Autor: Pravedna CG*
Jučerašnjim potpisivanjem ugovora o izgradnji auto-puta na relaciji Smokovac-Mateševo vlada je učinila odlučujući iskorak u promociji avanturističke ekonomije. DPS i SDP su zbratimljeno pristali na kockanje sa javnim finansijama. Preskupa dionica jednog samoobmanjujućeg ekonomskog projekta Crnu Goru će snažno gurnuti u predvorje bankrota, dok se čitav posao politički svodi na kupovinu još koje godine vlasti. Finansijske posljedice zajma za jednu siromašnu državu su nesumnjivo upozoravajuće.
Kineski kredit će naš javni dug podići na oko 80% društvenog proizvoda i time diskvalifikovati državne finansije u pogledu evropskih kriterijuma. Istovremeno, pored blizu 700 miliona okamaćenog zajma, Kinezi će dodatno zaraditi na sopstvenom kreditu jer će dopunski profitirati tako što će upravljati potrošnjom kredita u vrijednosti od preko 500 miliona eura. Na kraju posla, kineski zajmodavac će inkasirati finansijski povrat u iznosu od preko 800 miliona eura, pri čemu ove činjenice teško može osporiti vladina demagogija.
U uslovima populističke javnosti, valja primijetiti i činjenicu da ako je naša država već trebala da uzima rizične zajmove onda su ta sredstva mogla biti namijenjena jačanju ekonomske suverenosti, institucionalne održivosti i stvaralačkog društva. Krediti su mogli da se investiraju u profitabilne energetske objekte u svojini države, razvoj agroekonomije, javne zdravstvene usluge i javno obrazovanje ili, na primjer, u međunarodno umrežene projekte iz informatičke tehnologije.
Konačno, način na koji je zaključen ovaj višestruko rizičan i ekonomski neuvjerljiv posao nanio je nesumnjivu štetu ideji demokratskog i otvorenog društva. Umjesto ozbiljne nacionalne debate, na djelu smo imali vladajuću propagandu oslonjenu na državne medije, plitki službeni optimizam i režimske poslovne interese.
*Pravedna CG je politički klub
Iacta Alea Est
Naravno, sad mi izgleda da i nema govora o tome da bi moglo biti bilo što drugo, sem da se Autoput gradi.
A, još juče mi, veoma ozbiljnim glasom, reče prijatelj : “ A batali priču ! Što se ti śekiraš kako će se vraćat’ taj kredit”! Da ga ti nećeš možda vraćat ?! “
Ipak,oduvjek sam smatrao, a i sada potvrđujem da je postojeća dionica : Bioče – Manastir Morača, kroz kanjon Platije, jedna od od najatraktivnijh dionica u Evropi, i da taj dragulj treba iskoristiti, na način da se postojeći put izgradi kao dio tog novog puta Sjever- Jug Crne Gore . Taj put bi bio siguran i bezbjedan, a predstavljao bi dionicu kojim bi se putnici – sa velikim zadovoljstvom – kretali. Na toj dionici od 30-tak kilometara, bio bi to put sa suvim i osvijetljenim tunelima ( ponegdje i sa dva tunela ), sa regualcionim kanalima za odvod vode, sigurnim mostovima i sigurnim ogradama ka rijeci Morači, sa neklizajućim kolovozovom, sa nekoliko veoma atraktivnih vidikovaca ( i restorana ) nad Moračom, i sa ponekim pješačkim visećim mostom, sa osvijeteljenim dionicama puta (noću i u vrijeme kiša ), sa vizulenom horizontalnom i vertikalnom signalizacijom i kamerama, ukratko sa svim neophodnim elementima jednog savremenog i modernog puta “ sa tri trake “. A, za ovako nešto, dovoljno bi bilo tih 121,44 miliona Eura ( koliko bi trebao da bude naš dio u izgradnju dionoce tog ” Autoputa”). A tehnički je to apsolutno izvodljivo.
Uvjeren sam da bi svi mi trebali da sa trudimo da sačuvamo upravo to čime se prepoznaje jedna Crna Gora, a to su ( između ostalog ) Platije i rijeka Morača, u dijelu ovog izuzetno atraktivnog i neponovljivog dragulja kao što je ovaj kanjon.
Dragan D.Dragović
Podgorica
ps.
kao jedan od argumenata, rekoše da bi Kolašinci ovim “ Novim autoputem” mogli doći do Podgorice za 25 minuta. Uz svo uvažavanje ka imenovanim, pitam se đe se i zašto to žuri i što njima Kolašincima znači 20- tak minuta duže, ako već mogu bezbjedno i sigurno za 45 minuta doputovati do Podgorice kroz kanjon Platije.
…. i ovo bih dodao gornjem komentaru :
Mi nijesmo Monte Carlo, niti ikada možemo biti; a niti smo Švajcarska. Mi smo, zapravo ona Crna Gora sa samo nekih “ 5-6 spotova “, koji bi mogli biti intersantni za došljake, i neuporedivo mnogo “ neuređenog i zapuštenog prostora “ između toga. Mi smo izuzetno mala i siromašna država, tužnog Sjevera, sa još otužnijom “Divljom ljepotom ” – sloganom ” umivenih ” briselskih administratora, trećeg ranga. Zar mi takvi kakvi jesmo, ozbiljno mislimo da na 38 km treba gradimo 15 mostova i 15 tunela ( dostojno svjetkim graditeljima ), među kojima je i neki most koji bi bio svjetski rekord. Da li možete da zamislite da se, pored takvih svjetskih velesila u izgradnji, pojavljujemo mi – u ulozi svjetskih rekordera u građevinarstvu. Dovoljno je da pogledam naše puteve, tunele i mostove.., i sve će nam biti jasno. Zamislite proječnog školarca iz neke naše osnovne škole, koji ima ambiciju da radi doktorske studije na Harvaradu – odmah i sada.Objektivnost je, ipak, svojstvena jakim i bogatim državama , koji vrlo dobro znaju svoje mjesto u Svijetu. Pa, to je, zapravo, i glavni razlog zašto su oni takvi : jaki i bogati, a mi – ovakvi kakvi jesmo.
… šta objektivno mi možemo da radimo na ovom Projektu?! U tehničko-tehnološkom smislu, to su pripremni radovi, kao i određena vrsta tehničke dokumentacije : idejno rješenje trase i objekata na toj njoj. Moguće je da ( za određene objekte ) mi možemo da uradimo i idejni projekat. To su naši kapaciteti i naše reference. U finansijskom smislu ( za navedene pripremne radove i izradu tehničke dokumentacije ) mi možemo da realizujemo nešto preko 100 millona E. To je, otprilike onoliko koliko je naše učešće u realizacuji ovog projekta ( procjena je da ovaj projekat košta oko 900 mill E ) . A ostatak ?! Pa , ostatak će da rade Kinezi. A to znači da će veliki dio njihove pozajmice da se vrati nazad u Kinu. Naravno, mi ćemo morati da vratimo svu pozajmicu ( 688 mill E ) i na to, još i ” njihov interes ” od preko 100 mill E..
Ovo je sve onako ” na prvi pogled “. Onog momenta kad se krene u realizaciju ovog projekta, naići će se na još mnogo,mnogo ” nepoznanica”- naročito u tehničko- tehnološkom smislu. Inače, na ovom nivou, sem kompjuterske animacije, nema nikakvih detaljnijih tehničkih ispitivanja ( nosivost tla, nivo podzemnih voda, geološka, geodetska, mikroseizmološka i dr. ispitivanja , zatim, pristup ,kretanje,) . Logično je da nema , jer još uvijek ni trasa nije usvojena. A, ovo tek treba da se radi . Kad se već govori o realizaciji ovog projekta, treba imati u vidu da je za nas izuzetni graditeljski poduhvat da uradimo samo jedan stub mosta visine 180 m ( a to je visina jedne zgrade od 60 spratova ) . Zatim….da ne nabrajam dalje . U svakom slučaju, za očekivati je da se ta investicija ” podigne ” za najmanje još nekih 30 %. i više. A, u realizaciji ovakvih projekata, to i nije nište neuobičajeno. Naročito kada se zna konkretni nivo predhodnih ispitivanja. Svi znamo da je bolja procjena vrijednosti investicije, ukoliko su urađena detaljna ispitivanja. Pa, i kad se najbolje urade predhodna istraživanja, pojavljuju se dodatne razlike oko 5 % . Naravno , skuplje investicije. Ukratko, što je manje referenta zemlja u ovakvim projektima – to su ove procjene grublje, a improvizacija veća. A što se tiče Kineza, pa, oni će biti ” presrećni ” , kada mi već uočimo da ova sredstava ( 688 mill E) , koja su odobrena neće biti dovoljna da se završi ovaj projekat. Jer, kad se – u ovako nešto- već krene, onda mora i da se završi. Dobro će biti ako sve ovo uspijemo da realizujemo za nekih 1,300 milliona Eura,…a najgori scenario je : ” Zidanje na Skadra na Bojani “, tj.da krenemo, potrošimo sav novac, a ne zaršimo ni 50 % planiranog. Nažalost, i ta opcija je u ” igri “.
Evo vam jednog, pa birajte!
…..Ne znam detalje našeg ugovora sa Kinezima, ali predpostavljam da je, jedan od uslova za dobijanje kredita od ” Kineskog Zajmodavca ” bio i taj, da mi trebali da ustupimo posao kineskoj operativi ( naravno, kako se to obično piše u ugovoru ” pod istim uslovima kao prema svim ostalim ponuđačima ” ). Ono što će da uradi Kineska operativa, jeste to da će da :
1. izabere tehničko rješenje koje njima najviše odgovara ( drugi ponuđači nemaju tu ” privilegiju ” )
2. uradiće glavni projekat, pri čemu će vodeći projektant i odgovorni projektanti biti naši ( time će veliki dio odgovornosti ” Kinezi da ” prebace ” na nas i da ” otvore” mogućnost da povećavaju vrijednost radova )
3. dostaviti ponudu, koja NEĆE biti ” ključ u ruke “. i koja će da sadrži ” hiljade stranica ” priloga ; uglavnom sve na njihovoj strani.
Drugim riječima, Kinezi će dostaviti ponudu koja će nama ( na prvi pogled) izgledati prihvatljivom, ali ” malim slovima ” će biti negdje zapisano da ” cijena važi jedino pod uslovom ukoliko ne dođe do promjene u ugovorenoj tehničkoj dokumentaciji i drugim uslovima “; a to je ( u konkretnom slučaju i na ovom nivou ” razrade ” Projekta ) aposlutno nemoguće. Dakle, ovo ( i druge ” finese ” u ugovoru ) , Izvođaču daju mogućnost da povećavaju svoju ” prvobitnu ” cijenu – za ne mali procenat. Inače, iznos od 809,60 milina eura ( koliko je procijenjena vrijednost realizacije ovog Projekta ), data je na osnovu aproksimativne ( veoma grube ) računice- po principu ” vriiednosti jedinica mjere “. A ” vrijednost jedinica mjere ” – varira u uzuzetno velikom rasponu- za nas izuzetno nepovoljno. Isto tako, klauzula koja glasi ” pod istim uslovima kao i prema drugim ponuđačima ” govori o tome da ( realno ) ne postoji mogućnost da nađete bilo kojeg ( referentnog ) izvođača ove vrste radova na ovom Projektu ” za pomenutu cijenu”. A, inače , već smo se ” orijentisali ” na Kineze, ili bolje rečeno ” uslovljeni smo ” da ih ” izaberemo ” ( Evo vam jednog pa birajte ). I tako, mi smo sami sebi i vezali ruke što govori da će:
– Kinezi ( nesumnjivo ) dobiti ovaj posao
– uposliće svoju operativu za priličan broj narednih godina
– a kad su već tu , stvoriće uslove da rade na ostalim projektima, kako kod nas tako i u ” okruženju ”
– vratiće veliki dio kreditnog novca u Kinu,
– sebi će dati za pravo da povećaju ( ” ugovoreni ” ) iznos – kako bi se završio ovaj Projekat,
– i što je veoma važno , prodavaće svu svoju robu potrebnu za ovaj Projekat ( sve “sem zemlje i agregata za nasipanje i betonske radove ” )
Ukratko, svi parametri takvog Ugovora su na Kineskoj strani.
A , ako je neko mislio da je to ” ona Kina ” od prije 30-setak godina i da je sa njima ” lako ugovarati poslove ” onda se grdno vara. Naravno, sve ima svoju cijenu.
Ps.
sjetih se jedne situacije kad smo diskutovali na temu cijena – proizvod i upoređivali ” Kineze ” sa ” Njemcima “, i u toj diskusiji, komentar jednog od kolega je bio :
” Da li ste ikada u životu vidjeli ili rekli da je neki njemački proizvod lošeg kvaliteta?!
A, koliko ovo govori o ” Kineskoj robi ” – sami prosudite,
…….. predračunska vrijednost ovog autoputa sada ( već) iznosi više od 1,100 miliona Eura ( tj. kad bi se onoj ” zvaničnoj cijeni ugovorenog autoputa ” dodali i svi drugi realni troškovi : kamata, PDV, carine, takse, akcize …. ). I to nije sve. Malo tačnije će biti kad se urade sva predhodna ( detaljna ) ispitivanja terena – što je inače preduslov za izradu glavnog projekta, pa zatim kad se završi glavni i izvođački projekat i uradi “malo precizniji troškovnik”. I to nije sve. Mislim, da treba da budemo ” presrećni ” ako uspijemo da ovdje “prođemo ” sa 1,300 miliona Eura.
Naime, koliko god za model ” uspješne i vizionarske strategije ” uzimali tunel ” Sozinu “; koliko god da su Kineski radnici, tehničari i inženjeri jeftini; koliko god da je njihov materijal ( njihov čelik, cement, bitumen…. i dr. ) jeftin; koliko god i šta god mi činili da oni budu oslobođeni ” svih mogućih dažbina ” državi CG; koliko god …..ipak, cijena izgradnje ovog autoputa, na lokaciji na kojoj se gradi ovaj put, sa duplim tunelima , ” rekordinim” mostovima, razlikama u nadmorskim visinama, limitiranim nagibima puta, profilima i dr. …. samo govori o tome da ćemo, ipak, mi morati da platimo “debelu” cijenu za ovaj autoput, bez obzira na orkestriranu unisonost ” prakse i nauke “, koja govori o nevjerovatnoj uspješnosti i umijeću ” pregovaranja” od strane Vlade.
A, ako, pak, mi i nemamo baš mnogo ” prakse i nauke ” u izgradnju ovakvih puteva ( autoputa ), to srećom ” druga strana ” CRBC ( ” China Road and Bridge Corporation” ) ima sve reference u državama u kojima ona ima svoje ofise , i to kako oni (a i naši ministri – sa ponosom ) kažu, u 50 država van Kine. A države u kojima oni imaju predstavništva su : Angola, Bangladesh, Belarus, Burundi, Cambodia, Cameroun, Central Africa, Chad, the Democratic Republic of Congo, Congo, Cote divoire, Equatorial Guinea, Ethiopia, Gabon, Indonesia, Iraq, Kazakhstan, Kenya, North Korea, Kuwait, Kyrgyzstan, Laos, Madagascar, Malawi, Malaysia, Mauritania, Mongolia, Mozambique, Nepal, Pakistan, the Philippines, the Russian Federation, Rwanda, Senegal, Tajikistan, Tanzania, Turkmenistan, Uganda, Ukraine, Vietnam, Yemen, and Zambia. A da bi sve to nama ( ili našoj Vladi ) bilo “mnogo lakše “, rekoše da pomenuta CRBC, od decembra 2005.-te , posluje kao ” kćerka” kompanije CCCG Ltd ” ( ” China Communications Construction Group Ltd.). A da li i koliko ovo kome znači u Crnoj Gori, neka taj sam to procijeni ?! .
Pored ovoga, ono što treba naglasiti i što za nas može biti interesantnije, jeste to da pomenuta CRBC ( od ukupno 50 svojih ofisa u Svijetu ), ima u Evropi 4 predstavništva, i to u : Srbiji, Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini ; a u ( Sjevernoj i Južnoj ) Amerci, ima čak predstavništvo u Ekvatoru. Svakako, nije se ni tamo baš lako ” probiti “, a kamoli u nekim ” kapitalističkim ” držvama, pa ipak, u zemljama, kao što je ” Srbija, Bjelorusija, Rusija i Ukrajina … pa, i evo sada, Crna Gora “, lakše se oni ( CRBC ) ” snalaze “, jer je to ( kako predstavnici ove firme kažu ) ” narod veoma blizak nama “, za razliku od naroda ” u kapitalističkim državama “.
Doduše, kad je već riječ o ” bliskosti ” , ja sam mislio potpuno suprotno! Ali, kao i mnogo puta u životu, i ovoga puta sam se prevario.
ps.
znate li u čemu mi ovdje griješimo ?!
Pa, mi griješimo, između ostalog, u različitom ” shvatanju ” vrijednosti novca; naime, dok nama i 10 € znači mnogo, dotle “gospodi ” koja nas vodi i 1,000 € ne predstavlja ” neku vrijednost “. Drugim riječima, i tih 1,000 miliona Eura i nije ” baš neki veliki zalogaj “, samo ako bi se mi malo više potrudili da to ” pogledamo njihovom očima “.
Jer, kad ti već neko ” pokloni ” kredit od 940 miliona američkih dolara, onda šta to znači da mu ” daš ” 2,4 miliona dolara da ti ON ( Exim Banka ) ” napravi sve moguće papire kako bi ti poklonio te pare”. Ipak je to “smiješnih” 2,6 %! Zaista ( priznaćemo svi ) prava ” prijateljska usluga “!
hiljadu puta smo od zvaničnika čuli istu oriču, a to je da su ” sve njihove analize u vezi tunela Sozina ” pokazivale ZNAČAJNO LOŠIJE rezultate nego što se to pokazalo u praksi ! A, što to govori o analizama i onima koji te analize prave?! Pa, samo jedno , a to je : nivo kompetentnost analitičara.
Sve je ( izgleda ) kod njih relativizirano, jer moglo se LAKO desiti da realnost bude lošija od njihove analize. I šta bi bilo? Pa, za analitičare sigurno NIŠTA ! I dalje bi oni ostali tu gdje su i dalje bi oni radili iste analize ( kao što rade i ove sadašnje analize ) i dalje bi …. Ukoliko bude lošije nego što su oni ” izanalizirali ” , reći će : ” a, što ćemo- viša sila”.
Da li ste ikada čuli da je neki meteorolog bio kažnjen ( ili ne daj bože izgubio posao ) zbog netačne prognoze vremena?! Ja Ne, a vjerovatno ni Vi.
Što da se radi , i to je VIŠA SILA.
Ko onda trpi poledice takve ” analize “?! Pa, samo, onaj koji te grešeke treba i mora da plati! A, to nijesu sigurno niti meterolozi, analitičari , a još manje političari.
ps.
što se tiče arbitraže! Pa, da vam pravo kažem ; kad je odličan ugovor onda , arbitraža može biti gdje god hoćete. Suprotno je za ” loš ugovor “. A kakav je naš ugovor u ovom konkretnom slučaju – za sada znaju samo “.
” posvećeni “.
Postovani Kijo, Vi bas mnogo mrzite taj autoput? Pa najbolje je nista ne raditi. Necemo potrositi pare – ali nece biti puta do CG. Vama nekako ne ide u glavu da to nije put do Kolasina – vec i do Beograda, Budimpeste, Praga, Warsave, itd.
Sto se tice puta kroz Platije, on je bio – i treba da ostane- turistcki put! Uz, ne veliko, ulaganje i bez kamiona i velikog saobracaja to moze biti veoma atraktivan i siguran put za turiste koji bi idalje imali priliku da uzivaju u ljepoti kanjona.
Nazalost CG – za sada – nema sto da ponudi osim turizma. A turizma nema bez dobrih autoputeva. Kao sto drzava gradi autoput, tako i autoput gradi drzavu. Moracete priznati da ce na kraju nama ostati taj autoput koji ima neku vrijednost. Necete valjda tvrditi da, kada taj put bude zavrsen, nece vrijediti nista tj. da ce CG ostati bez icega i sa 900 miliona duga?
Sramota je sto ne zelite da prihvatite da je zajam sklopljen pod izvanrednim uslovima. Takodje, da je to mozda, ako Bog da, pocetak uspjesne sradnje sa sjutra njavecom ekonomijom svijeta – Kinom. Sto mislite zasto se “strucnjacima” u EU ne svidja ideja autoputa? Ne svidje se njima prisustvo Kine. Uzgred, mogli su i oni da daju pare ali su trazili mnogo vise od Kineza. Ukratko, jer ja zaista nemam toliko strasti – i posebno ne vaseg negativiteta – grijesite. Ne samo u pogledu autoputa vec i u pogledu vasih osjecanja prema ovom putu. A, izgleda, i prema ovoj zemlji?
svako mjesto koje je izolovano odumire i nestaje. To je pravilo koje važi od mikro do makro kosmosa. napretka nema bez odnosa sa okolinom odnosno od sobraćaja u koje ubrajam ne samo automobile već i vozove i brodove i informacije i transoport roba i sve što čini saobraćaj. Naravno što je sobraćaj bolji napredak je veći to je opšte kosmičko pravilo koje ljudsko društvo samo potvrđuje. Provincijalni strah od napretka, mediokritetski strah od gubitka svoje slike o svojoj lažnoj vrijednosti su najveća prepreka naretku Crne Gore. Sjećam se koliko je bilo kritike i zluradosti u komentarisanju tunela ispod Sozine. Sa koliko se skladostrašča očekivala kraj prve godine koji je trebao pokazati n eisplativost njegove izgradnje. kads e ispostavilo da Tunel vrlo dobro radi i da je čak vrlo dobar poduhvat počele su se smišljati najrazličitije stručne bljuvotine koje su trebale omalovažiti taj korisni poduhvat. Ista stvar je i sa autoputem. Zlomisleći mediokriteti kojima je jedini cilj nazadak Crne Gore kako bi sačuvali svoje bijedne slike o sebi,žele zaostatak Crne Gore kao opravdanje svoje zlobe i zlovolje. U tome naročito prednjače nacionalni konvertiti.
Ako ne uzmete kajaćete se
Izgradnja infrastrukture u Crnoj Gori je apsolutna potreba, i niko ( iole racionalan ) ne spori tu neminovnost, naročito izgradnju ( auta) puta koji povezuje Jug sa Sjeverom Crne Gore i dalje, Crnu Goru preko Srbije sa Evropom. Ukratko, postojanje adekvatnog ( auto) puta je neophodnost i nešto što zaista mora da bude.
Kad je riječ o ovom autoputu, ovdje jedino ostaju nedorečene i pod znakom pitanja ” neke sitnice “, kao što su : početak izgradnje i rokovi izgradnje, tehničko- tehološki pristup i način izgradnje, međusobni odnosi Investitor / Izvođač , “detalji” ugovora, studija opravdanosti, i što je veoma važno : vrijednost izgradnje; ili mi jednostavno smatramo da je izgradnja ovog autoputa do te mjere ” hitna i goruća ” ( tj.van bilo kakvog komentara) da nas uopšte ne interesuje njena vrijednost izgradnje : ” pa koštalo – kol'ko koštalo”.
Javnost Crne Gore nije imala tu privilegiju da vidi studiju opravdnosti, a niti predugovor sa Kinezima za izgradnju ovog autoputa. Ako to već postoji, onda je, izgleda, lakše naći ” iglu u plastu sijena ” negoli predlog kineskog-crnogorskog ugovora o izgradnji ovog autoputa i prateću studiju opravdanosti.
Svima koji se bave Upravljanjem Projektima, poznato je da Prvi uslov ” Dobrog Ugovora ” jeste taj da su ” Strane ” ( podpisnice ugovora) potpuno zadovoljne potpisanim ugovorom. Predostavljam da su Kinezi veoma zadovoljni, a mi smo (tj. naši ” predstavnici ” ) prezadovoljni ( to je na svakom koraku očigledno i vidno). Drugi Uslov “Dobrog Ugvora ” jeste da je apsolutno nedozvoljeno da se novac može i smije zarađivati na nečijoj ” nevolji i muci “, i u ovom konkretnom slučaju, smatramo da je Drugi uslov u potpunosti zadovoljen. Svakako, postoji još uslova, ali ovo su ( u ovom momentu ) najznačajniji. Dakle,” Prvi Uslov ” govori o tome da su obije strane ispunile svoje zahtjeve u zaštiti interesa onih koje te Strane predstavljaju. Vlada ( nesumnjivo) predstavlja interes stanovnika Crne Gore, pa pošto se ovdje isključivo radi o ” državnom objektu od opšteg interesa “, to znači da su naši ” predstavnici ” u potpunosti zaštitili naš ( državni ) interes. O tome ( sa ponosom) govori ministar Brajović i njegovi saradici. Isto tako, u više navrata ministar Brajović ističe svoje “pregovaračke sposobnosti “, zahvaljući kojima je uspio da smanji ” kinesku cjenu” za više od 80 miliona Eura. Ovo se mora višeputa i na glas ponoviti : 80 miliona Eura ( ili 100 miliona američkih dolara )!. U vezi sa tim postavlja se pitanje kako je moguće kod jednog ” izuzetno ozbiljnog projekta – kao što je ovaj naš ” smanjiti taj ” Kineski iznos” za 12 % ( = 80/688 x 100 ). Moram da kažem da ovako nešto nije zabilježeno u istoriji ugovaranja radova kod projekata koji pripadaju kategoriji ” Kapitalnih Projekta” ( tj. “državnih objekta od opšteg interesa” ). Pošto je ministar Brajović građevinski inženjer, onda je za očekivati da je to uradio korsiteći ( prije svega) svoju ekspertizu, znanje i iskustvo u domenu tehnoloških inovacija, unapređenja i poboljšanja postojećih tehničkih rješnja, koje su bile predmet ugovaranja, a na bazi kojih su kineski specijalisti dali svoju ” prvobitnu” cijenu. Mora da se ta ekspertiza, znanje i iskustvo graniči sa nevjerovatnim, kad se već uspjelo da se ” prvobitna suma ” smanji za astronomskih 100 miliona dolara, i time Crnoj Gori uštede toliki novci. Da je ministar Brajović, kojim slučajem na Zapadu , o njega bi se ” grabile ” najveće građevinske sile, jer bi njemu ( u ovakvom slučaju) neminovno “pripao” legalni bonus od najmanje 10% ; inače, 10 % od 100 miliona je 10 miliona dolara ! Pa sad vidi !
Bilo kako bilo, mislim da je ministar Brajović dužan i obavezan da podijeli svoje ” umijeće ugovaranja ” sa stručnom javnošću. To što on posjeduje – to je vrijedno da uđe u anale ” Project Management-a ” i da se sa tim ” umijećem ” obavezno moraju upoznaju studenti i njegove kolege građevinski inženjeri.
Isto tako, postojano se čuju orkestrirane izjave o 2 % kredita i ” da se tako poklonjeni novac nije mogao nidje naći sem kod Kineza “; čuje se stalna priča kako smo se ” mi svojim umijećem i vještinama izborili da dođemo to takvih jeftinih para “; ističe se ” grejs” period ( kažu ” imamo dvije godine da ubiramo pare od korišćena autoputa prije nego što počnemo da otplaćuje prvu ratu kredita ” ). Isto tako, čuju se komentari zvaničnika da mi imamo studije opravdanosti o izgradnji ovog autoputa urađene od strane ” eminentnih evropskh i naših institucija “; ukratko, čuje se sve najbolje ( čak i više) u vezi ovog kredita… ali doduše još uvijek na ” časnu riječ”.
Bez obzira na to, stiče se utisak da ovdje važi pravilo ” Ako ne uzmete kajaćete se “. A, šta nam slijedi, ako uzmemo?! A, to se već ne smije pitati, jer to ( ovdje i sada ) predstavlja veliku jeres!
Inače, u teoriji Project Managmenta često se pominje i ova priča, tj. odgovor jednog američkog investitora ( onoga koji je istinski koristio svoj lični novac za realizaciju projekata ) na konstataciju jednog ” analitičara” koji je izjavio na ” časnu riječ ” da konkretni Projekat ” Pije Vodu “. Pomenuti ( investitor ) je , naime, kratko komentarisao tu izjavu, rekavši:
“Gospodine, vi nijeste Tercagi, a još manje Rokfeler da imate pravo na takav komentar”
A za one koji se ne sjećaju ili možda i ne znaju :
Karl von Terzaghi ( poznat kao “otac mehanike tla ” ) je bio svojevremeno najveći autoritet u geomehanici ( tj. ” sveto ime ” ) bez čije ekspertize se nije mogao uraditi nijedan iole grandiozniji objekat u Americi, a
John D. Rockefeller, Sr. – je bio navećih bogaš svoga vremena
Naravno, mi u Crnoj Gori nemamo ni Tercagija ni Rokfelera, ali zato imamo imamo određeni broj ” zvaničnika” koji nas uvjerevaju u opravdanost izgradnje ovog autoputa, i to na ” časnu riječ”.
Da li se mi možda krijemo iza ” kolektivne ” odovornosti?!
Koliko se može vidjeti, oni koji ” pripremaju teren” za ovo ugovaranje kažu da pomenuta ” kolektivna odgovornost ” nema ama baš nikakve veze sa realnošću, te da svako od njih i to ” pojedinačno stoji iza ovog autoputa ” !
Ako je to tako, moj predlog bi bio sledeći, i to :
da neposredni potpisnici ovoga ugovora ( i njegovi ” žestoki branioci ” ) ministar Žugić i ministar Brajović stave svu svoju imovinu koju posjeduju kao hipoteku, sve dok se ne završi ovaj projekat, i tek nakon tehničkog prijema i dobijanja upotrebne dozvole, kao i finansijskog poravnanja sa Exim bankom, mogu da anuliraju tu hipoteku ( a to je, kako nas uvjeravaju, nakon 48 mjeseci ! )
U takvom slučaju, mi (stanovnici Crne Gore ) bi imali zaista jake argumente da prihvatimo ” časne riječi ” svojih ministara i njihovih saradnika, kao i u njihovu 100 % uvjerenost u ” posao stoljeća “- bez rizika.
Mislim da bi prihvatanje ovog predloga bilo korektno sa njihove strane!
Ipak, većina će reći da je ovaj predlog “najblaže rečeno” nekorektan i da su to tzv. ” udarci ispod pojasa”.
Ako je to već tako, onda ‘ajde da idemo ovako :
II opcija
Ovaj kredit od 700 miliona Eura ” košta ” jednog stanovnika Kine oko 0,5 €
Kredit sa kamatom ( od 2 % ) iznosi oko 745 miliona Eura( nakon 4 godine ) , što jednog stanovnika Crne Gore, košta oko : 1,192 Eura.
I u jednoj i u drugoj državi, svaki četvrti stanovnik ” pravi ” pare , pa bi u tom slučaju kredit koštao :
jednog takvog ( ” radnog ” ) stanovnika Kine oko 2 € , a jednog takvog ( ” radnog ” ) stanovnika Crne Gore oko : 4,768 €. ( Mi moramo da platimo i kamatu na 4 godine ! ).
Pošto izgradnja ovog autoputa traje 48 mjeseci, predlažem da svi oni stanovnici Crne Gore koji ” privređuju ” ( a njih je oko 156,000 = 625,000/4 ) počnu ODMAH da izdvaju po : 99,33 € mjesečno za narednih 48 mjeseci. Na taj način smo ” raspodijeli ” dug na jednake djelove, i pošto se sve završi onda ćemo imati izgrađen autoput i sve dugove isplaćene, prema Kinezima.
Napomena: ova opcija ima i podopcija kojima bi se mogle izbjeći plaćanje kamata, ali ja ne bih o tome, jer to ipak, neuporedovo bolje znaju oni koji Upravljaju Novcem.
III opcija
Da se ne zadužujemo nego odmah da počenemo da izdvajamo određene pare i time uštedimo tih 57 miliona eura ( = 745-688 ) i izgradimo ovaj autoput iz svojih LIČNIH sredstava.
Opcija zaista ima mnogo samo se treba opredijeliti kojim ( auto) putem ići.
g. Kijo Dragovic, – Nijesam strucnjak kao vi – i ne mogu da cijepam dlaku. Zasto nijeste napravili, recimo, analizu samo finansijkog paketa za sve tendere do sada pa da uporedimo da li je ovo finansijski “dobar posao” ili ne?
Sinoc je na “dobro” pripremljenoj emisiji naTV Vijesti – Nacisto (kako rade u posljednje vrijeme sve je prljavije?) g. Rakcevic mahao cifrom od 29 miliona EUR po km kao sokantno skupom. Pogeldah cisto reda radi da vidim kako to izgleda:
If restrictions exist the cost to construct one lane-mile of a 4-lane divided highway can range from $16.8 million to $74.7 million. The cost of $74.7 million perlane-mile in areas of severe restrictions may not represent the maximum cost per-lanemile and should be used as general guideline only. Individual projects may include extreme conditions warranting a much higher cost. The costs provided are per lane-mile. (DOT USA)
Znaci cijena je od 16.8 miliona do 74.7 miliona USD po km – jedne LINIJE (trake) – dakle ako imamo 4 linije – ta cifra bi se mnozila sa 4.
Holandija: The Netherlands has constructed too little mileage in the past 10 years to give a reliable number. The last links are missing links which are generally expensive (€ 50+ million per km often).
Ovo, naravno, ne dokazuje nista jer ima auto-puteva sa daleko nizim troskovima po km. Ono sto se jasno vidi, je da cijena zavisi od mnogo faktora – posebno tezine terena i sl. – mostovi i tuneli su jako skupi po km – i sl.
Posto ste izgleda strucnjak bilo bi korektno da nadjete neki autoput u Evropi sa slicnom konfiguracijom terena i zahtjevima i da onda uporedimo jabuke sa jabukom, a ne jabuke i kruske – kao g. Rakcevic.
Kao sto nam treba autoput, toliko nam ne treba bacanje ogromnog novca za put koji nam “ne treba”? Zato bi bilo dobro da se okupe strucnjaci i bar priblizno tacno utvrde troskovi po km/puta.
Sto se tice procjena o buducem saobracaju – tu veoma malo vjerujem strucnjacima jer su slicno pesimisticki pricali o tunelu Sozina. Mislim da ima istine u ideji onog filma o bejzbolu – “ako ga izgradis (stadion) doci ce”. Onog momenta kada put bude otvoren za saobracaj mnogi ce mijenajti planove za put. Mislim da bi autoput koji bi povezivao CG sa Centralnom i Istocnom Evropom posebno – bio od velike ekonomske vaznosti – posebno za turizam i trgovinu.
Crying Time
Imajući u vidu lokaciju Smokovac – Uvač- Mateševo, kao i neka idejna rješenja trase ovog autoputa, sa pripadajućim objektima ( tunelima, mostovima, i sl ), dakle ” na prvi pogled “, mislim da se nećemo ” izvući ” ni sa 1,300 miliona Eura ( u kompletu: sa kamatama, PDV, carinama, dažbinama, akcizama …i sl. ). Ostale 2/3 autoputa će koštati nešto manje nego što će koštati ova prva trasa izgradnje. A trajanje izgradnje trećine ovog autoputa ( bez obzira na Kineze ) biće značajno duža nego što je to planirano ( 48 mjeseci ).
I ako je ovo prevashodno političko pitanje, ipak, osjećam se dužnim da kažem ( ili da ponovim ) da je Crna Gora mala država i izuzetno siromašna zemlja, i ono što Crnoj Gori, neminovno treba, jesu ODRŽIVI PROJEKTI koji bi nam donijeli već SJUTRA ” žive pare “. Nažalost, mi odavno nijesmo u situaciji da razmišljamo i da planiramo na ” duge staze” ili na ” odloženo “. Naša “ daleka budućnost ” je već sjutra. MI ( kao što rekoh ) treba POD HITNO da proizvedemo, prodamo drugim državama svoje proizvode i usluge i da unesemo novac u naš budžet. Sada nam nije potrebna ni “ PERSPEKTIVA ” niti “ LJEPŠA BUDUĆNOST “. Hitno, i opet ponavljam, hitno su nam potrebne “ žive i svojim rukama zarađene pare “.
A već kad dođemo ” na zelenu granu ” onda, paralelno sa tim, možemo da pravimo dugoročne strategije, perspektive, “ svijetle budućnosti “, i da gradimo i pravimo autoputeve ” uzduž i poprijeko” Crne Gore.
PS.
Volio bih ( kad bi nam moglo biti ) da zaboravimo da smo ” najpametniji na Svijet ” i da mi ( a naročito generacije za nama ) jedanput zauvijek shvatimo da moramo da radimo ” svojim a ne tuđim rukama “, i da ne postoji nigdje i nikodkoga,: ” besplatni ručak”. Izgleda surovo, ali je tako.
Neko je svojevremeno lijepo rekao “ Postoje, eto, neke teške neistine protiv kojih čovek nema dokaza, i postoje neke tvrdnje izvesnih ljudi protiv kojih su nemoguće vaše istine.”