Unija slobodnih sindikata Crne Gore je Vladi Crne Gore uputila otvoreno pismo povodom izjave Igora Lukšića, ministra vanjskih poslova i evropskih integracija, objavljene u medijima 23/24. januara, da je to ministarstvo zainteresovano da, za potrebe Ambasade Crne Gore u Beogradu, preuzme puno vlasništvo nad sindikalnom imovinom u Domu Sindikata.

Pismo prenosimo u cjelini.

Poštovana gospodo, članovi Vlade Crne Gore,

obraćamo vam se povodom namjere Vlade, promovisane u nedavnoj izjavi ministra vanjskih poslova i evropskih integracija, da će to ministarstvo „ukoliko bude moglo doći do dogovora sa Savezom sindikata Crne Gore“ trajno useliti u sindikalne prostorije u Domu sindikata u Beogradu. Iskreno rečeno, ne sumnjamo da će se ministar „dogovoriti“ sa kolegama iz SSCG-a, jer su se jednom već ”dogovorili“ oko petogodišnjeg zakupa te sindikalne imovine vrijednog (da crnogorska javnost zna) najmanje 600.000€ (a kod SSCG zakupljuju i drugu sindikalnu imovinu)! Zašto se ne bi dogovorili i o prodaji sindikalne imovine, koju su crnogorski sindikati naslijedili u Domu sindikata nakon raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore, kada tu imovinu SSCG nije mukotrpno sticao pa će je lako i prodati, a još su i u milionskim dugovima. Na taj način Vlada, namjerno ili nenamjerno, direktno finansira civilni sektor i to, što je još značajnije, sindikat koji po principima MOR-a mora biti nezavistan od vlasti i političkih partija. Podsjećamo javnost da ovo nije bio prvi slučaj “dogovora“ i “pomoći“ koju je Vlada dodijelila SSCG-u, ako se ima u vidu da je preko 16.500,000€ uplatila direktno na račun SSCG na ime pomoći kolegama i koleginicama koje su ”žrtve tranzicije“, koja sredstva su dodjeljivana radnicima više od godinu dana, i koja su prema saznanjima javnosti u tom periodu jednim dijelom oročena u korist SSCG.

Podsjećmo Vladu da su USSCG osnovali sindikati koji, zahvaljujući vladinoj administraciji, nijesu uspjeli da reformišu jedinstveni SSCG ni pored činjenice da mu je rukovodstvo bilo skoro pola godine van madata, da nije htjelo da održi kongres, a da ga je tadašnja Vlada priznavala. Od tada su sindikati koji su osnovali USSCG ostali bez sindikalne imovine, koju su još od vremena komunizma stvarali njihovi članovi, ali i generacije drugih radnika (a svi su morali biti članovi sindikata). Sudski postupak za dokazivanje prava na sindikalnu imovinu bezuspješno vodimo od marta 2008.g. Od marta 2012.g. čekamo da Ustavni sud odluči po ustavnoj žalbi, kako bi se stekli uslovi da svoja prava pokušamo da zaštitimo pred Evropskim sudom za ljudska prava, jer je očito da ovdje nemamo šanse, iako su svi pravni argumenti na našoj strani, što potkrepljuje i činjenica da i pored toga što smo reprezentativna sindikalna centrala na nacionalnom nivou, da od svog osnivanja do danas, djelujemo iz zakupljenog prostora. Ukoliko Vlada istraje u svojoj namjeri da otkupi pomenuti prostor, čija se tržišna vrijednost kreće do 10 miliona eura, kojim putem bi ova imovina bila trajno otuđena prije okončanja sudskog postupka, članovi USSCG bi i na taj način, unaprijed, ostali uskraćeni za prava koja im po osnovu diobe imovine pripadaju.

Ako Vlada Crne Gore hoće principijelno da se ponaša, a morala bi svojim primjerom građanima pokazati šta je to principijelnost, ni na koji način ne bi smjela doprinijeti otuđenju sindikalne imovine i na taj način se direktno umiješati u sindikalne stvari. Zato od Vlade očekujemo da pomogne u podjeli sindikalne imovine stvarane u soc-realizmu, baš kao što su imovinu podijelile društveno političke organizacije nastale u periodu političkog pluralizma, kao i da diplomatska pitanja obezbjeđivanja rezidencije ambasadora Crne Gore u Beogradu i ambasade Srbije u Crnoj Gori mora rešavati na nivou državne imovine Crne Gore i Srbije, izuzimajući sindikalnu imovinu u rešavanje ovog pitanja.

USSCG će o svemu obavijestiti MOR, Evropsku konfederaciju sindikata i sa zahtjevom da nam pruže neophodnu pomoć u rešavanju ovog, izuzetno značajnog, pitanja.