Autor: Zdravko Cimbaljević*

Danas sam v.d. Vrhovnom državnom tužiocu Crne Gore g. Veselinu Vukčeviću uputio pritužbu na rad zamjenika Osnovnog državnog tužioca u Kotoru gospodina Žarka Pajkovića zahtijevajući da podnose inicijativu za njegovo razrešenje.

Prije dva dana, pisanim putem, kontaktiran sam od strane nevladine organizacije (NVO) “LGBT Forum Progres” čiji sam bio izvršni direktor.

Upoznali su me, da su informisani, o ishodu prijave, koju sam, u svojstvu direktora ove NVO, podnio policiji dana 23. jula 2013. godine povodom objave i distribucije plakata kojim je javnost obaviještena o mojoj navodnoj smrti. To se desilo dan uoči prve crnogorske Povorke ponosa u Budvi i jasno je da je postojala namjera da se pokuša otkazati taj događaj.

Plakata o obavijesti o smrti, formom i sadržajem, se nije razlikovala od standardnih umrlica. Sadržala je moje lične podatke i fotografiju. Umrlica je širena potom i preko Interneta a njena distribucija je bila u direktnoj vezi sa organizovanjem Povorke ponosa u Budvi. U prijavi podnijetoj policiji jasno sam naveo da se osjećam ugroženo, drugačije i ne bih podnosio prijavu, i da je smatram “direktnom prijetnjom na život i najavom nasilja na samoj Povorci ponosa”.

Povodom ove prijave Centar bezbjednosti Budva je nedavno informisao ovu NVO da je ovlašćeni policijski službenik Stanice kriminalističke policije obavio razgovor sa zamjenikom Osnovnog državnog tužioca u Kotoru “koji je saopštio da se u događaju stiču elementi bića krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz člana 168. Krivičnog zakonika ali da ne postoji subjektivni element krivičnog djela jer se Cimbaljević putem sredstava javnog informisanja izjasnio da ga objavljivanje umrlice nije uplašilo, te da nema elemenata za dalje postupanje u vezi sa događajem”.

I pored velikog ličnog straha kao organizator nisam imao ni moralno ni aktivističko pravo da posustanem i naložim otkazivanje tako istorijski važnog događaja za potvrdu ravnopravnosti u Crnoj Gori. Nisam to mogao uraditi ni zbog ozbiljnih priprema Uprave policije i, već u tom trenutku, angažovanih blizu 500 policijskih službenika.

Svojoj bivšoj NVO, kako su i tražili, dao sam pisanu izjavu kojom sam u potpunosti odbacio tvrdnje tužilaštva. Svakako mi nije prijatno bilo da vidim umrlicu ali sam rekao da nas to neće uplašiti niti stopirati s organizovanjem Povorke ponosa. Zar sam mogao, bez obzira na lični strah, sve stopirati i reći neće biti Povorke. Trudio sam da ne pokazujem javno bilo kakav strah iako sam se preko tri godine svakodnevno plašio za svoj život. To je sve kasnije, baš zbog ovakvog rada, bolje reći nerada tužilaštva, prouzrokovalo moj odlazak iz zemlje”.

Postupak Zamjenika ODT u Kotoru pokazuje potpunu nezainteresovanost da zaštiti LGBT zajednicu. Dao sam mnoštvo izjava konkretnim povodom ali nijednu nijesam ni ja niti bilo ko u LGBT zajednici protumačio onako kako je to uradio zamjenik ODT u Kotoru. Saglasan sam sa ocjenom “LGBT Foruma Progres” da je zamjenik ODT bio u profesionalnoj obavezi da tim povodom neposredno kontaktira ovu organziaciju i mene lično.

Vršioca dužnosti VDT Crne Gore pozvao sam da shodno zakonu pokrenu postupak razrešenja zamjenika Osnovnog državnog tužioca u Kotoru gospodina Žarka Pajkovića zbog neurednog vršenja svoje funkcije, vrijeđanja ugleda tužilačke funkcije i organizacije, a posebno zbog nestručnog ili nesavjesnog rada.

*Autor je crnogorski i međunarodni LGBT aktivista