Javnost i portali su preplavljeni komentarima o incidentu koji se dogodio u Skupštini Crne Gore kada je premijer nazvao poslanika Pozitivne partije bitangom i pozvao ga, valjda, na fizički obračun. Incidentu je predhodilo izlaganje premijera sa 20-godišnjim stažom na toj funkciji (dakle sa veoma velikim iskustvom) koji je nazvao poslanike Pozitivne partije – poslanicima medijske mafije. A tu madjsku mafiju valjda čine “Vijesti“ i “Monitor“, tj. Željko Ivanović i Miodrag Perović, prije svih. Dakle, svi se bave sporednim – incidetom između premijera Đukanovića i poslanika Abazovića, niko suštinom – premijerskim priznanjem da postoji medijska mafija koja slobodno djeluje!

Ponavljam, premijer je u Skupštini Crne Gore (tom najvećem zakonodavnom domu, kako se voli reći) na premijerskom satu, zvanično, sa mjesta premijera, ustvrdio da u Crnoj Gori postoji i djeluje mafija (medijska ili bilo koja druga, nebitno)! Nije to izjavio kao predsjednik DPS “u žaru političke borbe“ na nekom predizbornom skupu, već za skupštinskom govornicom. Konstataciju je iznio bez ikakve rezerve i ograde.

U svakoj pravnoj državi tražila bi se ostavka premijera, ne bi se razglabalo o tome da li je izraz “bitango“ primjeren premijeru (lično mislim da jeste), da li je eventualni premijerov poziv na fizički obračun sa poslanikom takođe primjeren (opet mislim da jeste primjeren za našeg premijera). Još kada se zna da je on, po sopstvenom priznanju, novcem (ne zna se njegovim ili našim, to ga niko od vajnih novinara nikada nije pitao), dao osnivački kapital toj medijskoj mafiji!

Dakle, po mom skromnom i laičkom shvatanju, ako premijer sa zvaničnog mjesta tvrdi da postoji mafija, ta mafija slobodno djeluje, još je mafija vlasnik najuticajnijih medija u državi, onda je logično da premijer: ili podnese ostavku ili da se ona bezuslovno traži od njega. Zatim, da vladajuće partije, prije svih DPS, preuzmu političku odgovornost zbog postajanja mafije koja je slobodna, pri tom vlada medijima, pride ima čak svoju partiju u Skupštini! Zatim da se uvede vanredno stanje zbog instaliranja mafije čak i u Skupštini, jer smo mi onda – i  suštinski, i pravno, i formalno mafijaška država, po priznanju samog premijera.

Volio bih da me politički analitičari, profesionalni novinari, teoretičari, profesori i predavači na političkim naukama demantuju ako nijesam u pravu.

Usput, znamo da se bez pravosnažne presude ne smije nazivati neko: kriminalcem, ubicom, pljačkašem, a tek mafijašem. Za te i takve smo izmislili fin naziv “kontroverzni biznismeni“. Tako su nas bar naučili, nas, neznavene blogere ili obične komentatore na portalima, profesionalni novinari koji nijesu dio navedene medijske mafije, naprotiv, obično su to ljubitelji lika i djela premijera, i obrnuto, primijer je njihov ljubitelj i nagraditelj. Eto, dakle, mi obični smrtnici ne smijemo, premijer smije.

Već ih vidim kako pišu oštre kolumne povodom navedenog, tražeći njegovu neopozivu ostavku  🙂

Iskreno vaš,

Zipp