Zippe, Odgledao sam vas intervju. Ostavili ste pomijesane utiske.
S jedne strane, cijenim vasu iskrenost i odanost vasim ubijedjenjima, s druge, strane ostala je vasa pristrasnost i, vjerujem, odredjena doza naivnosti ili neshvatanja – kako ste sami priznali – “visoke politike”. Vi, ili volite, ili mrzite. Vas svijet je crno-bijeli (katkada isuvise naginjete na “crnu” stranu).
Vi, naravno, imate prava na vase politicke stavove. Ali i duznost da ta ista prava priznajete drugima. A to vam cesto nedostaje. To je npr. slucaj vaseg prijatelja “Srbina iz ubjedjenja” koji vam je darg jer je “iskreno” Srbin (i ne smeta vas njegov radikalni klero-nacizam) a mene ste, na primjer, zbog branjenja CG proglasili “apanaznim turbo-Crnogorcem”? Znaci Srbi (i ostali) smiju biti iskeni u njihovom nacionalizmu (i rasizmu), a Crnorcima nije dozvoljen ni patriotizam?
Znam da vi priznajete Crnogorce kao narod i naciju, ali kada ste se suprostavili vasem prijatelju – koji to negira? Kako moze biti demokratskog dijaloga u CG u situaciji gdje jedna strana “ne priznaje” postojanje druge? Isto je sa Crkvom, jezikom, itd.
Vama su neka kljucna pitanja CG – od vitalnog znacaja – marginalna? Kao, npr. clanstvo u NATO, pitanje SPC, jezika,, itd. Vi bi sceli da mi (koji smatramo da je nezavisnost CG – od neprocjenjive vaznosti) prihvatimo da zivimo opet u nekoj velikoj Srbiji ili u nekom “demokartskom drustvu” koje ne smije da lici, ni na Zapad, ni na Istok? Imam utisak da vi prosto nemate sposobnost da shvatite neke sire “geo-strateske” odnose? Nekako se ima utisak da prilazite isuvise licno – na vas dosta “jednosmjeran” i utaban nacin – svim problemima.
No, kao sto rekoh, to ste vi. Takodje vasa fascinacija sa g. Lekicem je zanimljiva? Jasno je zasto vas je namamio u DF. Trebali su mu glasovi Muslimana i Bosnjaka. Kao i “image” demokratskog lidera. Njemu je, naime, jasno da sa “srbovanjem” ne moze mnogo da ucini. Medjutim, po pitanju NATO grijeste obojica. Ako vama (i njemu) nije jasno sto znaci Rusija poslije on pateticne parade, i krajnje licemjernih ulagivanja cetnickih vojvoda – arhi- komunisti Putinu i partizanima – kao i opomena/prijetnji sa Ruske strane da je Balkan “ruski” – onda je zaista tesko voditi neki sustastveni razgovor sa vama. Da me ne bi, po ko zna koji put, pogresno shvatili – ne zastupam nekriticno sve stavove NATO-a, medjutim, CG ne moze prezivjeti veliko-drzvne nacionalne ideologije i religije/crkve – bez NATO clanstva. Naravno, da clanstvo ima i ekonomskih i pravnih prednosti koje mozda i nadmasuju trenutni negativni politicki utisak. I to ne treba zanemarivati. Problem je sto vi ne zelite, ili ne mozete, shvatiti polozaj i znacaj CG, ni u loklanom, ni u globalnom kontekstu?
U gobalnom svijetu nema “nezavisnih” drzava, tako da vase ponizavanje CG kao “sluskinje” USA ili EU ne pije vodu. I ruzno je. Kamo srece da je kralj Nikola bio manje ratoboran i “nezavisan” od zdravog razuma 1914 g. On je tada sluzio srpskim i ruskim interesima i oburdao CG – i svoju dinastiju?
U svakom slucaju pomogli ste mi da vas malo bolje upoznam i da shvatim odakle dolaze neka vasa politicka i ljudska ubijedjenja. Mogao bih da se, uslovno, slozim sa nekim vasim stavovima – ali ne i sa onim kljucnim koji mogu da ugase CG. Mozda zauvjek?
“To je npr. slucaj vaseg prijatelja “Srbina iz ubjedjenja” koji vam je drag jer je “iskreno” Srbin (i ne smeta vas njegov radikalni klero-nacizam) a mene ste, na primjer, zbog branjenja CG proglasili “apanaznim turbo-Crnogorcem”? Znaci Srbi (i ostali) smiju biti iskeni u njihovom nacionalizmu (i rasizmu), a Crnorcima nije dozvoljen ni patriotizam? Znam da vi priznajete Crnogorce kao narod i naciju, ali kada ste se suprostavili vasem prijatelju – koji to negira?”
Pozivam svog prijatelja(iako ga lično ne poznajem i nikada i nigdje ga nijesam nazvao prijateljem) da odgovori da li on priznaje Crnogorce kao naciju? Koliko ja znam priznaje, a ako je tako onda Stojanoviću opet podmećete, govorite neistine: i da je on moj prijatelj(a nije, što ne znači da ne možemo u budućnosti postati prijatelji) i da ne priznaje Crnogoce.
To što ste se vi prepoznali u apanažnom turbocrnogorcu-to je vaša stvar. Uopšte nijesam mislio konkrektno na vas, ali dobro.
Veliku Srbiju ja nijesam pominjao, niti mi je potrebna nijedna velika država, niti je normalno da se ja kao Bošnjak zalažem za Veliku Srbiju. I to znate, ali opet podmećete. Da budem potpuno jasan i precizan. Veliku Srbiju smatram velikim zlom.
O Rusiji i NATO, da ponovim: fino i sa jednim i sa drugim, ne zamjerati se ni jednim ni drugim, ali daleko nam kuća i do jednih i od drugih. Svijetu zadnjih decenija nanosi zlo uglavnom USA i NATO, a ne Rusija.
O fasiniranosti Lekićem:
Lekić kao pjedinac je daleko najbolja ponuda od trenutnih lidera pozicije i opozicije na političkoj sceni CG, ali je daleko od idealnog, daleko od toga da me fascinira. Lako je biti najbolji u ovako lošoj ponudi. Pored ostalog previše je mek u nastupima(za moj ukus), nerijetko dosta neodređen, trebao bi izabrati bolje prve saradnike, preduziumati radikalnije poteze sa manje kalkulacija itd.itd. Lekić je više “salonski političar” za sređena društva a ne runiirano i zapostavljeno, predpolitičko društvo kao što je naše.
Da navedeno izjavi neki odbornik ili aktivista našeg velikog vođe, taj bi ga završio: i sa karijerom i sa “poslovima”. Ja evo to javno napisah za Lekića, i mislim da to neće pokvariti naše kontakte. U tome je razlika, veoma bitna.
Zippe – Vise puta ste me optuzivali da sam “apanazni” i “turbo-crnogorac” – cak ste me jednom i opsovali. Da ne pominjem ono infamno sumnjanje u moju “komentatorsku autenticnost”? Ako ne vjerujete pogledajte svoje blogove, odnosno, komentare. Sustina nije u meni ili vasem prijatelju vec u vasem “neujednacenom kriterijumu”. No, to zaista nije bitno. Mislite sto god hocete.
Niko vama nije “podmetao veliku Srbiju”. Nedavna utakmica, i muftija Zukorlic, je pokazala da ima slicnih ideologija “velikih-drzava ili regija” – i u ostalom susjedstvu. Moj komentar se odnosio na situaciju u kojoj se nalazi CG. I na cinjenicu da je okruzena drzavama, u kojima je prisutna, u vecoj ili manjoj mjeri, ideologija “sirenja njihovih teritorija” na racun drzavne teritorije CG. Tu je jedina prava zastita – NATO. A vi se upravo zalazete za suprotno, tj. da CG ostane nezasticena? Zasto?
Da ne pominjemo nezdrave pretenzije Rusije da ostane dominantna na Balkanu. Ako ne udjemo u NATO – onda jedino preostaje da nas “brani” – Rusija. Kako ona uspjesno brani – vidjeli smo. Osim toga mi smo njoj – kao najmanja drzava na Balkanu – najmanje interesantni. Ponovo bi nas bez oklijevanja prodali Srbiji (ka i 1918).
g. Lekica licno ne poznajem. Zakljucujem o njemu po onome sto se moze vidjeti i cuti – u medijima. A to sto vidim i cujem ni najmanje mi se ne svidja. Mozda je on urodjeno fin (“mek”), ili je profesionalno “diplomatski” deformisan, ali se od njega se ne moze cuti jasan odgovor ni na jedno kljucno pitanje CG. Cinjenica da se stavio na celo vojvodskog (anti-CG) tima dovoljna je da me odbije od njegove politike. Tim vise, sto je prije toga slovio kao “crnogorac”? Mozda je licno sarmantan (vas je, izgleda, sarmirao) ali mu politika nije ni najmanje sarmantna. Niti – dugorocno – korisna za CG.
P.S. Ukratko, sve u svemu, ostavili ste simpatican utisak, neposrednoscu i iskrenoscu. Medjutim, to nije dovoljno. Vasi stavovi u pogledu CG su legitimni, ali nijesu, po mojem shvatanju, ni dobri, ni korisni, za CG. I tu se razilazimo.
Da završim ovim odgovorima:
Pretenzije Rusije su nezdrave, a USA i NATO-a su “zdrave pretenzije”?
Mi ulazimo u NATO a ne u savez sa Rusijom. I u NATO ćemo ući(kao što sam rekao u intervju-u), skoro sigurno naredne godine, i tu se mi ne pitamo. Dakle, Stojanoviću, ja sam protiv NATO-a kao imperijalističkog zla, ali sam svjestan i siguran da ćemo ući u NATO. U EU mislim da nećemo ući jer je teritorija CG važna za NATO(baze?), a, iako nas ima svega 650 000 u EU možemo biti sitni, remetalitički faktor. Plus, u momentu kada bi stvarno trebali da pristupimo to bi značilo kraj ovog polumafijaškog režima pa bi isti napravio zaokret iako nam je već 10-tak godina “EU bez alternative”. Isto kao što su napravili zaokret ka navodno suverenoj CG kada im je to bio lični interes, iako im je do tada Jugoslavija bila “bez alternative, a oni koji hoće neka idu iz nje samo neka ostave naše, srpske teritorije”.
O “vojvodi Mandiću” ne bih. Čekam trenutak kada će vojvoda Mandić odgovarati za poharu Dubrovnika i ratnohuškačku propagandu, vječiti sram i stid koji je tamo napravljen, te poziv sa mjesta predsjednika vlade da ovaj put jednom za vazda raskrstimo sa tim povampirenim ustašama i povučemo neke pravilnije granice a ne one koje su crtali priučeni Titovi kartografi. Posebno čekam trenutak kada će vojvoda Mandić odgovarati za nečuveni ratni zločin deportacije BiH izbjeglica, za koje je direktno odgovaran kao tadašnji predsjednik vlade. Imam i veoma ličan razlog da vojvoda Mandić bude uhapšen i procesiran, jer je vojvoda Mandić poslao svoju policiju da me hapsi što se nijesam odazvao njegovim “ratovima za mir”, što je rezultiralo smrću mog oca. Neću nabrajati druga nepočinstva i kriminal čiji je direktni ili indirektni pokrovitelj vojvoda Mandić. Zato vojvoda Mandić nije moj politički neprijatelj, već dušmanin. Takvog ga vidim, doživljam, tako se odnosim prema njemu, a bogami i prema sljedbenicima mu. Zato, za razliku od drugih mojih bivših kolega odbornika, niti sam građanski pozdravljao(otpozdravljao) odbornike DPS, a kamoli ćaskao sa njima ili se prijateljski ophodio kao što to rade, ponavljam, skoro sve moje bivše kolege iz opozicije.
Volio bih da ste u pravu u pogledu ulaska CG u NATO – jer tu, po meni, CG nema nikakvu alternativu. To jest, ako zeli da prezivi kao nezavisna drzava. Mislim da bi mogli da se bar slozimo sa cinjenicom – ociglednom za svakoga – da CG sama ne moze da se odbrani ni od jednog susjeda. Svi su ubjedljivo brojcano/vojno jaci. Plus – imaju “pete kolone” u CG. Dakle, moramo nedje da se sklonimo (napravimo savez za odbranu). Izbor je, biti sa Rusijom i njenim satelitima, ili biti u drustvu jedne Njemacke, Francuske, Danske, Norveske, Islanda, Turske, itd. “pod cizmom NATO-a” Da ne pricamo o strateskim prednostima u pogledu ekonomije i drustvenog/pravnog uredjenja. Jer, priznacete da se u pogledu “pravne drzave” – i demokratkih standarda – Rusija se, ipak, ne moze mjeriti sa mnogim drzavama-clanicama NATO-a.
Ako to clanstvo ne utice negativno na jednu Dansku ili Island, na primjer, zasto bi uticalo na CG?
Ne bih se slozio sa vasom tezom o bazama. Albanija je vec nekoliko godina clanica NATO-a (od 2009.) pa ne cuh da tamo podizu bazu? Hrvatska takodje. Zasto bi onda trebali CG? CG je interesnatna – za obije strane – iz strateskih “geopolitickih” razloga.
CG nema snagu/potrencijal da bude “remetilacki faktor” u EU. Naprotiv, da EU je ozbiljno pogrijesila sto nije davno primila CG u clanstvo. Nazalost, oni se izgleda plase da ne uvrijede Srbiju – koja zaista moze biti i jeste potencijalni “remetilacki faktor”. No, to ne utice na bezbijednost CG, sto je trenutno od najvece vaznosti.
Nije problem u g. Mandicu – problem je u neocetnistvu i neprekidnim nastojanjima “velikosrpstva” da zadrzi CG pod svojom sapom. Trenutno su zvanicno smanjili tenzije – ali ispod sve kljuca. Oni “cekaju” do “nove zgodne prilike” (kao sto je bila 1918 g.). Upravo zato se i vodi ova ogorcena anti-NATO kampanja na celu sa SPC. Onog momenta kada CG udje u NATO – to ce biti kraj njihovih imperijalistickih snova. I ne samo njihovih.
No, posto vi sve to ne vidite, odnosno, ne zelite da vidite, neka vam je sa srecom.
GDJE STUDIRAJU I ČIME SE BAVE DJECA CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Inostrane diplome, skupi život i privatni poslovi
Petak, 31 Oktobar 2014
Prestižni fakulteti u inostranstvu, skupi automobili, odmori na egzotičnim destinacijama i uspješni privatni poslovi kod kuće – zajednički su imenitelj za većinu sinova i kćerki crnogorskih funkcionera – od premijera i ministara do poslanika vladajuće partije.
Neki od njih su u zajedničkim biznisima, a većina se međusobno i privatno druže, sudeći po informacijama koje su dostupne na društvenim mrežama.
Milionski poslovi premijerovog sina Blaža Đukanovića već su bili u fokusu javnosti zbog sumnjivog subvencioniranja njegove kompanije od strane Vlade, te činjenice da najveći dio poslova njegova frima uzima od države. Mladi Đukanović za razliku od većine potomaka očevih mu kolega, nije studirao u inostranstvu već na očevom privatnom univerzitetu – UDG, pošto je prethodno završio privatnu gimnaziju koja je bila u vlasništvu tetke mu, Ane Kolarević. On, kao što je Monitor već pisao, posjeduje vrijedne nekretnine.
Ostatak Vlade svoju djecu uglavnom šalje vani na školovanje, a zanimljivo najčešće na studije menadžmenta.
Ćerka ministra održivog razvoja Branimira Gvozdenovića, Marija, studira na prestižnom londonskom fakultetu – Cass buissines school, koji je među prvih pet rangiranih škola u Velikoj Britaniji. Na sajtu te škole navodi se da kao inostrani student iz zemalja koje nijesu u EU morate pokazati da imate novca za život i školovanje u Velikoj Britaniji. Navodi se i da nema mogućnosti za stipendiranje inostranih studenata. I sin Marko završio je škole u inostranstvu. Na njegovoj FB stranici stoji da je zapošljen na jednom drugom prestižnom fakultetu za menadžment – Hult International Business School.
U imovinskom kartonu Branimira Gvozdenovića nema informacija o imovini njegove djece. Ministrova plata je nešto preko 900 eura, plus mjesečna nadoknada od 500 eura koju prima kao član Savjeta za privatizaciju. Supruga Marijana vlasnica je dijela kompanije Menta Montenegro koja se bavi prodajom kozmetičkih preparata. Na sajtu Privrednog suda upisana je zabrana raspolaganja imovinom njenog partnera u kompaniji Gorana Lakića, inače vlasnika apotekarske ustanove Sveti vrači. Prema imovinskom kartonu njena mjesečna zarada je 450 eura. Kako su školovali djecu na londonskom univerzitetu samo oni znaju.
Na školovanju u inostranstvu bili su i sinovi ministrice odbrane Milice Pejanović-Đurišić i bivšeg direktora Montenegro airlainsa Zorana Đurišića. Prema podacima koje je o sebi objavio na internetu, Luka Đurišić studirao je u Švajcarskoj, na Franklin Univerzitetu.
Njegov brat Ivan ima kompaniju TV. ME. u Podgorici koja se bavi izradom sajtova, zajedno sa Milošem Jeknićem, sinom Dušanke Jeknić, kontroverzne crnogorske diplomatkinje, optužene za šverc cigareta u Bariju, skupa sa premijerom Đukanovićem. Zajedničke fotografije sa žurki ili putovanja (egzotične destinacije se podrazumijevaju) česte su u njihovim on line albumima. Da krv nije voda, pokazuje i tompus koji je mladom Đurišiću nerijetko omiljeni rekvizit za fotografisanje.
Miloš Jeknić je ranije dospio u javnost kao generalni sekretar nacionalnog Golf saveza u Crnoj Gori, koja nema nijedan golf teren. Jeknić je prvi put sa golfom došao u dodir u Švajcarskoj. Sudirao je u Italiji, na milanskom fakultetu za jezike i komunikaciju IULM.
Privatnim biznisom se bavi i sin još jednog aktera duvanske afere, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića. Petar Ivanišević ima kompaniju 3&D koja se bavi uvozom i izvozom pića. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević objavio je na svom FB profilu prošle sedmice da ,,sin bivšeg šefa Državne revizorske institucije ima stan u Monte Karlu”. Iako smo pokušali, tu informaciju nijesmo uspjeli potvrditi. Jedina imovina Petra Ivaniševića, koju je zvanično prijavio njegov otac, je motor kawasaki, koji je u međuvremenu – prodat.
Stan u inostranstvu ima sin Ane Kolaravić, Edin, premijerov sestrić. Kako je Monitor već pisao mladi Kolarević je vlasnik stana na Menhetnu, vrijednog oko milion eura, čiji je vlasnik postao za vrijeme studija u Njujorku. Njegov otac Mehmed Kolarević, građevinski preduzetnik, saopštio je Monitoru da je stan uzet od kredita kod Hipo Alpe adria banke. Edin Kolarević posjeduje i nekretnine u Kotoru, Petrovcu, Kolašinu, na ime svojih kompanija. Kao osnov sticanja nekih od tih nekretnina u katastru se navodi ,,odluka državnih organa”, poput zemljišta u Dobroti (11.797 kvadratnih metara) vrijednog oko milion eura. Njegove kompanije većinom se bave građevinskom djelatnošću. U Privrednom sudu se vodi još i kao jedan od osnivača kompanije Aqua Montenegro, koja se bavi skupljanjem i distibucijom vode. Negova sestra Emina nije u biznis vodama. Njena interesovanja su demokratija i ljudska prava. Zapošljena je u Institutu za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića, ujakovog malog za medijske poslove.
Kćerka Miodraga Vukovića, poslanika DPS, Maja Vuković se usavršavala u Belgiji. Prethodno je diplomirala na Institutu za razvoj i menadžment na grčkom univerzitetu. Njen brat Siniša Vuković, studirao je u Rimu, a sada radi u Johns Hopkins School of Advanced International Studies u Vašingtonu.
Rijetki koji nije studirao na Zapadu je sin Milana Roćena, bivšeg ministra inostranih poslova, Filip. Jedinac ministra Roćena studirao je u Moskvi, na Fakultetu za naftu i gas. Zaposlen je u javnom preduzeću Montenegrobonus, kojim upravlja Vlada. Prema imovinskom kartonu Milana Roćena, njegov sin imao je stan od 52 kvadrata u Podgorici, ali je, prema tvrdnjama bivšeg ministra, stan prodat kako bi on otplatio kredit od 100 hiljada eura. Milan Roćen je kredit od 100 hiljada eura otplatio u roku od godinu dana tokom koje je kao prihode prijavio platu od 800 eura i supruginu penziju.
Među rijetkima koji se nakon skupih studija nijesu počeli baviti biznisom je ćerka predsjednika države Filipa Vujanovića i sutkinje Vrhovnog suda Svetlane Vujanović. Nina Vujanović radi kao savjetnica u Centralnoj banci. ,,Magistar je ekonomije – zvanje stečeno na Univerzitetu Koleg u Londonu, duže specijalizacije iz ekonomije na Univerzitetu ekonomije Češke, Moskovskom državnom univerzitetu i Univerzitetu Mejn u SAD. Ekonomiju je diplomirala na Ekonomskom fakultetu UCG sa prosjekom 9,93.”, obrazložili su njeno postavljenje na to mjesto iz CBCG.
Sudeći po zvaničnim dokumentima, sin Vesne Medenice predsjednice Vrhovnog suda, Miloš nema zapošljenje ali ne ide mu loše. Predsjednica Vrhovnog suda je prijavila da njen sin posjeduje automobil audi Q7 i 160 kvadrata zemlje u Krašićima. Nije navela da je na toj zemlji Medenica izgradio vilu, jednu u nizu nelegalno sagrađenih u tom naselju, o čemu je Monitor pisao. Prvi komšija mu je ministar finansija Radoje Žugić. Miloš Medenica je nedavno dospio u javnost zbog prijetnji direktoru Centra za razvoj Durmitora Darku Stijepoviću, ali i po raskošnoj svadbi u hotelu Palas sa 400 zvanica. Tom ženidbom, Vesna Mednica uspostavila je rodbinsko-prijateljske odnose sa, Savom Grbovićem Džigijem, vlasnikom Lutrije Crne Gore.
Po svadbi u hotelu Splendid će ostati upamćen sin Svetozara Marovića, Miloš. Ali ne samo po tome. Mladi Marović je za kratko vrijeme postao jedan od najznačajnijih budvanskih biznismena. Bavi se građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom… Mediji su objavili da tužilaštvo provjerava njegov posao sa Aqua parkom, kada je opština izdala milionske garancije za projekat iza kog su tvrdili da stoje Španci. Ispostavilo se da su to naši Španci – Miloš Marović i sada pokojni Dragan Bećirović. I da su opustošili opštinsku kasu, ostavljajući joj milionske dugove.
Miloš Marović je u poslovnom partnerstvu sa porodicom Branislava Mićunovića i njegovim nećacima sa kojima je povezan preko budvanske Marine. Njegov i Mićunovićev poslovni partner Nebojša Čolan nedavno se pojavio i kao kupac Duvanskog kombinata, ali su odustali od tog posla. Ćerka Svetozara Marovića Milena zaposlena je u Opštini Budva, gradu koji važi za prćiju Marovića. Udata je za gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića.
Kad smo već kod feuda, među imućnijima su i sinovi bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, Miljan i Marko. Oni posjeduju hiljade kvadrata stambenog i poslovnog prostora, kao i zemljišta. Od samo jedne prodaje nekretnine Kineskoj ambasadi, Marko je zaradio oko milion eura. Miljan je zapošljen u diplomatiji, a od radnog mjesta ga nije moglo odvojiti ni ulično nasilništvo i napad na urednika i fotoreportera Vijesti.
Na kraju, važno je reći – nije samo po sebi sporno to što djeca vlastodržaca studiraju na prestižnim fakultetima i imaju vrijedne nekretnine. Problem je sistem koji su kreirali njihovi očevi u kom djeca koja su prinuđena da studiraju kod kuće (čitaj: većina), na državnom univerzitetu koji je urušen u svakom smislu, neće dobiti priliku ni da se zaposle. Jer su radna mjesta popunila djeca funkcionera i njihovih. I niko ne može da im spori što su tu. Imaju diplome prestižnih inostranih fakulteta. Ostalima valjda ostaje da okušaju sreću u inostranstvu, kao konobarice ili moleri. Tako nastaju naše male tranizicione dinastije.
Poslije intervju-a:
– Miško Vuković na operaciji u Milanu
http://www.vijesti.me/vijesti/misko-vukovic-na-operaciji-u-milanu-800636
-Srbija postaje novi miljenik EU
http://www.vijesti.me/vijesti/srbija-postaje-novi-miljenik-eu-801405
Zippe, Odgledao sam vas intervju. Ostavili ste pomijesane utiske.
S jedne strane, cijenim vasu iskrenost i odanost vasim ubijedjenjima, s druge, strane ostala je vasa pristrasnost i, vjerujem, odredjena doza naivnosti ili neshvatanja – kako ste sami priznali – “visoke politike”. Vi, ili volite, ili mrzite. Vas svijet je crno-bijeli (katkada isuvise naginjete na “crnu” stranu).
Vi, naravno, imate prava na vase politicke stavove. Ali i duznost da ta ista prava priznajete drugima. A to vam cesto nedostaje. To je npr. slucaj vaseg prijatelja “Srbina iz ubjedjenja” koji vam je darg jer je “iskreno” Srbin (i ne smeta vas njegov radikalni klero-nacizam) a mene ste, na primjer, zbog branjenja CG proglasili “apanaznim turbo-Crnogorcem”? Znaci Srbi (i ostali) smiju biti iskeni u njihovom nacionalizmu (i rasizmu), a Crnorcima nije dozvoljen ni patriotizam?
Znam da vi priznajete Crnogorce kao narod i naciju, ali kada ste se suprostavili vasem prijatelju – koji to negira? Kako moze biti demokratskog dijaloga u CG u situaciji gdje jedna strana “ne priznaje” postojanje druge? Isto je sa Crkvom, jezikom, itd.
Vama su neka kljucna pitanja CG – od vitalnog znacaja – marginalna? Kao, npr. clanstvo u NATO, pitanje SPC, jezika,, itd. Vi bi sceli da mi (koji smatramo da je nezavisnost CG – od neprocjenjive vaznosti) prihvatimo da zivimo opet u nekoj velikoj Srbiji ili u nekom “demokartskom drustvu” koje ne smije da lici, ni na Zapad, ni na Istok? Imam utisak da vi prosto nemate sposobnost da shvatite neke sire “geo-strateske” odnose? Nekako se ima utisak da prilazite isuvise licno – na vas dosta “jednosmjeran” i utaban nacin – svim problemima.
No, kao sto rekoh, to ste vi. Takodje vasa fascinacija sa g. Lekicem je zanimljiva? Jasno je zasto vas je namamio u DF. Trebali su mu glasovi Muslimana i Bosnjaka. Kao i “image” demokratskog lidera. Njemu je, naime, jasno da sa “srbovanjem” ne moze mnogo da ucini. Medjutim, po pitanju NATO grijeste obojica. Ako vama (i njemu) nije jasno sto znaci Rusija poslije on pateticne parade, i krajnje licemjernih ulagivanja cetnickih vojvoda – arhi- komunisti Putinu i partizanima – kao i opomena/prijetnji sa Ruske strane da je Balkan “ruski” – onda je zaista tesko voditi neki sustastveni razgovor sa vama. Da me ne bi, po ko zna koji put, pogresno shvatili – ne zastupam nekriticno sve stavove NATO-a, medjutim, CG ne moze prezivjeti veliko-drzvne nacionalne ideologije i religije/crkve – bez NATO clanstva. Naravno, da clanstvo ima i ekonomskih i pravnih prednosti koje mozda i nadmasuju trenutni negativni politicki utisak. I to ne treba zanemarivati. Problem je sto vi ne zelite, ili ne mozete, shvatiti polozaj i znacaj CG, ni u loklanom, ni u globalnom kontekstu?
U gobalnom svijetu nema “nezavisnih” drzava, tako da vase ponizavanje CG kao “sluskinje” USA ili EU ne pije vodu. I ruzno je. Kamo srece da je kralj Nikola bio manje ratoboran i “nezavisan” od zdravog razuma 1914 g. On je tada sluzio srpskim i ruskim interesima i oburdao CG – i svoju dinastiju?
U svakom slucaju pomogli ste mi da vas malo bolje upoznam i da shvatim odakle dolaze neka vasa politicka i ljudska ubijedjenja. Mogao bih da se, uslovno, slozim sa nekim vasim stavovima – ali ne i sa onim kljucnim koji mogu da ugase CG. Mozda zauvjek?
“To je npr. slucaj vaseg prijatelja “Srbina iz ubjedjenja” koji vam je drag jer je “iskreno” Srbin (i ne smeta vas njegov radikalni klero-nacizam) a mene ste, na primjer, zbog branjenja CG proglasili “apanaznim turbo-Crnogorcem”? Znaci Srbi (i ostali) smiju biti iskeni u njihovom nacionalizmu (i rasizmu), a Crnorcima nije dozvoljen ni patriotizam? Znam da vi priznajete Crnogorce kao narod i naciju, ali kada ste se suprostavili vasem prijatelju – koji to negira?”
Pozivam svog prijatelja(iako ga lično ne poznajem i nikada i nigdje ga nijesam nazvao prijateljem) da odgovori da li on priznaje Crnogorce kao naciju? Koliko ja znam priznaje, a ako je tako onda Stojanoviću opet podmećete, govorite neistine: i da je on moj prijatelj(a nije, što ne znači da ne možemo u budućnosti postati prijatelji) i da ne priznaje Crnogoce.
To što ste se vi prepoznali u apanažnom turbocrnogorcu-to je vaša stvar. Uopšte nijesam mislio konkrektno na vas, ali dobro.
Veliku Srbiju ja nijesam pominjao, niti mi je potrebna nijedna velika država, niti je normalno da se ja kao Bošnjak zalažem za Veliku Srbiju. I to znate, ali opet podmećete. Da budem potpuno jasan i precizan. Veliku Srbiju smatram velikim zlom.
O Rusiji i NATO, da ponovim: fino i sa jednim i sa drugim, ne zamjerati se ni jednim ni drugim, ali daleko nam kuća i do jednih i od drugih. Svijetu zadnjih decenija nanosi zlo uglavnom USA i NATO, a ne Rusija.
O fasiniranosti Lekićem:
Lekić kao pjedinac je daleko najbolja ponuda od trenutnih lidera pozicije i opozicije na političkoj sceni CG, ali je daleko od idealnog, daleko od toga da me fascinira. Lako je biti najbolji u ovako lošoj ponudi. Pored ostalog previše je mek u nastupima(za moj ukus), nerijetko dosta neodređen, trebao bi izabrati bolje prve saradnike, preduziumati radikalnije poteze sa manje kalkulacija itd.itd. Lekić je više “salonski političar” za sređena društva a ne runiirano i zapostavljeno, predpolitičko društvo kao što je naše.
Da navedeno izjavi neki odbornik ili aktivista našeg velikog vođe, taj bi ga završio: i sa karijerom i sa “poslovima”. Ja evo to javno napisah za Lekića, i mislim da to neće pokvariti naše kontakte. U tome je razlika, veoma bitna.
Zippe – Vise puta ste me optuzivali da sam “apanazni” i “turbo-crnogorac” – cak ste me jednom i opsovali. Da ne pominjem ono infamno sumnjanje u moju “komentatorsku autenticnost”? Ako ne vjerujete pogledajte svoje blogove, odnosno, komentare. Sustina nije u meni ili vasem prijatelju vec u vasem “neujednacenom kriterijumu”. No, to zaista nije bitno. Mislite sto god hocete.
Niko vama nije “podmetao veliku Srbiju”. Nedavna utakmica, i muftija Zukorlic, je pokazala da ima slicnih ideologija “velikih-drzava ili regija” – i u ostalom susjedstvu. Moj komentar se odnosio na situaciju u kojoj se nalazi CG. I na cinjenicu da je okruzena drzavama, u kojima je prisutna, u vecoj ili manjoj mjeri, ideologija “sirenja njihovih teritorija” na racun drzavne teritorije CG. Tu je jedina prava zastita – NATO. A vi se upravo zalazete za suprotno, tj. da CG ostane nezasticena? Zasto?
Da ne pominjemo nezdrave pretenzije Rusije da ostane dominantna na Balkanu. Ako ne udjemo u NATO – onda jedino preostaje da nas “brani” – Rusija. Kako ona uspjesno brani – vidjeli smo. Osim toga mi smo njoj – kao najmanja drzava na Balkanu – najmanje interesantni. Ponovo bi nas bez oklijevanja prodali Srbiji (ka i 1918).
g. Lekica licno ne poznajem. Zakljucujem o njemu po onome sto se moze vidjeti i cuti – u medijima. A to sto vidim i cujem ni najmanje mi se ne svidja. Mozda je on urodjeno fin (“mek”), ili je profesionalno “diplomatski” deformisan, ali se od njega se ne moze cuti jasan odgovor ni na jedno kljucno pitanje CG. Cinjenica da se stavio na celo vojvodskog (anti-CG) tima dovoljna je da me odbije od njegove politike. Tim vise, sto je prije toga slovio kao “crnogorac”? Mozda je licno sarmantan (vas je, izgleda, sarmirao) ali mu politika nije ni najmanje sarmantna. Niti – dugorocno – korisna za CG.
P.S. Ukratko, sve u svemu, ostavili ste simpatican utisak, neposrednoscu i iskrenoscu. Medjutim, to nije dovoljno. Vasi stavovi u pogledu CG su legitimni, ali nijesu, po mojem shvatanju, ni dobri, ni korisni, za CG. I tu se razilazimo.
Da završim ovim odgovorima:
Pretenzije Rusije su nezdrave, a USA i NATO-a su “zdrave pretenzije”?
Mi ulazimo u NATO a ne u savez sa Rusijom. I u NATO ćemo ući(kao što sam rekao u intervju-u), skoro sigurno naredne godine, i tu se mi ne pitamo. Dakle, Stojanoviću, ja sam protiv NATO-a kao imperijalističkog zla, ali sam svjestan i siguran da ćemo ući u NATO. U EU mislim da nećemo ući jer je teritorija CG važna za NATO(baze?), a, iako nas ima svega 650 000 u EU možemo biti sitni, remetalitički faktor. Plus, u momentu kada bi stvarno trebali da pristupimo to bi značilo kraj ovog polumafijaškog režima pa bi isti napravio zaokret iako nam je već 10-tak godina “EU bez alternative”. Isto kao što su napravili zaokret ka navodno suverenoj CG kada im je to bio lični interes, iako im je do tada Jugoslavija bila “bez alternative, a oni koji hoće neka idu iz nje samo neka ostave naše, srpske teritorije”.
O “vojvodi Mandiću” ne bih. Čekam trenutak kada će vojvoda Mandić odgovarati za poharu Dubrovnika i ratnohuškačku propagandu, vječiti sram i stid koji je tamo napravljen, te poziv sa mjesta predsjednika vlade da ovaj put jednom za vazda raskrstimo sa tim povampirenim ustašama i povučemo neke pravilnije granice a ne one koje su crtali priučeni Titovi kartografi. Posebno čekam trenutak kada će vojvoda Mandić odgovarati za nečuveni ratni zločin deportacije BiH izbjeglica, za koje je direktno odgovaran kao tadašnji predsjednik vlade. Imam i veoma ličan razlog da vojvoda Mandić bude uhapšen i procesiran, jer je vojvoda Mandić poslao svoju policiju da me hapsi što se nijesam odazvao njegovim “ratovima za mir”, što je rezultiralo smrću mog oca. Neću nabrajati druga nepočinstva i kriminal čiji je direktni ili indirektni pokrovitelj vojvoda Mandić. Zato vojvoda Mandić nije moj politički neprijatelj, već dušmanin. Takvog ga vidim, doživljam, tako se odnosim prema njemu, a bogami i prema sljedbenicima mu. Zato, za razliku od drugih mojih bivših kolega odbornika, niti sam građanski pozdravljao(otpozdravljao) odbornike DPS, a kamoli ćaskao sa njima ili se prijateljski ophodio kao što to rade, ponavljam, skoro sve moje bivše kolege iz opozicije.
Volio bih da ste u pravu u pogledu ulaska CG u NATO – jer tu, po meni, CG nema nikakvu alternativu. To jest, ako zeli da prezivi kao nezavisna drzava. Mislim da bi mogli da se bar slozimo sa cinjenicom – ociglednom za svakoga – da CG sama ne moze da se odbrani ni od jednog susjeda. Svi su ubjedljivo brojcano/vojno jaci. Plus – imaju “pete kolone” u CG. Dakle, moramo nedje da se sklonimo (napravimo savez za odbranu). Izbor je, biti sa Rusijom i njenim satelitima, ili biti u drustvu jedne Njemacke, Francuske, Danske, Norveske, Islanda, Turske, itd. “pod cizmom NATO-a” Da ne pricamo o strateskim prednostima u pogledu ekonomije i drustvenog/pravnog uredjenja. Jer, priznacete da se u pogledu “pravne drzave” – i demokratkih standarda – Rusija se, ipak, ne moze mjeriti sa mnogim drzavama-clanicama NATO-a.
Ako to clanstvo ne utice negativno na jednu Dansku ili Island, na primjer, zasto bi uticalo na CG?
Ne bih se slozio sa vasom tezom o bazama. Albanija je vec nekoliko godina clanica NATO-a (od 2009.) pa ne cuh da tamo podizu bazu? Hrvatska takodje. Zasto bi onda trebali CG? CG je interesnatna – za obije strane – iz strateskih “geopolitickih” razloga.
CG nema snagu/potrencijal da bude “remetilacki faktor” u EU. Naprotiv, da EU je ozbiljno pogrijesila sto nije davno primila CG u clanstvo. Nazalost, oni se izgleda plase da ne uvrijede Srbiju – koja zaista moze biti i jeste potencijalni “remetilacki faktor”. No, to ne utice na bezbijednost CG, sto je trenutno od najvece vaznosti.
Nije problem u g. Mandicu – problem je u neocetnistvu i neprekidnim nastojanjima “velikosrpstva” da zadrzi CG pod svojom sapom. Trenutno su zvanicno smanjili tenzije – ali ispod sve kljuca. Oni “cekaju” do “nove zgodne prilike” (kao sto je bila 1918 g.). Upravo zato se i vodi ova ogorcena anti-NATO kampanja na celu sa SPC. Onog momenta kada CG udje u NATO – to ce biti kraj njihovih imperijalistickih snova. I ne samo njihovih.
No, posto vi sve to ne vidite, odnosno, ne zelite da vidite, neka vam je sa srecom.
Milsim, da smo iscrpili temu?
GDJE STUDIRAJU I ČIME SE BAVE DJECA CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Inostrane diplome, skupi život i privatni poslovi
Petak, 31 Oktobar 2014
Prestižni fakulteti u inostranstvu, skupi automobili, odmori na egzotičnim destinacijama i uspješni privatni poslovi kod kuće – zajednički su imenitelj za većinu sinova i kćerki crnogorskih funkcionera – od premijera i ministara do poslanika vladajuće partije.
Neki od njih su u zajedničkim biznisima, a većina se međusobno i privatno druže, sudeći po informacijama koje su dostupne na društvenim mrežama.
Milionski poslovi premijerovog sina Blaža Đukanovića već su bili u fokusu javnosti zbog sumnjivog subvencioniranja njegove kompanije od strane Vlade, te činjenice da najveći dio poslova njegova frima uzima od države. Mladi Đukanović za razliku od većine potomaka očevih mu kolega, nije studirao u inostranstvu već na očevom privatnom univerzitetu – UDG, pošto je prethodno završio privatnu gimnaziju koja je bila u vlasništvu tetke mu, Ane Kolarević. On, kao što je Monitor već pisao, posjeduje vrijedne nekretnine.
Ostatak Vlade svoju djecu uglavnom šalje vani na školovanje, a zanimljivo najčešće na studije menadžmenta.
Ćerka ministra održivog razvoja Branimira Gvozdenovića, Marija, studira na prestižnom londonskom fakultetu – Cass buissines school, koji je među prvih pet rangiranih škola u Velikoj Britaniji. Na sajtu te škole navodi se da kao inostrani student iz zemalja koje nijesu u EU morate pokazati da imate novca za život i školovanje u Velikoj Britaniji. Navodi se i da nema mogućnosti za stipendiranje inostranih studenata. I sin Marko završio je škole u inostranstvu. Na njegovoj FB stranici stoji da je zapošljen na jednom drugom prestižnom fakultetu za menadžment – Hult International Business School.
U imovinskom kartonu Branimira Gvozdenovića nema informacija o imovini njegove djece. Ministrova plata je nešto preko 900 eura, plus mjesečna nadoknada od 500 eura koju prima kao član Savjeta za privatizaciju. Supruga Marijana vlasnica je dijela kompanije Menta Montenegro koja se bavi prodajom kozmetičkih preparata. Na sajtu Privrednog suda upisana je zabrana raspolaganja imovinom njenog partnera u kompaniji Gorana Lakića, inače vlasnika apotekarske ustanove Sveti vrači. Prema imovinskom kartonu njena mjesečna zarada je 450 eura. Kako su školovali djecu na londonskom univerzitetu samo oni znaju.
Na školovanju u inostranstvu bili su i sinovi ministrice odbrane Milice Pejanović-Đurišić i bivšeg direktora Montenegro airlainsa Zorana Đurišića. Prema podacima koje je o sebi objavio na internetu, Luka Đurišić studirao je u Švajcarskoj, na Franklin Univerzitetu.
Njegov brat Ivan ima kompaniju TV. ME. u Podgorici koja se bavi izradom sajtova, zajedno sa Milošem Jeknićem, sinom Dušanke Jeknić, kontroverzne crnogorske diplomatkinje, optužene za šverc cigareta u Bariju, skupa sa premijerom Đukanovićem. Zajedničke fotografije sa žurki ili putovanja (egzotične destinacije se podrazumijevaju) česte su u njihovim on line albumima. Da krv nije voda, pokazuje i tompus koji je mladom Đurišiću nerijetko omiljeni rekvizit za fotografisanje.
Miloš Jeknić je ranije dospio u javnost kao generalni sekretar nacionalnog Golf saveza u Crnoj Gori, koja nema nijedan golf teren. Jeknić je prvi put sa golfom došao u dodir u Švajcarskoj. Sudirao je u Italiji, na milanskom fakultetu za jezike i komunikaciju IULM.
Privatnim biznisom se bavi i sin još jednog aktera duvanske afere, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića. Petar Ivanišević ima kompaniju 3&D koja se bavi uvozom i izvozom pića. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević objavio je na svom FB profilu prošle sedmice da ,,sin bivšeg šefa Državne revizorske institucije ima stan u Monte Karlu”. Iako smo pokušali, tu informaciju nijesmo uspjeli potvrditi. Jedina imovina Petra Ivaniševića, koju je zvanično prijavio njegov otac, je motor kawasaki, koji je u međuvremenu – prodat.
Stan u inostranstvu ima sin Ane Kolaravić, Edin, premijerov sestrić. Kako je Monitor već pisao mladi Kolarević je vlasnik stana na Menhetnu, vrijednog oko milion eura, čiji je vlasnik postao za vrijeme studija u Njujorku. Njegov otac Mehmed Kolarević, građevinski preduzetnik, saopštio je Monitoru da je stan uzet od kredita kod Hipo Alpe adria banke. Edin Kolarević posjeduje i nekretnine u Kotoru, Petrovcu, Kolašinu, na ime svojih kompanija. Kao osnov sticanja nekih od tih nekretnina u katastru se navodi ,,odluka državnih organa”, poput zemljišta u Dobroti (11.797 kvadratnih metara) vrijednog oko milion eura. Njegove kompanije većinom se bave građevinskom djelatnošću. U Privrednom sudu se vodi još i kao jedan od osnivača kompanije Aqua Montenegro, koja se bavi skupljanjem i distibucijom vode. Negova sestra Emina nije u biznis vodama. Njena interesovanja su demokratija i ljudska prava. Zapošljena je u Institutu za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića, ujakovog malog za medijske poslove.
Kćerka Miodraga Vukovića, poslanika DPS, Maja Vuković se usavršavala u Belgiji. Prethodno je diplomirala na Institutu za razvoj i menadžment na grčkom univerzitetu. Njen brat Siniša Vuković, studirao je u Rimu, a sada radi u Johns Hopkins School of Advanced International Studies u Vašingtonu.
Rijetki koji nije studirao na Zapadu je sin Milana Roćena, bivšeg ministra inostranih poslova, Filip. Jedinac ministra Roćena studirao je u Moskvi, na Fakultetu za naftu i gas. Zaposlen je u javnom preduzeću Montenegrobonus, kojim upravlja Vlada. Prema imovinskom kartonu Milana Roćena, njegov sin imao je stan od 52 kvadrata u Podgorici, ali je, prema tvrdnjama bivšeg ministra, stan prodat kako bi on otplatio kredit od 100 hiljada eura. Milan Roćen je kredit od 100 hiljada eura otplatio u roku od godinu dana tokom koje je kao prihode prijavio platu od 800 eura i supruginu penziju.
Među rijetkima koji se nakon skupih studija nijesu počeli baviti biznisom je ćerka predsjednika države Filipa Vujanovića i sutkinje Vrhovnog suda Svetlane Vujanović. Nina Vujanović radi kao savjetnica u Centralnoj banci. ,,Magistar je ekonomije – zvanje stečeno na Univerzitetu Koleg u Londonu, duže specijalizacije iz ekonomije na Univerzitetu ekonomije Češke, Moskovskom državnom univerzitetu i Univerzitetu Mejn u SAD. Ekonomiju je diplomirala na Ekonomskom fakultetu UCG sa prosjekom 9,93.”, obrazložili su njeno postavljenje na to mjesto iz CBCG.
Sudeći po zvaničnim dokumentima, sin Vesne Medenice predsjednice Vrhovnog suda, Miloš nema zapošljenje ali ne ide mu loše. Predsjednica Vrhovnog suda je prijavila da njen sin posjeduje automobil audi Q7 i 160 kvadrata zemlje u Krašićima. Nije navela da je na toj zemlji Medenica izgradio vilu, jednu u nizu nelegalno sagrađenih u tom naselju, o čemu je Monitor pisao. Prvi komšija mu je ministar finansija Radoje Žugić. Miloš Medenica je nedavno dospio u javnost zbog prijetnji direktoru Centra za razvoj Durmitora Darku Stijepoviću, ali i po raskošnoj svadbi u hotelu Palas sa 400 zvanica. Tom ženidbom, Vesna Mednica uspostavila je rodbinsko-prijateljske odnose sa, Savom Grbovićem Džigijem, vlasnikom Lutrije Crne Gore.
Po svadbi u hotelu Splendid će ostati upamćen sin Svetozara Marovića, Miloš. Ali ne samo po tome. Mladi Marović je za kratko vrijeme postao jedan od najznačajnijih budvanskih biznismena. Bavi se građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom… Mediji su objavili da tužilaštvo provjerava njegov posao sa Aqua parkom, kada je opština izdala milionske garancije za projekat iza kog su tvrdili da stoje Španci. Ispostavilo se da su to naši Španci – Miloš Marović i sada pokojni Dragan Bećirović. I da su opustošili opštinsku kasu, ostavljajući joj milionske dugove.
Miloš Marović je u poslovnom partnerstvu sa porodicom Branislava Mićunovića i njegovim nećacima sa kojima je povezan preko budvanske Marine. Njegov i Mićunovićev poslovni partner Nebojša Čolan nedavno se pojavio i kao kupac Duvanskog kombinata, ali su odustali od tog posla. Ćerka Svetozara Marovića Milena zaposlena je u Opštini Budva, gradu koji važi za prćiju Marovića. Udata je za gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića.
Kad smo već kod feuda, među imućnijima su i sinovi bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, Miljan i Marko. Oni posjeduju hiljade kvadrata stambenog i poslovnog prostora, kao i zemljišta. Od samo jedne prodaje nekretnine Kineskoj ambasadi, Marko je zaradio oko milion eura. Miljan je zapošljen u diplomatiji, a od radnog mjesta ga nije moglo odvojiti ni ulično nasilništvo i napad na urednika i fotoreportera Vijesti.
Na kraju, važno je reći – nije samo po sebi sporno to što djeca vlastodržaca studiraju na prestižnim fakultetima i imaju vrijedne nekretnine. Problem je sistem koji su kreirali njihovi očevi u kom djeca koja su prinuđena da studiraju kod kuće (čitaj: većina), na državnom univerzitetu koji je urušen u svakom smislu, neće dobiti priliku ni da se zaposle. Jer su radna mjesta popunila djeca funkcionera i njihovih. I niko ne može da im spori što su tu. Imaju diplome prestižnih inostranih fakulteta. Ostalima valjda ostaje da okušaju sreću u inostranstvu, kao konobarice ili moleri. Tako nastaju naše male tranizicione dinastije.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ