Odlucila sam se da podjem do Tripolija. Naravno, raspitala sam se kakva je situacija. Cesto se desavaju blokade i onda se mora ici sporednim putevima. A ja te sporedne, romanticne puteve volim (mozda ipak nisu najbolje resenje kada prvi put idete sami u nepoznato, pri tome imajuci u vidu da se tu iza coska ratuje) i prihvatam rizik.

I tako sam krenula.

Ukljucivanje na autoput. Arapi voze, samo neka su zdravo, cini mi se gore no u Africi. Mozda je razlog i to sto je 90 % kola na putevima upravo stiglo ispod cekica, od 4x 4 do Hamera, limuzina, kabrioleta, elegantne bube i jos tamo nekih marki.

I onda Vozi Misko!!

Kocnica ne postoji, iako vecinom svi imaju samo dvije pedale, pa ne bi trebalo da im je toliko naporno da pomjere nogicu sa desna na lijevo, medjutim oni iz nekog razloga odbijaju da koriste ovu jadnu lijevu papucicu i onda udare na desnu (svi desnjaci, Boga ti poljubim J): gas , gas.. doduse sirenom ti jave da dolaze, da si prespor, da se pomjeris, sta cekas – mici se, ja mislim i da psuju sa sirenom ..al to jos nisam otkrila.

Put je fin, nema rupa i imao samo jedan check point. Prolazi se pored plantaza maslina i na jednom dijelu puta se prostire lanac lijepih palmi.

Pogled, iskreno, na grad je i lijep iz daljine. More i zgrade. Nisam neki ljubitelj moderne arhitekture, velikih i malih oblakodera ali mi se eto, iz daleka, ucinio lijep prizor. Stizem u grad. Nemam navigator jer sa tehnikom i nisam bas u najboljim odnosima, ali se znatno popravljam, sto jes, jes, a i ocu malo i da vjezbam orijentaciju. Imam cak i kurseve zavrsene, pa ako mi ne koriste u gradu onda je necu ni u sumu koristit 🙂

I stigoh u glavni bulevar, tuc, muc.. parkirah se i nastavih pjehe. Pjehe je sve ljepse, kad nema bicikla , naravno.

Setnja.

I bih pravo zensko. Uskocih u soping centar J podlegoh natpisima -70% -30%..PI, PI ..konsumerizam..evo necu vise.. i necu o tome ni rijeci, jer vam je sigurno dosadno (ko zna koliko zena ovo moje skrabanje cita, ipak zarad onih koji citaju..kupila sam super haljinicu na 70% snizenje 😉

Izlazim na glavni bulevar. Guzva u saobracaju a na ulicama prepoznajem muslimanski zivalj. Postujem sve vjere, svi smo mi ljudi, mada i neljudi …ali sam se malo zapitala oko mode koju sam zatekla na ulicama Tripolija.

Kratko pojasnjenje. Ljeto je jos ovdje Po mojoj slobodnoj procjeni sigurno ima i 35 C, (sada sam provjerila i na sajtu, predvidjanja za sledece dane su od 37 do 39C , tako da mislim da je moja procjena realna ) i tako na toj T, vidim djevojke u farmerkama, rolci a preko rolke, eto da se ipak vidi da je ljeto, trik majca, i ona naravo marama na glavi. Vecinom su tu i jako skupe naocare i nasminkana lica, od ruza do istaknutih ociju.

Divim im se kako tako elegantno mogu da prkose suncu.

Narod je ljubazan. Ulazim u jednu radnju da se raspitam oko nargile. U Kenije je bilo na par mjesta da se pusi, nisam probala. Ne pusim a i to mi izgleda dusa. Koliko sam shvatila treba bas da povuces, da bi tvoj dah prosao kroz cijev, koja kroz vodu ide do aromaticnog duvana i onda se pusis ko lokomotiva, izlazi dim na sve strane, nos, usta..

Moja intencija gledanja nargile je posmatranje kao eksponata. Rekoh, mozda jednu malu doma da ponesem. Vlasnik je bio jako ljubazan. Kaze da je godinama zivio u Australiji, i evo vec 3 godine kako se vratio. I tako pricamo odakle sam. Kazem Crna Gora i sjeti se covjek naseg rata. Dobra strana naseg rata, za nas koji idemo u krizna podrucja je sto se svi nesto saosjecaju sa nama, pa nikome, cini mi se, i ne pada na pamet da nas povrijedi a i da nas ne opuci sa cijenom. I tako pricam sa ljubaznim vlasnikom Pita; kako mi se svidja Tripoli? Kazem svidja mi se. On kaze , ne brini, sigurno je ovdje, to mediji odmah cim se neki mali ekces desi napumpaju i tako ode u svijet ruzna slika. Pita me sta radim. Kazem: humanitara organizacija. Da. Pomazete Sirijcima. Kazem: pomazemo ljudima u nevolji, kome treba * moram tako jer ne znam ko je, sta je?.. Kazem i Libancima pomazemo, zaposljavamo ljude. Rastasmo se uz rukovanje.

Sledeca destinacija kafica i sladoled. Sjedim napolju (bila sam jedina osoba koja je sjedila vani svi ostali su bili unutra u prostoriju sa AC)

Uzivam u kafici i posmatranju ljudi i dogadjaje. I kod nih ima ko kod nas divljih taksista, oni koji samo sviraju i kupe ljude. Prolazi momak sa kolicima na kojima su dva fildzana, nudi tursku kafu, ko kod nas sto u Boki vicu isjutra: Ribe, ribe: tako i on nudi kafu. Slatko 🙂

Sledeca destinacija, Lungo mare J Uzimam kola i krecem u istrazivanje. Prvo slijedim znak za luku. I vozim , vozim i sto vise vozim sve mi se vise ne svidja kuda idem, okrecem se i kazem .. neka, drugi put i pronalazim put pored mora, plaze. More je prljavo, plaze…pa ne bih preporucila, pravim par fotografija i idem dalje put kuce … i opet trka, tj. sprint na autoputu..

Stizem, sretna, zadovoljna i ni po prstu ogrebotina.. uf..dobro sam prosla 🙂

PS:umalo da zaboravim. U jednoj ulicici sam vidjela drvece narandze, sa plodovima. Eto da zna nas novi gradonacelnik. Ovo je  Bliski istok, nije Evropa ali ima Evrope. A mi smo Balkan!