. Bili su siti, a ne gladni.

Taj period za vrijeme Jugoslavije bio je jedini period za ljude s ovih prostora, u kojem su se osjećali ponosno i sretno te živjeli dobro jer su imali budućnost koju su samostalno, neovisno i suvereno stvarali gradeć, a ne rušeć.

Prije i nakon toga vječito su im tuđini sudili i njima gospodarili otimajuć im resurse. Posebice nakon 1990 g.Naime 1990 g. počelo je međusobno ubijanje tih istih ljudi koji su do tada gradili, a ne rušili. Tada više novci iz Hrvatske nisu išli u Beograd, ali nitko ne želi priznati gdje idu sada i gdje su išli od 1990 do sada.

Hrvatski građani među kojima nisu bili isključivo Hrvati, tada su krvlju stvorili Državu Hrvatsku. Opet se stvaralo no istovremeno se i uništavalo. Uništavalo se i te ljude koji su krvlju branili svoje, ali i sve ono što su do tada njihovi preci tijekom Jugoslavije kao i oni sami itekako “krvavo” gradili. To uništavanje bilo je suvremeno. Bilo je razorno. I sada je. Traje i dan danas. To uništavanje zove se Kapitalizam, Pljačka, Kriminal i Veleizdaja !

A danas za razliku od tog mračnog jugonostalgično i boljševički socijalističkog mraka, sjaje svijetla. Svijetla raznih prostitucija, a ponajviše moralno inteligencijskih i k tome zdravorazumskih. Od energetsko intelektualnog fokusa na Severinu do nogometnih virtuoza. Moglo bi se u toj svijetlosti i šarenilu nabrajati do beskonačnosti no od te silne svijetlosti i od tog silnog šarenila pomalo smo i oslijepili pa ne vidimo da se uništava život, da se ljude dijeli unatoč humanom i vjerskom nauku na koji se tako često, zaluđene mase vole pozivati ili se zbog njega međusobno prozivati. Stara je to navada na ovim prostorima.

Danas se ne vidi da je SDP bio na vlasti kada je izgubljena ena Pliva, a u to isto vrijeme njihov “smrtni neprijatelj” HDZ pričao je o domoljublju i obrani digniteta Domovinskog rata na splitskoj Rivi. Danas se ne vidi da je momentalno opet SDP na vlasti, a HDZ priča o domoljublju, ali ovaj put protiveć se znanju tuđeg pisma i jezika i međusobnom poštivanju čovjeka, ljudi, života, stvaranja, građenja, a ne rušenja.

Pritom se kao i uvijek vrlo rado pozivaju na vjeru i potpomognuti su Crkvom kao vjerskom institucijom. Ako nikako drugačije, a ono crkvenom šutnjom.

No danas ne odlazi Pliva. Ne prodaje se Hrvatski Telekom pod Ugovorom koji je Tajna za vlasnike PTTa – građane koji su svojim Radom i odvajanjem sagradili taj isti Hrvatski Telekom. Danas se prodaju Croatia osiguranje, Hrvatska poštanska banka, želi se riješiti Autoceste, a Zagrebački Holding se samo čeka kao šlag na torti.

Baš kao što su ti isti domoljubi plave HDZ i one crvene SDP boje, rasturili, uništili i u bescijenje imovinu građana prodali tuđincima, a svoj narod time razvlastili kako pri donošenju odluka izvrgavajuć demokraciju ( vladavinu naroda ) u davanje bianco mjenice za četverogodišnje razaranje bez iole odgovonrosti, srama olitiga morala, a tako i otuđenjem imovine koju je taj narod stvarao. Otuđenjem od tog istog naroda. Tim istim modelom i danas se uništava kako se uništivalo i proteklih dvadeset godina od početka ostvarenja sna koji se sanja od stoljeća sedmog, od 1990g. olitiga od osnutka kvazisamostalne, kvazineovisne i kvazisuverene jednako tako kvazi Države.

Blagostanje osvijetljenja nakon onog turobnog mraka ne bih niti spominjao. Svatko iole iskren prema samom sebi itekako je svjestan tog blagostanja. Ako eventualno ima ikakvih problema sa iskrenošću prema samom sebi neka barem bude iskren prema vlastitoj djeci. Danas građani jedne Švicarske vlastitom vladavinom – Referendumom odlučuju o svojoj sudbini do u svaki detalj pa tako i onaj Gaddafijevski, a u kojem od Države traže da im da 2500 franaka ukoliko im ta ista Država ne omogući osnovno ljudsko pravo – pravo na Rad.

A ovim prostorima upravljaju političari koji uništavaju i zadnju nadu da bi ljudi s ovih prostora mogli početi razmišljati i vjerovati da će biti ponosni, samostalni i sretni. Da bi se opet mogli međusobno voljeti, veseliti, stvarati i graditi život, a ne ga uništavati.

Oni isti političari koji tako besramno narodu govore ” mi smo loši upravljači pa je bolje da upravljanje vama, svojim sugrađanima, vama ljudima, živim bićima, našoj braći i sestrama, predamo u ruke tuđincima – privatnicima “.

Pritom naravno, od nas uzimaju novac kako bi masno i slasno zbrinuli vlastito potomstvo ne vodeć nimalo brige što u Hrvatskoj godišnje odumire selo veličine Ivanić Grada. Također naravno, o tom odumiranju šute.

A ja eto odlučio ne šutjeti. Makar me sutra nebilo zbog ovoga što pričam. Jer život je prolazan, a čovjek živi onoliko koliko ostaje u srcima drugih ljudi, u njihovim uspomenama. I na ovaj način želim vlastitoj djeci dati do znanja da nisam šutio, da sam se trudio ovaj svijet učiniti lijepšim, da sam se borio za ljubav, poštenje, dobro i mir. Za život dostojan čovjeka i temeljen na Radu i Poštenju.

Princeze moje, nemojte nikada posustati boriti se za takve vrijednosti. Moje najveće zadovoljstvo biti će da živim u vašim, kao i srcima i uspomenama mnogih divnih i dragih ljudi čak i onda kada me na ovom svijetu više ne bude. Ljubite prirodu i bližnjeg svog. Sjetite se tajinih riječi čak i ako budete prinuđene otići iz Hrvatske kako bi izbjegle biti peračicama guzica debelim kapitalistima, kako biste mogle živjeti život iole dostojan čovjeka.

Onaj isti život kojeg su ljudi ovih prstora živjeli tako prekratko kada su u Socijalizmu barem na tren prestali biti kmetima.

I učite !! Učite i budite jake svojim znanjem, svojom dobrodušnošću.

Budite dobre kakve i jeste. Mislite svojom glavom, a ne onako kako vam mediji nameću da trebate misliti. Činite to kao i dosad što ste činile za razliku od mnogih starijih koji bi vas trebali učiti, a vi u biti možete njima biti primjer. I zbog toga sam na vas ponosan.

Učite i ćirilicu i latinicu, engleski i ruski.

Učite kineski ako želite, ali učite i ljubite bližnjeg svog.

Pollitika.com