Vi kažete jedno, a neko drugi kaže drugo. I taj drugi laže, ali neki novinari misle da su zadovoljili profesionalni standard – imaju dvije strane i kvit!

Pokušavao sam minulih dana da ubijedim mladu i dragu koleginicu, koju sam upoznao na jednoj novinarskoj radionici, da nije dovoljno to što je pitala za mišljenje drugu stranu o stvari koja uopšte nije kontroverzna. Ona je tvrdila da je to standard u mediju za koji radi, a ja sam je pokušavao uvjeriti da je bilo sasvim lako provjeriti da li je iskaz druge strane istinit, i da je to bila njena profesionalna obaveza. Rekla je da će oni koji se informišu posredstvom medija u kome radi sami procijeniti ko je u pravu. Kazao sam da njena publika ne može procijeniti koja strana laže, a koja govori istinu. Kao profesionalka, ne smiješ da dovedeš publiku u poziciju da se opredjeljuje na osnovu iskaza jedne ili druge strane, rekao sam joj. Treba da im, kada je to moguće, ponudiš informacije do kojih si došla provjerom oba iskaza. (U konkretnom slučaju je to je bilo vrlo lako i nije zahtijevalo veliku dangubu.)

Nijesam uvjerio mladu koleginicu, ali je, izgleda, jesam naljutio. Zbog prvoga mi je krivo, a zbog drugoga žao.

Ako bi bilo po njenom, onda bi posao novinara izgledao ovako:

Novinar je vidio čovjeka koji puca u drugog čovjeka i ranjava ga. Novinar pita onoga koji je pucao: “Jeste li vi to pucali i ranili ovoga čovjeka?“ Upitani odgovara: “Taman posla, šta vam pada na pamet!“ Onda novinar pita ranjenog: “Da li ste vi to ranjeni?“ Ranjenik ili, druga strana, odgovara da nije ranjen, nego da je već mrtav.

Nakon ovako prikupljenih podataka od obje strane, novinar piše vijest:

N.N. je izjavio da nije pucao u M.M.  

“Taman posla, šta vam pada na pamet“, rekao nam je N.N.

M.M. nam je kazao da je N.N. pucao u njega, ali da ga nije ranio, nego ubio.

Naravno da karikiram,  ali ovako ispada ako novinari shvataju pravilo druge strane kao samo sebi cilj, a ne kao sredstvo da se dođe do istine.  Još je Teofast Renodo, koji je 1631. godine osnovao  nedjeljnik Gazzete de France napisao da postoji jedna stvar u kojoj neće nikome popustiti i ostaće uporan. “Tragaću za istinom, iako ipak ne jemčim da će to traganje biti uspješno“.  Neprestana težnja za istinom je prvi i najvažniji princip novinarstva, podsjetila su dvojica američkih autora u knjizi “Elementi novinarstva“, koju često preporučujem. Taj princip je zapisan i u Kodeksu novinara CG, u njegovom prvom načelu: “Dužnost je novinara da poštuje istinu i istrajno traga za njom, imajući uvijek u vidu pravo javnosti da zna i ljudsku potrebu za pravičnošću i humanošću“.

Nadam se da će draga koleginica pročitati ovaj blog i da se neće dodatno ljutiti.