Ekološka država koja se guši u svom sopstvenom smeću – to je današnja Crna Gora. Na duhovno-moralno smeće mislim, prije svega.

Nije to bilo tako davno kada je MANS „nacrtao“ što će nas snaći dovođenjem „respektabilnog strateškog partnera Olega Deripaske“ u KAP. I, dok su se vlada i njen vječiti premijer dičili tim poslom decenije, dotle je MANS, sjećate li se (?), govorio sledeće:

„Oleg Deripska je ruski tajkun i mafijaš koji u državama poput naše kupuje kombinate aluminijuma, na brzinu izvlači profit bez ulaganja, ostavljajući pustoš i ogromne dugove državi za sobom. Upozoravamo da će ova privatizacija biti pogubna za državu Crnu Goru, da je sklopljena na krajnje sumnjiv, koruptivan način, da ćemo svi platiti ogroman ceh takve privatizacije…“.

Na to je vlada, posebno njen vječiti, koruptivni premijer odgovarao:

„MANS ćera strateške partnere, ovo je najbolji mogući, svjetski respektabilan strateški partner koji će modernizovati KAP, ulagati u ekologiju, sam biti nabavljač struje za KAP,  modernizovati proizvodnju, razviti preradu aluminijuma… “

Samo ovi vapaji i upozorenja MANS-a, i do tačke i zareza opisan scenario u KAP-u koji nas je evo snašao, bili bi dovoljni da građani, država, vlada, mediji i novinari odaju najveće priznanja toj NVO, da je drže „kao malo vode na dlanu“.

Da ne pišem sada o drugim činjenima MANS-a.

Ali, u opštem smeću u kojem smo, u kojem nas je doveo vječiti premijer sa vječitom vladom, i vjećitim korumpirano – rotirajućim ministrima, MANS je postao „naš“ najveći neprijatelj protiv kojeg se godinama vodi najprljavija kampanja svim sredstvima.  Pobjeda, RTVCG, razne analitike i analitičari, te slične žive istine se, po nalogu, godinama takmiče u pokušajima da MANS predstave u najcrnje mogućem svijetlu, kao državnog neprijatelja broj 1. Kako taj posao, i pored svih apanaža, domaći mediji i „novinari“ nijesu uspješno odradili, premijer je angažovao najveće moguće regionalno smeće, pored oviliko domaćeg. Normalno, iz higijenski razloga to smeće neću nazvati imenom kojim se predstavlja, već jednostavno  smeće, što ono i jeste.

Uvezeno „informativno“ smeće je toliko gadno, toliko vonja i zaudara, da cijela Crna Gora počinje da liči na zapaljenu deponiju nerecikliranog otpada. Smrad raspada i truleži koji se širi sa te deponije je mješavina goruće vatre i štipajućeg dima zapaljenog organskog i neroganskog smeća, pomiješan sa vonjem, koji se, predpostavljam, širio iz gasnih komora Aušvica („Šiptarske svinjarije“).

Nemam riječi, načina,  a ni snage više, da se suprotstavim svemu. „Intelektualci“ i „patriote“ kolo vode na našoj deponiji koja gori, dok nam „respektabilni strateški partner“ otvoreno prijeti da će državu dovesti do bankrota, a prešjednik Skupštine i posilje svega i dalje priča o moralu, časti, principima i poštenju, zgražavajući se kao nad pomenutim smećem. Isti onaj prešjednik Skupštine koji je koliko juče prešao preko „uslova svih uslova – nestranački gradonačelnik“, prešjednik koji veoma dobro zna da je mentor navedenog smeća i deponije njegov decenijski koalicioni partner.