Rudarske kompanije su u Kolumbiji godinama koristile vlastite ‘vojske’ za održavanje reda. Taj ‘red’ se svodio na ubistva rudara i seljaka, piše na portalu DW, uz napomenu da to nije smetalo njemačkim kompanijama da posluju sa ubicama.

Marina Barbosa nikad neće zaboraviti 19. februar 2002. godine. Bilo je dva sata noću kad je u njihovo selo navalilo tridesetak maskiranih i naoružanih osoba. “Zaustavili su se pred našom kućom i lupali po vratima. Isprva nisam htjela da ih pustim unutra, ali su mi kroz vrata poručili ‘bolje otvori što prije, inače ćemo ti baciti ručnu bombu u kuću’. Onda su mi razvalili vrata i počeli da viču i da nas optužuju ‘Vi podržavate gerilce’!“