Skupština Crne Gore će u ponedjeljak, 10. februara odlučivati o Predlogu zakona o izboru odbornika i poslanika.

Javnost je redovno informisana o naporima naših predstavnika da se dogovore o strukturi i biranju Državne izborne komisije, kao i o elektronskoj identifikaciji birača, ali ne i o zaštiti osnovnih ustavnih principa i vrijednosti u koja spada i pravo žena da budu birane.

Naime, pitanje političke participacije žena i snažnije uključivanje predstavnica većinskog dijela stanovništva Crne Gore ostaje jednako marginalizovano kao da živimo u retrogradnom i krajnje konzervativnom društvu, a ne u državi koja pretenduije na članstvo u Evropskoj uniji.

Ovo je pitanje vladavine prava i pune političke odgovornosti onih koji sjede u institucijama sistema i političkim partijama da sprovedu odredbe Ustava Crne Gore, odredbe Zakona o rodnoj ravnopravnosti i Zakona o zabrani diskriminacije. Pored ovih zakona, predstavnici vlasti su se ponovo oglušili o brojne jasno istaknute preporuke Evropske komisije, Evropskog parlamenta, OEBSa, UN CEDAW Komiteta, Savjeta za ljudska prava UN-a koje se odnose na povećanje učešća žena u javnom i političkom životu.

Izmjene Izbornog zakona 2011. godine su u Zakon o izboru odbornika i poslanika uvrstile kvote, na način za koji su predstavnici vlasti unaprijed znali da neće donijeti suštinsku promjenu i povećati broj žena u parlamentu. Uvođenjem takvih kvota dobili smo uvećanje od neznatnih 4%, pa danas nešto manje od 15% žena ima priliku da učestvuje u odlučivanju. Ovo nas čini najgore pozicioniranom zemljom u čitavom regionu i svrstava u red sa krajnje nerazvijenim zemljama poput Somalije i Nigerije.

Država Crna Gora, tj. vladajuća partija se brojnim akcionim planovima kontinuirano obavezuje na suštinske promjene i aktivno rješavanje problema političke participacije žena, a zapravo opstuira čitav proces već više od deceniju maskirajući to manipulacijama poput tvrdnji da je u pitanju proces za koji je potrebno vrijeme, da nema dovoljno žena koje su sposobne ili spremne da se bave politikom i slično.

DPS, koji će odlučivati o tome da li ovaj predlog ima dvotrećinsku većinu, da bi postigao tako “nedostižnu” kvotu od 30% treba da uključi još samo 4 svoje članice u rad Skupštine . Da li su još 4 političarke isuviše visok cilj za DPS?

Aktuelne izmjene izbornog zakonodavstva su ključni momenat i rijetka prilika da se nešto učini po ovom pitanju, pa smo mi – nevladine organizacije ,ombudsman i Socijalistička narodna partija uputile predlog amandmana koji bi osigurao da jedno od 3 mjesta na izbornim listama pripadne ženama, i da 30% žena na listama dobije stvarnu šansu da bude izabrano.

Iza ovog zahtjeva u ovom trenutku stoje samo tri političke partije : Socijalistička narodna partija , Pozitivna Crna Gora I Bošnjačka stranka, što znači da će punu odgovornost za veće učešće žena u odlučivanju snositi vladajuća partija.

Otpor predloženoj promjeni predstavlja otpor vladavini prava, jednakosti, prosperitetu i razvoju crnogorskog društva.

Stoga,

1. Pozivamo medije da aktivno prate proces izmjena izbornog zakondavstva u ovom dijelu i učine vidljivom politicku neodgovornost svih pojedinaca i političkih organizacija koje ignorišu zakonske obaveze i zahtjeve međunarodne zajednice;

2. Pozivamo političke partije i njihove predstavnike i predstavnice u Skupštini Crne Gore da pokažu punu odgovornost i glasaju za amandman koji je podnijela Socijalistička narodna partija, a koji u potpunosti odražava naše zahtjeve,kao i zahtjeve međunarodne zajednice;

3. Pozivamo građanke koje čine većinu glasačkog tijela u Crnoj Gori, da budu aktivne ,da zajedno sa nama posmatraju proces i da NE GLASAJU za političke partije koje NE RADE u njihovom interesu i NE VIDE ih kao važne i sposobne da odlučuju.