U duhu ovih postizbornih dana i ja razmisljam intenzivnije o svom gradu. I tako podstaknuta nekom izjavom koju sam cula prije par dana na televiziji vezano za neautenticnost Podgorice, sjetih se da bismo ipak mogli da uradimo nesto i da je ucinimo, Podgoricu, prepoznatljivom u necemu.

Nesto mi je zao 🙁

Jadna ona, ko sa nekim djetetom pod manom, mijenjali su joj imena, rod, karakter, a da je nisu ni oslusnuli i pitali sta bi ona htjela. Te se zvala Podgorica, pa onda vele ajd sada malo Titograd, pa opet se vrati na PG, tako da nije ni cudo sto je pored kultnih mjesta sa njima izgubila i identitet.

Nego da se vratim na moju brilijantnu ideju 🙂

Ipak su joj nesto dali u ovim novim modernim vremenima: KRUZNE TOKOVE! Mislim da smo vodeci u regionu (mi to tako volimo da kazemo) mada, ako cemo posteno,  ni nas susjed sa juzne strane, Albanija ne zaostaje. Ako se neko pita ko je od koga prepisiv’o, e to ostavljam vama za istrazivanje 🙂

Sinoc dok sam setala pored novorodjenog kruznog toka na Starom aerodromu pomislih kako bi bilo divno da u Kruznom toku zasade limun i pomorandzu i da onda imamo ko u Kotoru gradu, umjesto Piaca od kina, od mlijeka, ..da i mi imamo Kruzni tok od….pa mozda PG postane jednog dana Svjetska bastina 🙂

To i nije tako neizvodljivo.

Vec imamo Kruzni tok od loze (na putu ka Tuzima),

a ovaj novi Kruzni tok od limuna i narandzi na Starom bi bio fantasticna dobrodoslica za turiste iz unutrasnjosti. Znak da ulaze u mediteransku klimu, da su konacno stigli u toplije karajeve.

Za onaj novi Kruzni tok u Zeti, mozda da bude Kruzni tok od smokava? Mada i Kruzni tok od pipuna i lubenice nije van liste za glasanje. Misljenja sam da bi se ipak trebalo zadrzati samo na vrstama voca, (da ne uvodimo povrce), jer to bi lijepo predstavljalo nas narod. Svi kazu da smo gostoprimljivi, mekan i otvoren narod, pa bi tako i ovi slatki ukusi voca to potvrdili.

Da bi projekat bio odrziv, mora se dodati i ta komponenta. Evo gdje ja sve vidim tu odrzivost: pored koristi za turizam – pare, borbe protiv klimatskih promjena – zivotna sredina, ovaj projekat bi bio i drustveno odgovoran. Opstina bi mogla, u periodu berbe, da organizuje najugrozenije porodice, tako da bi gradjani mogli da ubrane plodove, fino, lijepo ponesu doma u korpama. A vocke (drvo, kao u onoj prici “Dobro drvo”) bi bilo sretno da mu je neko olaksao grane i da je nekoga usrecilo.

Na kraju zelim da kazem da sam svjesna da nisam izmislila toplu vodu, nego sam i ja prepisala, tako da slobodno i vi mozete od mene da prepisujete, opet od nasih komsija, al ovaj put od onih preko bare. Podstakle su me ulice Napulja, na kojima rastu narandze i lijepo krase taj grad.

Hvala na paznji.