Piše: Dzavid Kahari, New York

Zaista bi to bila izvanredna komedija, kada bi ulcinjska politicka kombinatorika bila na sceni CN Pozorista. Medjutim, zbivanja koja se desavaju u prisustvu zamagljenih biraca potvrdjuje zalosnu stvarnost i ekonomsku tragediju te sredine, a sto je najzalosnije nezavidnu buducnost narednih generacija.

Nrekic, Djeka, Cungu i Zenka kao glavni protagonisti te tragi-komicne predstave uz manje -vise  neke druge posredne uloge i bez zenskog karaktera, govore vise od  scenarija na kome bi im pozavidio i Sekspir. No, budimo realni i podjelimo odgovornost sa protagonistima ove predstave, jer se neprestalno utrkujemo kako bi iz godine u godinu svojim glasovima ovu predstavu postavljalji na sceni ulcinjskog kulturnog dogadjanja.

Kao i na spici svake predstave, osim glavnih i sporednih protagonista, moraju se spomenuti urednici, rezija, kompozitori, muzicari i sve do drzaca kablova, gdje se dugogodisnjim odnosom prema politickoj sceni ove sredine odnose kao da se ta predstava odigrava negdje u Africi.

Tako da je  DPS rezisersku ulogu  ove predstave dodjelio Tarzanu, sto je sasvim opravdano, buduci da se radnja ove drame odvija u Tanzaniji. Bez obzira sto sam se oduvjek divio pustolovinama Tarzana, mislim da ni on nema mogucnosti da izvuce iole umjetnickog od protagonista koji su mu na raspolaganju.

Ukoliko je suditi iz onih post izbornih govora gdje Nrekic, Djeka i Zenka ne mogu zajedno sastaviti ili zapamtiti tri izborne poruke, nece biti lako publici da gledaju ovu predstavu. Naravno, Tarzanu Milosevicu predstoji veliki napor kako bi dostigao vrhove Kilimandzara i tako doveo ovu predstavu do kraja ili bolje reci do svog pocetka.

S Nrekicem, Zoganje dobija ulicnu rasvjetu a DPS dobija ulcinjske glasove, ali gube i jedni i drugi na duge staze. Zoganje, jer se ne zivi od ulicne rasvjete a DPS sa  liderom koji ne moze reci nista vise od zivio Milo, tesko da moze sprovoditi ekonomsku, razvojnu i socijalnu politiku Djukanoviceve vlade. DPS-u ce biti potrebno mnog vise od Nrekica da osvoji Ulcinj na narednim drzavnim izborima. Takvu konstataciju potrvdjuje cinjenica gdje je FORCA , osim rjesavanja privatnih prioriteta celnika partije, zanemarila gledaoce dodjeljenih televizora, a oni im umjesto aplauzima za ostvarenu ulogu u prethodnom mandatu uzvracaju manjim brojem glasova.  Kada smo kod FORCA, normalan slijed dogadjaja u svakoj dramskoj predstavi gdje nosilac glavne uloge dozivi zvizduke bio bi da se taj glumac zamjeni novim i ukoliko iz koje kakve kombinatorike FORCA to ne ucini dozivjece sudbinu DUA-a Meta Zenke. Nasuprot gospodina Cungu-a, koji se zahvaljuje svojim biracima na izbornim rezultatima, Zenka je bar iskren. On priznaje da se – ama vise nista ne pita i ukoliko tu konstataciju povrdi i svojom ostavkom, ostace upamcen, ako ne po politickoj inteligenciji, ono bar po politickoj principijelnosti.

Djeka ujedinjenem “Tanzaniskih plemana” pokusava da osvoji “Dar es Salem” i predstavljenjem sebe u svim kombinacijama pokusava da se domogne uloge, povjerene od glavnog i odgovornog urednika, gospodina Djukanovica. Tarzane, osim znanja moraces da se pozoves na africke vraceve za pomoc, pa neka ti i bog pomogne.

Dritane, po retorici zi zasluzio da odigras glavnu ulogu, recimo kao Simba u Lion King-u, ali za dobijanje glavne uloge tesko ide kada se zamjeris glavnom i odgovornom  uredniku. Bez politickog sluha ulazis prerano u politicku zavrzlamu, racunajuci na pleme Abazovica i kumstvo kao dovoljan broj gledaoca a zanemarujes izgradnju politckih temelja. Bez obzira sto osvjanjem marginalnog broja glasova  smatras kap uspjeh, zauvjek ostavljas sebe na margini pozorisne predstave. Što se margine tice, onda nema boljeg svjedocenja od SDP-a, gdje  nezaineterovanoscu svog lidera Resulbegovica za bilo kakvu ulogu, ostavlja SDP-u da vodi scenografiju. Takva politcka bahatost clanova SDP, gdje bi po svakom politickom pravilu trabalo da ima najveci broj glasova i vode Ulcinj, dozvoljavu sebi da budu samo statisti u svakoj mogucoj kombinaciji. Pa kada se i oni, koji po svojim kvalitetima mogu obogatiti dramsku predstavu Ulcinske scene, zadovoljavaju ponudjenim poslovima za uzvrat uloga u nijemom filmu, onda ni Tarzan nije svemoguc.

Nadanja su da ce vec jednom Produkcija obezbjediti gospodinu Milosevicu protagoniste kako bi zavrsio predstavu u potrazi za lovokradicama ulcinjskog safarija i tako, bez obzira na umisljene garancije za uloge, dodjeli scenario onima koji, bez obzira na partisku pripadnost, svojim, moralnim osobinama, dokazanim radom i kvalifikacijama zasluzuju da to budu.Nadajmo se da ce preovladati osjecaj urgentnosti i da ce se napokon odigrati predstava koja ce dozivjeti aplauz gledalaca i istovremeno produkciji ostvariti prihod kako bi se moglo ici u nove projekte. Nadajmo se, da ce se odnos prema Ulcinju shvatiti kao odnos prema predstavi koja se odigrava na tlu Crne Gore umjesto daleke Tanzanije. Prosperitet Ulcinja je i ekonomski prosperitete Crne Gore, svako novo gradiliste u Ulcinju je i novo gradiliste za Crnu Goru, svako novo radno mjestu u Ulcinju otvara nova radna mjesta  u Crnoj Gori, turisticki prihodi u Ulcinju su budzetski prihodi za Crnu Goru, svaki novi hotel u Ulcinju je nova zvjezdica za Crnu Goru, svaki novi posjetilac Ulcinja je i novi posjetilac Budve, Cetinja, Podgorice i Port of Montenegra. Mora se shvatiti da partiska pripadnost nije garancija za dobijenu ulogu i automatizam besplatnih ulaznica za clanove porodice, vec nasuprot dobijanjem najvise glasova automatizuje odgovornost za rad koji predstoji i postavku predstave na najvisem nivou. Neka partijska pripadnost bude rezervacija za prve redove u dvorani, neka bude pravo da se povjerenjem nagradjuje oni najbolji, a pravom na podizanje crvenog kartona za one koji ne zasluzuje mjesto na podijumu te drame.

Vrijeme je da, napokon, Produkcija u postavci predstave zadovolji ocekivanja gradjanja, ostvari ocekivanu dobit  i nagradama za svoj rad prisvoji pravo za naredne postavke.Vrijeme da se dozvoli onim najboljima da vode predstave, pa i onda kada se mora povjeriti rezija nekome sa strane. Dobre predstave stvaruje klimu dobrih ostvaranje, dobra ostvaranje podsticu najbolje, najbolja ostvarenja mogucnost za predstave na festvalima, a time mogucnosti  za medjunardna priznanja. Samo se zdravom konkurencijom, pa i politickom, stvaraju uslovi za napredak drustva. Samo neslaganja u sprovedjenju politickih programa i pristupuma u rjesavanju problema ima smisla, pa neka rasprave budu cak i zucne, ali ne nikako licna sukobljavanja, privatna korist i familijarna namjestenja da budu predmeti za neprekidne parlamentarne rasprave.

Mora se raspravljati o buducim planovima razvoja  i smjernicama te istih, a ne o planovima za legalizaciju nelegalnog. Sitna trenutna dobit mora ustupiti mjesto zahtjevima za nerodjene generacije. Tarzane, s pravom vam je dodjeljena reziserska uloga, jer ste izborima to potvrdili, nema niko pravo da to negira, jer su se slicnim metodama borili i drugi da to ostvare. Gospodine Milosevicu, Vi i vasa partija, pobjedom  ste dobili  ogromnu odgovornost za kreiranje atmosfere pravednosti, atmosfere dogovaranja bez unaprijed odredjenih uslova, atmosferu sansi za najsposobnije i atmosferu politickog dijaloga u prihvatanju vasih sugestija i partiskih opredjeljenja. Na Vama je zadatak da stvorite klimu sveukupne mobilizacije i davanje uloge onima koji ce opravdati ocekivanja, prije svega, gradjana, partiskih kompromisa i realnih smjernica Vlade Crne Gore.

Tarzane, Ulcinj pripada vasoj djeci koliko i svakom djetetu Ulcinja, Ulcinj nije negdje tamo daleko, daleko kraj mora, Ulcinj je blizi Budvi od Skadra, Ulcinj nije albanski, nije crnogorski, muslimanski, srpski ili hrvatski. Ulcinj pripada svima onima koji mu zele dobro,  a na izabranima je da svojom odgovornoscu i rjesenoscu za napredak grada u svim oblastima drustvene nadgradnje od Sapunske Opere naprave predstavu  koja ce predentirati i za takmicenje na Zlatnoj Palmi.