Dragi Aleksa,

uzeh za pravo da ti se baš tako obratim, kao prvo, iz razloga što si samo koji dan stariji od moga sina, i kao drugo, vidim da si riješio da “mijenjaš svijet “. Mislim, da su to dovoljna dva razloga da ti upravo tako i pišem.

Ima, dakako, stvari koji su protiv ovoga, a jedna od njih je i ta što ja nijesam pripadnik, a niti simpatizer tvoje partije; tačnije, nijesam pripadnik nijedne partije, kako u Crnoj Gori, tako i bilo gdje u svijetu. Neću da kažem da je to poželjno niti pozitivno, naprotiv, izuzetno se divim svima vama koji pripadate određenim partijama, crkvama, džamijama, sinagogama, grupama i grupicama, raznim društvima i organizacijama, dakle, divim se svima onima koji su udruženi, ali koji se nisko i prljavo, ili pak fizički ne bore protiv onih koji imaju različita gledanja i uvjerenja – bilo koja i bilo kakva.

To što ti posjeduješ : mladost, hrabrost, sportski duh, obrazovanje… su velike i značajne stvari, koje su, sigurno, izuzetno pozitivne i poželjne za većinu mladih. Vidiš, namjerno nijesam tom gornjem spisku dodao ” mudrost”, jer smatram da ” mudrost” ne može nikada biti saglasna pojmu “mladosti”. Priznaćeš, ružno je kad se za nekoga kaže da je “StarMali “. Ustvari, neko može biti pametan i mlad, ali nikako mudar i mlad. To, izvjesno, isključuje jedno drugo. Uostalom ( i ako – u ovom momentu – i ne baš mnogo važno ), to je slično vašem rogobadnom partijskom logu, koji je, reklo bi se, nesaobrazan modernom vremenu i još manje pojmu ” mladosti “. Ovo ti kažem, i premda unaprijed znam da se nećeš složiti sa time. Ali, ja to tako mislim.

Aleksa ,

zvanično si objavio da hoćeš da postaneš predsjednik izvjesne partije ( nije važno da li je ona ( tvoja Partija) : mala, velika, značajna, manje značajna … zaista, to i nije važno ). Ono što je važno – u ovom momentu- jeste da si ti odlučio da budeš njen Predsjednik sa 27 godina.

A vidiš, nimalo nijesam siguran da je to tebi zaista potrebno! A još manje nama i Crnoj Gori.

Često imam osjećaj da ti i ne znaš da ulaziš u jednu “nevidljivu – za nas obične građane – političku zonu” , nazvao bih je “ zona sumraka “, u kojoj nikada ranije nijesi bio, i pored koje si samo ovlaš prolazio, bez obzira na tvoje dugogodišnje političko iskustvo. Da li ti zaista misliš da tvoj partijski šef ( i drugi visoki političari: pozicije i opozicije u Crnoj Gori ) – u svojoj dugoj političkoj karijeri – nijesu prolazili i prolaze ( gotovo ) sve faze ” političkih igara “, koje jedna politika nužno pruža. Zar misliš da velika većina ovdašnjih političara ( oni na samom vrhu ) ne bi dali gotovo sve što su u međuvremenu stekli i ” zaradili “, i to samo iz jednog jedinog razloga, a to je : da oni i njihovi najbliži mogu nesmetano ( bez obezbjeđenja i straha ) da šetaju ulicama bilo kojeg grada. Interesanto je da su oni ( ti političari ), pod parolom stvaranja ” jednakosti i slobode” , sve više i više dizali zidove i ograde oko sebe, štiteći, kako sebe, tako i svoje najbliže, od ogromne većine ” onih drugih-običnih građana ” ; a to je, izgleda, cijena koja se ovdje mora platiti. Pa, da li je to zaista vrijedno poziciji ” najmlađeg predsjednika partije u regionu “- kojoj ti mladalački stremiš !

Vjerujem da i ne znaš da biti u takvoj politici znači biti veoma daleko od slobode, iskrenosti, pravde i pravičnosti, kojom se ti sada krasiš. Takva politika je samo i isključivo za ” izabrane ljude “, za one koji neminovno moraju prihvatiti razne kalkulacije, često oprečna mišljenja u istom trenutku, lažna i prava obećanja, lažne i prve strategije i pravce razvoja, manipulacije, korupcije, partijska uvjerenja – koja su često oprečna pojedinačnim, klanove unutar partije i njihove različite privatne interese i kombinacije, bogaćenja ” preko noći ” , duple standarde, položaj male države u okruženju, lažne i prave statistike, NATO, Ruse, Srbe, Crnogorce, srpski i crnogorski jezik, dvije crkve, dvije džamije, KAP, Željezaru, Sjever- Jug, aferu ” Snimak”, “kaliće i šariće”, VDT, potapanje Tare, Autoput, Informer, LGBT opredjeljenja i Kvir Montenegro, dronove, i sl. …a to je, nažalost, neminovni i sastavni njen dio. Ta politika je najmanje ono što bi ti, izgleda, htio da ona bude. A nažalost, ona nikada neće i ne može biti takva. Politika kojoj ti stremiš, ipak je samo iluzija pravičnosti – izuzetno tanki sloj meda na vrhu, ispod koje je : da te sami Bog sačuva. U nekim drugim ” srećnim ” državama, ona ( politika ) je samo bliže nekom idealu pravičnosti. Naime, te države su davno riješile pitanja čija ” poglavlja mi tek sada pokušavamo da odškrinemo “. A istina je da oni ” imaju čizme od sedam milja “, i da su i sada razlike između nas ogromne, a tek će rastojanja između nas i njih biti sve dalja i dalja, idući ka nekoj “ svijetloj budućnosti “. Mi nijesmo Buridan, nego njegov magarac; kaskamo za “ iluzijom”, i tako će to uvijek biti. Mi nijesmo Monte Carlo, niti ikada možemo biti; a niti smo Švajcarska. Zar nije otužno vidjeti nekog matorog ” lika ” koji i dandanas imitira Elvisa Prelsleya. Mi smo, zapravo ona Crna Gora sa samo nekih “ 5-6 spotova “, koji bi mogli biti intersantni za došljake, i neuporedivo mnogo “ neuređenog i zapuštenog prostora “ između toga. Mi smo izuzetno mala i siromašna država, tužnog Sjevera, sa otužnom “Divljom ljepotom ” – sloganom ” umivenih ” briselskih administratora, trećeg ranga.

I ti, Aleksa, ti ne živiš u tim ” srećnim“ državama, nego živiš upravo u takvoj Crnoj Gori i baviš se politikom; a pošto se baviš politikom, mislim da bi bilo bolje da ostaneš još uvijek to što jesi, i da se boriš za bolju Crnu Goru, koristeći svoju “mladosti i hrabrost “. Ne troši svoju energiju na nevažne stvari. Za sada ostavi ” onima drugima ” da ” organizuju i disciplinuju ” tvoju Partiju. Jaki su oni, moj Aleksa. A ti ( u svojoj naivnosti ) i ne znaš pravila kako se postaje “Prva ličnost” jedne partije, pa misliš da je to što ti posjeduješ sasvim dovoljno ?! Ili hoćeš da se sam uvjeriš da je to što ti posjeduješ, ustvari, veoma nepoželjno za jednu ” ozbiljnu” politiku, kakva je ona kod nas?! A ako si baš navalio, onda se spremi da primaš udarce koji će biti udarci ( ne tvojih sadašnjih protivnika ) nego će to biti udarci tvojih najbližih partijskih drugova, upravo onih od kojih nikada, pa čak ni u snu, nijesi mogao ni pomisliti da ćeš dobijati . A to će te sto puta više boljeti.

Opet ti kažem, probudi se i ne živi u iluziji pravičnosti.

Izgleda mi, ipak, da imaš samo dva puta, jedan je da uđeš u “visoku politiku”, i zatim, da prilično uprljan i razočaran izađeš iz nje, i drugi je da prihvatiš ” pravila igre iste te politike ” i da igraš do kraja; a ” ta pravila igre ” ne određuješ ti . I tako, bilo da izabereš prvi ili drugi put, uvijek imaj u vidu “ izuzetno tanki sloj meda na vrhu”.

Naravno, ima i ” treći put “, ali taj ” treći put “je, u ovim našim krajevima i nekada ( daleko prije nego što si ti i bio rođen ), uspio samo jednom čovjeku, i nikome više nakon njega. Nevažno je, da li je taj čovjek uspio zbog svojih kvaliteta ili zbog tadašnjih okolnosti ( prije će biti : kombinacijom jednog i drugog ) , ipak ( priznaćemo ) bio je neuobičajeno veliki igrač (politički Leo Messi – svoga vremena).

Aleksa,

znam da mladost hoće “ sve i odjedaput “; znam da strpljenje nije imanentno mladosti, ali i zasigurno znam da tebi ( u ovom momentu ) ne fali toliko mudrosti koliko ” mudrog strpljenja”, koje je veoma teško postići ; a, ako, pak i postigneš to strpljenje ( zvano “ Sidartino strpljenje “) onda si pobijedio.

Sada kada sam došao do kraja ovog teksta, nijesam više siguran šta je bolje : da prihvatiš ili ne prihvatiš moj savjet ; a to je, reći ćeš spravom, moja lična stvar : sukob između iskustva i progresa.

Pa ipak, kad bolje razmislim, gdje bi ovaj Svijet bio kad bi mladi “slušali ” starije.

Pozdrav

Dragan D. Dragović

Podgorica

………………………….
Ostali tekstovi Dragana D. Dragovića na PCNENu