Na oko 600 km južno od grada El Pasa, na sjeveru države Meksiko, nalazi se zabačeno i krševito područje pustinje, koju je lokalno stanovništvo zove Zona tišine (Zona Del Silencio).

U Zoni tišine apsolutno ništa ne funkcioniše. Počev od mobilnih telefona radio uređaja, TV aparata, čak u ovu zonu ne dopire ni satelitski signal. A što je još čudnije igla na kompasu ne prestaje da se okreće.

Još sredinom devetnaestog vijeka, farmeri koji su živjeli u okolini i u blizini ove meksiče zone tišine , primijetili su “vruće kamenje” koje je znalo da pada iz vedrog neba.

Francisco Sarabia, meksički pilot 1930. godine je prva osoba koja je prijavila misteriozni kvar svog radio-uređaja pri prelijetanju ovog područja.

Početkom 1970. godine je američka vojska lansirala raketu Atina iz mjesta Green Rivera u Uti, raketa je bila programirana da se prizemlji na 1.100 km dalje, na vojni poligon u White Sandsu, u Novom Meksiku. Međutim, iz nekih vjerovatno tehničkih razloga, raketa je preletjela odredište za nekoliko stotina kilometara u pravcu Zone tišine.

Ne samo da je skrenula sa kursa, nego je i dosta prebacila cilj, kao da je bila ubrzana ili privučena nekom tajanstvenom “silom” Raketa se na kraju tamo i srušila i raspala na komadiće. Par godina kasnije to isto se desilo sa jednim od Apolo projekata.

Ovu pustinju u Meksiku zovu i meksičkim Bermudskim trouglom, jer je locirana praktično na istoj paraleli ( između 27. i 29. paralele), na kojoj su locirane i piramide u Egiptu, kao i Tibetska visoravan.

Na ovom mjestu Gajgerovi brojači pokazuju određenu radioaktivnost, za koju se smatra da je baš zbog jakog magnetizma, kao i radijacije došlo do mutacija životinja. Sve životinje su veće nego što je uobičajeno (džinovske tarantule i zmije).

Zanimljivo je da se na istoj paraleli nalazi i Cape Canaveral – mjesto sa kojeg su lansirane američke svemirske letjelice tokom ‘trke’ osvajanja Mjeseca.