Nema tajne: sladolede, osvježavajuća pića ili automobile najbolje prodaju polugole žene koje se maze/grickaju/oblizuju sa proizvodom ili obećavaju ljubavni užitak muškarcu koji ih koristi. Sve uz uzdah zadovoljstva koji vas poziva da odriješite kesu i uživate… Rade se studije, (neke) žene protestuju što su svedene na seksualni objekat, ali marketing  industrija nemilosrdno muze koncept koji (provjereno) prodaje.

Mislim se, šta da se radi, to su proizvodi za široke narodne mase, kud ćeš temu koja je raji dostupnija i  više seksi od seksa… ali sam od juče bogatija za saznanje da je moguće seksualne aluzije zbijajti  (ni manje, ni više) nego u Skupštini Crne Gore!

Šeretski poslanik je u mikrofon izjavio  da  “zna gdje bi ga smjestio, ali mu ne može biti…“

I dok je to izgovarao, ja prekidam peglanje i gledam tv, i mislim: pliz, nemojte se nasmijati vi drugi poslanici koji ste tu, u kadru, pliz nemojte… uzalud!!!

Jedan šaljivdžija se šali, drugi se smiju ili smijulje, a većini milo, nekako domaćinski ispade, da radnu atmosferu razbiju šalom malom. Civilizovani su Evropljani to, bolje da se pošale oko smještanja, nego da se čupaju za vratove kao tamo neki poslanici!

Dvostruki udarac:  prvi  zato što se u Skupštini jedne države zbijaju seksualne aluzije u stilu “jedino ga mogu staviti ovdje“ (posljednji put sam ove pošalice čula od kuvarice Rade u studentskoj menzi, koja je imala običaj da kaže “evo najveći (batak) za ovu gospođicu“, ili “evo malo vruće (čorbe) za tebe momak“).

Drugi  –  ovu aluziju nalaze smiješnom više od jednog poslanika!

Evo nekoliko osobina zbijača ovakvih šala:

• Primitivan (u smislu prizeman-vulgaran) smisao za humor signalizira na primitivizam u ponašanju prema drugima, posebno prema drugačijima;
• Smijulje se kad komšija komšinici dovede u vezu psa i majku;
• Kažu ženama: “Čuješ komša – što mu se popela na glavu, xexexexe, bolje da uvuče jezik u toplo, xexexe“;
• Gledaju potajno Đošu i Kursadžije i najviše se smiju Đuru Palici;
• Neki od njih donose zakone iz oblasti kulture, glasaju o predlogu budžeta za institucije koje se bave kulturom;
• Nikad ne čitaju knjige (jer su savjesno pročitali svu lektiru, nije tada bilo interneta  i bubica za polaganje, tada se čitalo, bato moj);
• Nikad se nijesu skroz privikli na komp, iako prilično brzo umiju da pročitaju i odgovore na e-poštu;
• Nikad neće shvatiti žene koje se šišaju kao muškarci;
• Nikada neće dati bilo kakav civilizacijski doprinos, jer nijesu sposobni za tako nešto;
• Ubijeđeni su da su lole, šaljivdžije, veseljaci, ljudi iz naroda, pa pričaju glasno i skreću pažnju na sebe u supermarketu;
• Ne nose patike, to nije za gospodu;
• Po vrijedonosnom sistemu su isti kao i  oni što bi šamarali ženturače i đecu;
• Potajno piju afričku šljivu, i lažu na kardiološkom pregledu o tome dok ih doktor ne privoli da priznaju za njihovo dobro;
• Iako kažu “samo da je zdravo dijete“, nikad se istinski ne obraduju kćerki i unuci.

Mogu se šaljivdžije buniti koliko hoće, ali se mogu smjestiti u svaku!