Evo se blizi kraj jedne godine  i svi nesto sumiraju, a poneki cak i planiraju.

I ja, eto, sumiram i planiram 2014. godinu i na osnovu  boravka u svojoj domovini pade mi na pamet drvo Baobab.

Ne zelim da ga opisujem jer je to za mene tesko; za mene koja sam prolazila pored njega, dotakla ga, osjetila ga, vec zelim da svako proba, na osnovu ove slike steci svoj osjecaj.

Postoji vise legendi kako je nastalo ovo drvo. Evo jedne koja se koristi u Istocnoj Africi i koju bih htjela da iskoristim kao poruku za nase buduce ponasanje.

Bilo jednom jedno drvo, koje je bilo najljepse ne samo u svom selu vec i u kraju. I tako se drvo sepurilo i sepurilo iznad svih ‘seljana’ . Bog ga je gledao, nije mu se dopala njegova ‘drustvena odgovornost’ , iscupao  ga je iz zemlje i posadio naopacke da se ne bi vise hvalisalo.

Lisce se rijetko zadrzava na granama,  i ako pogledamo u njegove bezlisne grane, vidimo da nas podsjecaju na korijen.

Meni je i dalje Baobab jedno od najljepsih stvorenja koje sam vidjela, ali je bitno i gdje sam ga vidjela. Ovdje u mojoj domovini mi se  ti Baobabi i ne dopadaju. A vama?