Dolazak u Liban,
Toplota Mediterana, vlaga Sri Lanke i Malindija,

Sletjela  na  jedini aerodrom u Libanu, Bejrut. Kazu mi da postoje jos dva aerodroma,  ali su oni vojni. Na putu, od zracne luke do mog odredista, vozac me informise : ovdje je ” casino “, ludo se vozi, slusa se muzika, djevojke sjede na krovovima kola.

I kaze, dobro dosla u Liban :). Mercy kezem ja i tu se zavrsava moj francusi, bar za sada. Saznajem da jezik bivsih kolonizatora i nije toliko rasprostranjen, mada je taj period davno iza Libanaca, od 1943, tako da su imali kad da ga zaborave. Vozac organizacije za koju radim govori: arapski , engleski, francuski i njemacki. Kaze da se u skolama uci arapski, francuski, engleski i kasnije se bira jos jedan jezik.

Polako se upoznajem, u 02 izjutra, sa mojom sledecom kucom. Posmatram okolo, dosta diskoteka i svjetlosnih efekata, recimo nesto kao nas Top hill (cisto da kazem da i mi konja za trku imamo J), guzva je na ulicama jer Libanci zive nocu. Na putu od Bejruta do Batrouna imamo 2 check pointa. Vozac me informise da se jedan nalazi oko rezidencije premijera ili predsjenika ( oprostite mi ali sam zaboravila, nadam se da razumijete, ipak se radi o 02:00 am , bice da je predsjednik il mozda i nije, ko ce ga znat ko vodi glavnu rijec), dok se druga nalazi van grada na autoputu i tamo je vec dvadeset godina, ne mrda !! Sto ti je upornost. Prodjosmo obje kontrole, niko nista Uh! Super. Ja sam nosila malo prsute  i malo kafe, da su me ufatili ko zna sta bi bio ??_!!!

I evo me u Batroun. Prvi dan i vec sam na plazi 🙂 jupi!! Ima Boga!!

Plaza je kamenita, rekla bih sa bubuljima, i ulazak nije bas prijatan al opet imamo mi i ovoga u nasoj lijepoj, tako da se nisam dala iznenadit.

Lezaljka. Tisina. Libanci jos spavaju. Voda je cista, topla, iako se mjesto zove O Glacee, sto ce reci Ledena voda, jer u jednom dijelu plaze ima izvorska voda koja je, kako cujem, poprilicno hladna. Nisam probala, hocu da se polako prilagodjavam.  Koliko vidim Libanci bas vole da uzivaju, a i treba, tako da su dio mora u kojem izvire ova hladna voda zagradili i napravili neku vrsta bazencica, te su se kasnije  svi skupili tamo da se olade, naravno zajedno sa picem.

Dnevni red plaze. Dolazak Lbanaca posle 12/1 pm, muzika pocinje polako da se pojacava  i onda sve jace i jace, ko kod nas.. i onda ja bjez sa plaze. Sta se posle zbiva, za sada ne mogu reci, jer sam utekla u trgovinu. Osnovne potrepstine….javljam ako bude zanimljivosti i iz ove obalasti ljudske kreativnosti.

Nesto divno se desilo: pronasla sam Frandjipan!!! To divno golo drvo sa prekrasnim mirisljavim, zuto bijelim cvjetovima, i kazem – Priroda je majka!. Moj ilegalni frandjipan koji je dosao sa mnom iz Malindija, i bio stanovnik Crne Gore pune 2 godine, mozda i kusur, dok ga ja nisam dokusurila i dala mu da pije vise no sto treba. Mozete da zamislite, umro je od previse vode! Sto bi rekli Italijani: “ironia della sorte”, da neko uvene od previse vode koja je toliko potrebna.

Ovaj Frandjipan cu da pazim! Vode nece dobiti bas kao i u pustinji Chalbi (Kenija) koju smo probali da predjemo, moji prijatelji i ja,  kolima 2012. godine.

I evo ga, prati me tj. pratim ja njega, na ulici mog novog grada. Ovih dana ce se desiti operacija uzimanja pelcera 🙂

Tu je i drvo avokada, drvo fikusa.. divne biljke koje me podsjecaju na Moju Afriku. I onda se pitam: pa sta bi ti vise? I , iskreno, u ovim trenucima mi ne treba nista vise!…..to be continued.