Dolazak generalnog sekretara NATO Anders Fog Rasmusen u Podgoricu tri dana prije važnih lokalnih izbora širom Crne Gore predstavlja grubi predizborni pritisak na crnogorske glasače da ne glasaju za promjenu postojeće vlasti. Jasno je da su sada konačno maske pale – a posebno je važno da to vide oni koji misle da ulazak u NATO može demokratizovati Crnu Goru – i da se razobličilo idejno-političko srodstvo sedmostrukog premijera Mila Đukanovića i čelnika NATO. Naime, vladavina Mila Đukanovića je školski primjer bezakonja i nedemokratskog ponašanja, a to što on radi na lokalnom nivou, NATO radi na regionalnom i globalnom.
Evo samo tri od čitavog niza primjera koji pokazuju da su Đukanović i NATO idealni partneri.
Prvo, kao što Đukanović krši crnogorske zakone i Ustav Crne Gore, tako i NATO krši norme međunarodnog prava, uključujući i Povelju Ujedinijenih nacija.
Drugo, kao što je Đukanovićeva vladavina dovela do kolapsa ekonomije i devastacije prirodnih i kulturnih resursa Crne Gore, tako je i NATO djelovanje kroz agresivne, ofanzivne akcije uništilo ekonomije i kulturne resurse onih država koje je NATO zbog sopstvenih geopolitičkih interesa, kao što su na primjer naftna polja i strateške lokacije za vojne baze i radarske sisteme, označio kao svoje neprijatelje.
Treće, kao što je Đukanović imao i ima svoje “crne trojke” koje odrađuju prljave policijske, obavještajne i medijske poslove, tako i NATO ima svoje “tajne armije” koje odrađuju poslove iste prirode, ali na regionalnom i globalnom nivou.
Te mračne armije straha su, nažalost, već instalirale svoje lojalne saradnike i saradnice u crnogorskim državnim institucijama na pozicijama moći. Te osobe su iznevjerile i izdale interese većine crnogorskih građana, trudeći se kroz javne i tajne kanale da ih primoraju da se svrstaju na jednu stranu u nastupajućem multipolarnom svijetu. Za ovakve, anti-građanske i anti-narodne zadatke ove osobe bivaju raskošno nagrađene od svojih mentora iz Vašingtona, Londona i NATO štaba u Briselu, a građani su primorani da nose tako nastalo, teško breme ekonomske i geopolitičke štete.
Zbog toga se moraju tražiti alternative NATO-u. Takva alternativa je vojna neutralnost. Neutralnost predstavlja human i miroljubiv pristup međunarodnim odnosima i obezbjeđuje pravednu poziciju regionalnog i globalnog “moralnog kompasa”, kao i kredibilnost zastupnika i zagovarača međunarodnog prava. To korupirani i kriminalizovani nosioci ovog režima, kojima Rasmusen daje legitimitet, niti mogu niti žele da shvate. I zbog toga samo demokratske smjena vlasti može dovesti do spoljnopolitičkog “ozdravljenja” Crne Gore.
Prof. dr Filip Kovačević, predsjednik UO
Profesore doktore, ovoga puta ste pogrijesili. Rasmusen, koji drugi rezim vi zelite da on podrzi? Toga ‘vasega rezima’ nece biti za dugo u Crnoj Gori.
g. Kovacevicu, Vi ne prestajete da pricate/pisete besmislice o NATO-u? Igleda, dovoljno ste inteligentni da ne budete otvoreno protiv NATO, ali ste dovoljno neinteligentni (ili intelektualno neposteni?) da promoviste “neutralnost” kao dovoljan razlog protiv clanstva CG u NATO-u.
Zasto? Za CG ne postoji ni jedan jedini validni i racionalni razlog protiv clanstva u NATO-u? Neutralnost – koju vi promovisete – je potpuno suluda, utopijska, i opasna – solucija. Zato sto bi bi tu neutralnost trebali da postuju, u prvom redu, nasi susjedi. A oni su najveca potencijalna opasnost za CG. Ne treba CG clanstvo u NATO da se brani od Kine ili Rusije – vec da se odbrani od velikodrzavnih projekata susjeda.
Necu, za sada, ulaziti u ostale prednosti koje clanstvo CG u NATO- u donosi CG – osim bezbjednosti. Koja je najvaznija.