Znam jednog čovjeka koji radi u državnoj upravi a opozicija je 25 godina. Što je sve pretrpio za tih 25 godina samo on zna. I ja, jer mi se povjerio.
Taj je čovjek kada su današnji protivnici „četnika“ toliko četnikovali da to iz ove perspektive izgleda nezamislivo bio: na svakom antiratnom protestu, od samog osnivanja bio u LSCG, borio se za suverenu i DEMOKRATSKU (potcrtavam ovo demokratsku) Crnu Goru, učestvovao na svim protestima i tribinama oko otmice u Štrbcima, deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica…, javno odbio da učestvuje u „ratu za mir“, i u „Monitor“-u, opet javno, u onom vremenu napisao o kakvom ratu se tu radi. Kada je hapšen od crnogorske a ne srpske policije zbog odbijanja da učestvuje u pohari Dubrovnika, otac mu je dobio infarkt i umro.
25 godina taj čovjek je plaćao i plaća cijenu svog opozicionog razmišljanja i djelovanja. A opoziciono razmišljati i djelovati, a raditi u državnoj firmi kod nas je u rangu perpetum mobile prvoga reda. Znao je on da zbog svog opozicionog angažmana u našoj „demokratiji“ mora biti besprekoran na poslu, da ne smije napraviti bilo kakav „kiks“. I da nije to znao, on je prosto takav – znam ga dobro: svoj posao doživljava ozbiljno i odgovorno, i uvijek ga radi na najbolji mogući način. Upravo zbog takvog njegovog odnosa prema poslu, pretpostavljeni su ga cijenili, iako ne uvijek i simpatisali, te, kada je stani-pani, povjeravali su mu najodgovornije poslove. Jedan dug period je makar jednom mjesečno radio subotom i nedjeljom zbog potreba posla, bez naknade. Za to bi dobio slobodan dan. Znali su ga svojevremeno, nerijetko zvati u 2 ili 3 sata ujutro, uvijek kada je veliko nevrijeme i dodje do nestanka struje, kad zapište alarmi od uređaja, alarmi zbog mogućeg „pada sistema“. Uvijek je dolazio, uvijek bez naknade, dobijao bi opet samo slobodan dan. Toliko se svojevremeno tih slobodnih dana bilo nakupilo da ih je jednostavno poklonio firmi, nije ih iskoristio, jer nije mogao zbog potreba posla.
Jednom, 1997. godine, kada je sa grupom kolega radio jedan vanredni posao, posebno osjetljiv i važan u tom momentu, bio je nagrađen – kao i te ostale kolege, sa 100 DM u dinarskoj protivrijednosti. Iz etičkih razloga nikada nije podigao taj novac koji je bio veći od njegove ondašnje plate, iako ništa nezakonito ni tada nije radio i uradio.
I dok mu je dio kolega obično izlazio sa posla kad i koliko hoće, dobijao stanove i kredite, te bili na razne načine nagrađivani, najčešće za svoj nerad ali vjernost partiji, on je bio van toga. Nije dobio stan niti ga je tražio, iako su ga dobile sve kolege koje su primljeni kada i on. Dobio je svojevremeno mizeran kredit za nužno renoviranje svoje prastare, od oca naslijeđene kuće sklone urušavanju (i dalje je kuća potpuno neuslovna za stanovanje). Kada je dobio taj kredit u pisanoj formi je tražio da Komisija izađe na licu mjesta i utvrdi da li su on ali i ostali korisnici kredita utrošili namjenski sredstva (znao je da nije niko osim njega), te da ako nijesu vrate sredstva državnoj firmi tj. državi. Nastala je opšta pomama i ponovo hajka. No, on je na hajke već bio navikao i oguglao. Hajke su bile i zato što je „turčin“, izdajnik, ustaša i mudžahedin koji je protiv pravednih ratova koje, u međuvremenu je doznao, nijesmo nikad ni vodili. Hajka je vođena i što je svojevremeno znao napisati poneki tekst za „Monitor“, ili „Liberal“, što je na automobilu kojeg je 90-tih imao (sad ga nema) držao naljepnicu sa grbom i „ustaškom“ zastavom, koji su u međuvremenu postali zvanični… Sad se isti on ježi od svih zastava.
Taj moj prijetalj je trenutno staratelj malodobnog djeteta. Svako jutro on fino biciklom odvede dijete u vrtić, i već u 7.55h je na poslu (radno vrijeme mu je od 08.00h), iako ne mali broj njegovih kolega dolazi na posao oko 8.30h a nemaju nekih posebnih obaveza. Pauzu koristi isključivo od 12.00 do 12.30h, kada joj je vrijeme, dok mu je mnoge kolege ohoho „produže“ – može im bit. Izlaznice uzima samo u nuždi, nikada preko četiri sata mjesečno – na koliko ima pravo. Sa posla izlazi među poslednjim, i brza biciklom da uzme dijete koje se uznemiri i plače kada ga u 16h prebače u drugo odjeljenje i kod druge učiteljice. Istovremeno, mnoge kolege, bez obaveza, izlaze sa posla i pola sata ranije… – opet, može im bit. On se uvijek pazi, jer zna da se mora paziti, i da o svemu mora voditi računa.
Taj moj prijatelj je skoro dobio poziv da kao nestranački kandidat bude angažovan u jednoj političkoj partiji. Prihvatio ga je. Upravo se vratio sa petodnevnog zakonskog odsustva koje je dobio radi polaganja stručnog ispita. Par kolega su mu krišom, šapatom, sa strahom saopštili: „pazi se, rade ti o glavi, vrše svakojake provjere, čak i u koliko dolaziš i kada izlaziš sa posla, po kojem osnovu si odsustvovao… Cijela ekipa je zadužena da ti nešto nađu“.
Stigao „demokratski nalog“ sa vrha, znači – rezonuje moj prijatelj.
Iako po opštem mišljenju budala, moj prijatelj ne ide na nikakva odsustva prije nego dobije rješenja za ista – ništa usmeno. Za ovo poslednje odsustvo, čim je dobio Rješenje, poslao je pride službeni meil načelniku i direktoru sektora u kojem ih obavještava da, po Rješenju, ide na petodnevno plaćeno odsudstvo radi polaganja stručnog ispita.
Nije mog prijatelja sve ovo iznenadilo, kao što već rekoh, navikao je on na hajke. Još mi kaže sledeće: „Ti znaš samo manji dio priče, a što ja sve znam o tome kako i što se radilo i radi u mojoj firmi, ako me načepe, brujat će cijela Crna Gora“.
E baš je budala ovaj moj prijatelj. I svi mu kažu isto – da je budala.
Pitam je ovog mog prijatelja:
Zna li Krivokapić za ovo? On je suverenista kao i ti, sav je sazdan od principa i poštenja, ubi se za pravdu i pravnu državu, ljudska prava i slobode su mu na prvom mjestu, manjine – a ti si manjina u svakom smislu te riječi posebno poštuje i brani…
On mi odgovara:
Ja više nijesam ni suverenista ni unionista, ni ovakav ni onakav, sve mi se zgadilo, bolje reći sve su mi zgadili, samo sam izdajnik kao uvijek. Jedino što me interesuje je pravna država, moralni i ekonomski preporod i oporavak društva… Krivokapić, i da mu se obratim, rekao bi: “to će ispitati institucije sistema”, a kada mi pomenu institucije sistema sjetim se onog vica “nemoj me više branit, molim te, e ako me ovako budeš i dalje branio …”.
Čekam NATO, kad dođe NATO on će me branit i odbranit, jer je NATO odbrambeni savez i kad dođe tj. kad mi budemo dio NATO(odbrambenog) saveza sve će procvjetat.
Bravo Zipp – Ubijedili ste me – bez DF (“cetnicke”) pravde – nema pravde u CG. Sada mi je jasna vasa “cetnicka izborna epizoda” i dugogodisnje surovanje sa g. Grubacem. I “iznenandna” predizborna ljubav prema g. Lekicu – i njegovoj “demokratiji”. Samo u “srpskoj (i ruskoj) CG ” ce biti pravde, hljeba, slobode – i biciklistickih staza. “Samo mrtva CG je dobra CG”. I've got the message.
Ova vasa prica o vasem prijatelju – koja je trebala da izazove empatiju i sucut (i on je “bivsi” liberal?) – prosto izaziva prezir i ljutnju prema njemu. Kako je ocekivao da ce ga neko postovati kada on nije sam sebe postovao? Moze se zakljuciti iz vase price da je vas prijatelj po zanimanju elektro-tehnicar (i to odlican)? Pa zar nije mogao davno da “zabruji CG-om” i da ode i radi kao privatnik? Vise bi zaradio popravljajuci sporete, ves masine, itd. I ne bi morao da posmatra uzas oko sebe. Onaj uzas u njemu ne mogu ni da zamislim. Ali ga ne zalim. On je sam izabrao patnju i mazohizam zrtve. Bas kao i vi.
P.S. Moram reci da vasa pica ne djeluje ubjedljivo jer je prosto nemoguce spojiti u jednoj istoj osobi – covjeka koji je bio na barikadama i hrabro suprostavljao se “cetnickom zlu” a onda postao, preko noci, covjek bez kicme i svojega ja? Nije ga plasila mocna milosevicka armada – a DPS mu utjera strah u kosti? I kako se to vi obojica od “crnogorskih patriota i liberala” pretvoriste u protivnike CG? Nemojte se samo vaditi na glupo identifikovanje drzave CG sa Milom ili DPS-om. Ne treba nam vasa slabasna ljubav prema CG. A ogromnu mrznju prema Milu i DPS-u zadrizte za sebe. Njih mozda ne mozete da promijenite ali CG moze i mora da se mijenja. Da bude bolja nego sto je danas. Da bi uspjeli u tome morate da volite CG.
Problem je sto vi (“cetnici”) ne zelite da mijenjate CG. Vi zelite da ona nestane.
Očekivano “demokratski” odgovor od “demokrate” kao što ste Vi. Vi i vaši istomišljenici podržavate šikaniranje na poslu, pritiske, pokušaj nalaženja bilo kakve greške kako bi nekog najurili sa posla kao psa. Vi i slični vama ste u stvari sljedbenici četničke ideologije. Četničke u smislu: ko ne misli kao mi, ko nije sa nama, taj nema nikakva prava, za takve nema ni zakona, sve njih treba po kratkom postupku. Zahvaljujući “demokratama” poput vas koji su bezpogovorno uz ovu i ovakvu vlast i brane sva njihova nepočinstva, puno članova LSCG je upravo uz opoziciju, i upravo uz DF. Kažem članova, većina bivših funkcionera je kupljeno te su postali omiljeni analitičari i gosti raznih analitičnih portala i sličnih živih istina.
Na kraju, moj prijatelj nije vrstan elektro-tehničar, čak nema veze sa elektrikom. No, to je tipično vaša namjerna zamjena teza, proizvoljna tumačenja kakva vama odgovaraju, podmetanja na koje sam navikao i ja i moj prijatelj.
Dakle, kada je nevrijeme, dođe do nestanka struje, pali(o) se alarm zbog pregrijavanja prostorija u kojim je smještena elektronika jer je u toj prostoriji podno i zidno hlađenje, upravo zbog održavanja stalne temperature uređaja. Onda bi on dolazio, otvarao sve prozore(koji inače moraju biti zatvoreni) kako bi se napravio protok vazduha i prirodno hlađenje. Zatim bi pokušao ručno uključiti sklopke za agregat (koji bi se trebao uključivati automatski, ali najčešće zbog neke tehničke greške to nije funkcionisalo). Ako ni ručno ne bi uspio uključiti agregat morao bi odmah nazvati električara da otkloni kvar. Ako nije dostupan, ili ni on može otkloniti kvar, trebao bi pristupiti gašenju sistema da ne dođe do kvara istog, što može prouzrokovati nesagledive posljedice: ogromnu materijalnu štetu i još veću štetu zbog eventualnog uništenja elektronskih podataka od državnog značaja. Sve to bi se moralo uraditi u roku ne dužem od 40-50 minuta ljeti, a 60 do 70 minuta zimi. Dakle, poziv je npr. u 3 ujutro, slijedi oblačenje navrat na nos, neka su sastavljeni i nebo i zemlja za 15-tak minuta trebate biti na poslu da bi odradili navedenu proceduru. I kao što vidite, nikakav ekspert elektrike nije moj prijatelj jer jednostavno ne treba biti ekspert za navedeno. Treba samo da vam je kuća relativno blizu posla i da znaju da uvijek mogu računati na vas.
Još da vam kažem da vam je lakše:
U vrijeme NATO bombardovanja svako veče je taj moj prijatelj arhivirao izuzetno važne podatke, ujutro ih nosio u terzor Centralne banke na čuvanje, zbog obezbjeđenja. Za svo vrijeme bombardovanja, u prostorijama u suterenu đe je radio, na pomenutim, malim prozorima su rešetke. Tražio je od pretpostavljenih da uklone rešetke makar sa jednog prozora, da bi u slučaju neke zalutale bombe mogao izaći kroz prozor da ne ostane zarobljen kao miš u mišolovci, ali, imali su oni prečeg posla.
Zippe,
Nijesam tvrdio da je vas prijatelj “elektro-tehnicar”. Samo sam napomenuo da mi to tako – iz vaseg kratkog opisa – izgeda. Ali, nije mi “lakse” (ko kaze da mi je bilo tesko?). Jer, to ne mijenja mnogo sustinu mojega argumenta. A to je – da je taj covjek svjesno prihvatio da izdrzava visegodisnje sikaniranje rukovodstva/vlasti. A nije tacno da nije imao izbora. Ako nista, mogao je da promijeni posao (posebno ako ima neku kvalifikaciju) ili da emigrira – tamo dje vlada veca sloboda i pravda? Medjutim, on je svjesno platio – mozda i previsoku – cijenu? Ako ljudsko dostojanstvo uopste ima cijenu? Zasto? Mozda upravo zato sto je bio svjestan koliko je zamjenjiv i “beznacajan” – a on je to prihvatio, jer mu je, ipak, bilo potrebno da prima redovnu platu? Uostalom, samo on zna prave razloge. Ja zaista ne mogu da ga zalim, vec samo da ga sazaljevam. A to mu je najmanje potrebno. Meni jos i manje.
Vase kvalifikacije me ne tangiraju. Za razliku od vas, meni su stvari potpuno jasne. Mene nikada nije opsjedala vlast. Vi ste, kao i mnogi, “opsjednuti Milom i DPS-om”?
Politicki latmus(ov) test (za mene) je pitanje da li ste za slobodnu, nezavisnu (politicki i ekonomski) drzavu (pravnu, naravno) CG – ii ne. Sve drugo su samo komentari – stvari koje odvlace paznju od ovih osnovnih principa. Pritom, ne obozavam drzavu kao “idola” – vec postujem kao nuzni oblik organziacije drustva. Bolji jos nije izmisljen.
Da se DF ili SNP bore za bolju CG – a ne da je uniste – glasao bih za njih.
A za koga (sto) vi glasate? Iz vasih komentara moglo bi se zakljuciti da su “blistavi momenti vaseg zivota” bili oni provedeni u Liberalima. Zar nije onda vas licni poraz i sramota da se sada zadovoljavate sa g. Lekicem i DF-om?
P.S. Niti sam bivsi funkcioner DPS-a, niti me ko placa. Ovo sto pisem radim iz osjecanja duznosti da branim moju domovinu – CG. Samo to. A to bi trebalo – za svakog zdravorazumskog i dobronamjernog covjeka – biti dovoljno?
Izvinjvam se za typo – terba “litmus(ov) test” (stariji oblik lakmusov).
Ako ti se ne sviđa, a ti se seli.
A što radiš tu i ponižavaš se kad možeš na neko drugo mjesto(tržište rada inače vapi za radnom snagom, posebno za srednjoškolcima u 40-im ili 50-tim godinama).
Samo neprijatelji države su bili protiv Staljina, Envera Hodže, Hitlera, Nepomena i njegovih učenika.
Albanija je do skoro stalno bila pod udarom stranih neprijatelja koji bi j progutali da nije pametnog i mudrog vođe, Envera Hodže. Nacistička Njemačka, takođe. Koreja, Vijetnam svojevremeno…
Gospodine Stojanoviću,
ja mislim da ste vi i vaši istomišljenici(?) latentni fašisti, mada opet mislim da ste nesvjesni toga.
Zippe, Ocito ste “strucnjak za fasizam” kad ste me tako lako “procitali”? Treba li ja vama sada da uzvratim da ste “kripto-nacista”? Uozbiljite se. Mene nece povrijediti vase misljenje – jer mnogo i ne vrijedi.
Zao mi je vaseg prijatelja i negove sudbine. Ali mi je drago sto su otkrivene vas manipulacije sa njegovom tuznom sudbinom. Vi ste (zlo)upotrijebili svojega prijatelja u politicke svrhe.
Poslije ovih vasih komentara moram da priznam – u pravom ste drustvu – sa onim “sleazy” Lekicem.
Necu vise komentarisati ovaj tuzan slucaj, koji ste vi pretvorili u otuzan!
Dok sam još mislio da ste iskreni, da samo imamo različite stavove, bilo mi je prihvatljivo da polemišem sa vama. U poslednjih nekoliko tekstova i vaših komentara, te čitajući ponekad vaše komentare na portalu “Analitika”, shvatio sam da sam bio u zabludi.
Zbogom.
@Zippe – Pazite se vasih zabluda one su opasnije od vaseg neznanja.
Sto se tice polemika ja nijesam nikada polemisao sa vama – vec sa vasim stavovima. I dok god budete iznosili vase (cesto pogresne) stavove zadrzavm pravo da ih kritikujem.