Piše: Felix Wilfred

Isus je bezgraničan. Pripada cjelokupnom čovječanstvu, ne samo kršćanima. Kad se danas govori o Isusu u svijetu, neophodno ga je smjestiti u svijet religijskog pluralizma, svijet svekolike raznolikosti kultura i naroda, što je relativno novi moment u kršćanskom iskustvu. Izraz “nekršćani” danas više nije primjeren. To je anomalija. Jer oni koje mi karakteriziramo kao nekršćane, pokazuju veliku ljubav i privrženost osobi Isusa Krista i nastoje slijediti njegov život i učenje. Mogli bi i posramiti nominalne kršćane.

Vidjet ćemo u ovom članku kako hinduistički štovatelji Isusa Krista shvaćaju i tumače ga kroz svoje vjersko iskustvo. Mnogima od njih, Isus je netko tko predstavlja sve one plemenite ideale i vrijednosti za koje se zalaže hinduizam. Njima su vlastito iskustvo i simboli najbolji način da se spozna Isusa.

Isus i divinizacija ljudskog bića

Hinduisti u Isusu vide nekoga tko je čovječanstvu, na izvanredan način, pokazao što znači biti jedno s Konačnom stvarnošću. Isus, na različite načine i na različitim razinama, govori o jedinstvu. Na primjer, govori o trsu i lozama (Iv 15,1ss). Jedinstvo kojim ovaj prikaz odiše odnosi se jednako na sveukupnost muškaraca i žena. Međutim, onima koji su ga izazivali, odao je najviši oblik nedualnog jedinstva s Ocem. “Ja i Otac jedno smo” (Iv 10,30) – često je citirana Isusova izjava u Indiji. Slijedeći Isusa, mogli bismo naposljetku iskusiti naše jedinstvo s Konačnim misterijem. Isusovo iskustvo je, zapravo, za hinduiste iskustvo naše divinizacije, našeg pobožanstvenjenja. Ovaj put je, u načelu, otvoren svim ljudskim bićima. Ne trebamo tražiti ono božansko izvan našeg istinskog i dubljeg sebstva. Jer, kako je Isus rekao, “Kraljevstvo Božje je u vama” (Lk 17,21).

Isus, guru

Hinduisti u Isusu vide velikog gurua. Guru znači puno više od učitelja. To je netko tko vodi druge na putu istine; netko tko druge uvodi u stvarnost. U Indiji postoji vjerovanje da je Bog pravi guru koji obitava u nama kao svjetlost, koji nas uči i vodi u istinu. Ljudski gurui se štuju jer simboliziraju nutarnjeg božanskog gurua. Hinduisti pronalaze odjek ovoga u Isusovim riječima. “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani” (Iv 1,18). Guru je i učitelj, onaj tko pokazuje put. Marga ili put je, nesumnjivo, temeljni koncept u hinduističkoj tradiciji. U Isusu, hinduisti vide put do Oca, protumačenog kao Konačni misterij. Svojim životom i naučavanjem, Isus također daje sredstvo za postizanje tog cilja.

Isus u teističkoj perspektivi ljubavi i pobožnosti

Hinduistički pristup božanskome u svojoj klasičnoj tradiciji općenito je poznat kao a-dvaita – nedualizam. Ali moramo uvažiti činjenicu da u indijskoj tradiciji postoji drugi značajan pravac teizma, koji je možda manje poznat, ali ima jednak ili čak veći utjecaj. Ovaj teistički trend postojao je u Indiji od početka, a porijeklo vodi iz istih počela Veda, Upanišada i Bhagavad Gite, koje su također temelj tradicije a-dvaite.

Hinduistički teizam vjeruje u osobnog Boga (Išvara) kojem su štovatelji snažno privrženi. To je indijska religija ljubavi i revnosti, milosti i samilosti. Upravo ovu religiju Bhakti nalazimo u dvije glavne grane hinduizma – vaišnavizam i šaivizam. Višnu i Šiva su osobni oblici Božanskog misterija. To je ista ona indijska teistička tradicija koja govori o Božjem avataru ili silasku. Velika je sličnost između onoga što kršćani nazivaju utjelovljenjem i hinduističkog pojma avatara. No, oni se ipak razlikuju. Prema hinduističkom vjerovanju, Bog silazi u svijet ne jednom, nego više puta da očuva pravednost. U hinduističkom svetom spisu Bhagavad Gita stoji sljedeće:

Kad god pravednost slabi i blijedi te bezakonje maha hvata, Ja se pojavljujem [na zemlji]. Da zaštitim dobre, uništim zle, povratim pravednost, vijek za vijekom, rađam se ja. (Bhagavad Gita IV,7-8)

Mnogi hinduisti u Isusu vide avatara Boga i štuju ga kao božansku manifestaciju, božansko očitovanje. Tumačeći Isusa na ovaj način, hinduisti shvaćaju neiscrpnu ljubav Božju, milost i suosjećanje Boga prema čovječanstvu. U Isusu vide Božju univerzalnu ljubav. U Isusu Kristu doživljavaju bliskost s Bogom na način da u njemu vide, riječima hinduističkog mislioca Keshuba Chundera Sena, “božansku čovječnost”. Poimajući Isusa kao avatara, hindusi također shvaćaju konačnu pobjedu dobra nad zlom.

Perspektiva niškama karme

U hinduističkoj tradiciji, Isus se ne poima samo kao učitelj, nego i kao netko tko djeluje. Pored njegove osobe i naučavanja, Isusova djela također pokazuju božanski karakter. Hinduizam štuje djela koja se čine bez obzira na plodove ili korist koju mi možemo imati od njih. Kada mislimo na vlastitu korist, time možemo pokvariti i okaljati naša djela, čime postajemo sebični. Indijska klasična tradicija zaokupljena je djelom koje se odlikuje duhovnoš­ću, prije nego njegovim izrazom ljudske slobode u povijesti. Ne nuka nas se da izbjegavamo, nego nas se poziva na djelovanje. Međutim, da bi djelo bilo učinkovito i čisto, trebalo bi biti, takoreći, kršteno u vodama nesebičnosti i neočekivanja nagrade. Kako bi se oslobodila, osoba mora provoditi niškama karmu – djela bez očekivanja koristi koja proizlaze iz njih.

Kad se gleda iz ove perspektive, u osobi Isusa Krista hinduisti vide nekoga tko je bio iznimno slobodan u svojim djelima, jednako kao i riječima. Odricanje od plodova svojih djela obilježilo je cijeli njegov život, a to je dalo autoritet njegovim riječima i djelima. Nadvladao je iskušenja svih vrsta koja okužuju naše djelovanje u svijetu. Govoreći o značaju tri iskušenja Isusa Krista, Gandhi je istakao:

Kad je on [osoba] nadvladao prvo iskušenje [glad], nadvladao je svoja osjetila. To ga je ispunilo snagom. Upravo ta snaga je drugo iskušenje… kada čovjek na taj način stekne nadmoć nad snagom, savladava siddhije (čudotvorne moći). Te čudotvorne moći su njegovo treće iskušenje. [Citirano u djelu Margaret Chatterjee, Gandijeva vjerska misao, Macmillan Press, London 1983, str. 54.]

Muka i križ

U muci i križu Isusovom, hinduisti vide jedinstven primjer onoga što znači odreći se, oplijeniti se od svega što je sebično, od svega što nas porobljava. Veličanstveni je to čin slobode, koji je u isto vrijeme dirljivi simbol ljubavi i služenja čovječanstvu. Činjenica da Isus nije patnju drugima nanosio, nego je dobrovoljno na sebe preuzeo, jest nešto što je opčaravalo, i još uvijek opčarava, srca mnogih hinduista. Vrlo često se spominje, u odnosu na Pavla, da su križ i muka Isusova kamen spoticanja i ludost (1 Kor 1,23-25). To možda važi za Židove i Grke. Ali što se tiče Indije, Isusov križ, daleko od toga da je sablazan i ludost, nešto je što fascinira hinduiste. Isusova muka na križu također je bila omiljeni motiv na slikama mnogih hinduističkih umjetnika.

Isus i siromašni u Indiji

Isusova osoba, njegov život i naučavanje veliko su nadahnuće siromašnima u Indiji. Njihova kristologija nije usmjerena na Isusove naslove niti na dogmatske definicije njegove osobe. Ova pitanja njih ni najmanje ne zanimaju. Oni vide Isusa kao nekoga tko se nastanio među njima (Iv 1,14), tko dijeli njihov život, njihove patnje i muke. Stoga, prispodobe iz evanđelja u kojima se Isus obraća siromašnima, onima na marginama društva, našle su svoj put do srca siromaha Indije. Milijunima potlačenih i ugnjetavanih parija isključenih iz bilo kojeg zajedništva s višim kastama, prispodobe u evanđeljima, u kojima Isus, recimo, sjedi za stolom zajedno s poreznicima i grešnicima, ulijevaju veliku nadu u Božju prisutnost, Božju ljubav i samilost. U Isusu, siromašni vide supatnika. Po svojoj muci, njima je Isus simbol svih onih potlačenih i diskriminiranih skupina i zajednica.

Zaključak

U svojoj dugoj povijesti od dva tisućljeća, osoba Isusa Krista je razmatrana i tumačena na bezbroj raznih načina. Postoje brojne slike i simboli iz ranog kršćanstva u kojima ga se nastoji zorno prikazati, a uzeti su iz židovske i grčke kulture. Ako su ga Židovi smatrali Sinom čovječjim i Mesijom, Grci su u njemu vidjeli Orfeja, koji silazi u Podzemlje, i nepravedno ubijenog Sokrata. Imamo također mnogobrojnih simbola Isusa koji su stoljećima nastajali kao plod štovanja kršćanskih zajednica i posvećenosti Isusu. Pored figurativnog jezika, crkva je također izgradila dogme u pokušaju da objasni što je ortodoksno a što je heterodoksno u shvaćanju Isusa. Bolje ćemo shvatiti što ova pluralnost i raznolikost znači ako razmotrimo kako ga pripadnici drugih vjera vide i tumače. To je nova perspektiva iz koje se promatra Isus, ali mnogostruka iznenađenja očekuju sve one koji su navikli na određene tradicionalne krš­ćanske načine razumijevanja Isusa. U ovom članku sam upravo nastojao ukratko prikazati kako hinduisti vide Isusa i kako ga nastoje shvatiti kroz svoja vlastita iskustva, svoje simbole i kategorije.

Indijski vjerski univerzum krasi 36 milijuna bogova i božica. Dodati još jednog – Isusa Krista – ovom panteonu nije ništa posebno uzbudljivo. Hinduiste pretjerano ne impresionira kada se Isusa Krista proglašava Bogom, nego upravo kada ga se predstavlja kao istinski ljudsko biće poput nas, ali istinski, toliko ljudski da u sebi utjelovljuje božanski svijet – božanstvo koje je jedno s čovještvom. Kršćanska tradicija bi mogla jako puno naučiti iz načina na koji hinduisti, budisti i drugi pristupaju misteriju Isusa Krista. Ove originalne perspektive zasigurno nas nukaju da nanovo razmotrimo našu tradicionalnu kristologiju.

Svjetlo riječi