Piše: Biljana Vankovska

Evo nas na početku još jedne akademske godine. Ali, najprije treba dočekati novu generaciju studenata kako valja. Vlada uveliko radi na njihovom usmjeravanju i ubjeđivanju što bi trebali studirati. Nevjerovatno, ali ja se s ovom kampanjom apsolutno slažem.

Jeste paradoksalno to što ta ista vlast otvara filijale i ekspoziture brojnih (državnih i privatnih) univerziteta u svakom većem seocetu, a među njima opet dominiraju studiji iz društvenih nauka, a ovamo preporučuje se da studenti idu u deficitarne oblasti, kao što su prirodne, tehničke i informatičke nauke. Ali, eto, ja ih ipak podržavam, mada bi se očekivalo da okrenem vodu na „svoj mlin“…

Krajnje je vrijeme da se shvati da društveni razvoj ili pretvaranje nauke u pravu proizvodnu snagu u „društvu zasnovanom na znanju“ (kako glasi jedna postmoderna fraza), leži upravo u takvom preusmjeravanju. Kod nas, zaista, vlada sasvim drugačija tradicija. Još od socijalizma, administracija i državne službe su bile “meka” za veliki broj pravnika, sociologa, ekonomista, itd. Inercija je ostala do danas, posebno zato što je državni aparat i dalje najveći poslodavac. Ako se ovome doda i činjenica da je kod djece duboko ukorenjen strah od nekih predmeta (kao matematika, fizika, hemija) još od osnovne škole (što je neuspjeh obrazovnog sistema, a ne dječje inteligencije), onda je trenutno stanje sasvim razumljivo i logično.

Ići linijom manjeg otpora ka diplomama koje se stiču s manje napora i očekuvanje da te država/stranka/roditelji/prijatelji zbrinu kad završiš studije – to su dominantni planovi velikog dijela mladeži koja planira da ostane u domovini. S obzirom na ogromni broj potencijalnih „mušterija“, odnosno veliki broj srednjoškolaca koji nastavljaju na univerzitetu, mjesta za strah nema – niko neće ostati praznih ruku. Ja bih se lično radovala ukoliko ove godine gužve budu najveće ispred fakulteta koji nisu iz društvenih nauka.

Pored razloga koje sam navela, evo da dodam još koji. Budući studenti koji će diplomirati na društevnim naukama biće garantovano veoma isfrustrirani ljudi. Neka zamisle, na primjer, kako je biti (pošten i dobar) pravnik u zemlji u kojoj nema vladavine prava, u kojoj su sudovi karikatura, a advokatura bussiness as usual. Ili, kako je biti ekonomista u zemlji bez ekonomije. Ili politikolog u zemlji u kojoj je politika degradirana na nešto što je sinonim nepoštenja i nemorala, a u kojoj je samo vladajuća stranka na „pravom putu“. Ili, recimo, studirati na mirovnim studijama u zemlji koja rado šalje vojnike na strana bojišta iz profiterskih razloga, a oni se bore za nečije imperijalne interese, ali i u zemlji koja ne umije da se nosi sa vlastitim unutrašnjim nasiljem, koje je novčić za potkusurivanje glavnih društvenih i političih aktera. Osim toga, oni iz društvenih nauka se moraju pomiriti s već nametnutim kompleksom manje vrijednosti; jer vladina kampanja nije inspirisana konceptom „knowledge-based society“, nego željom da stvori ućutkano društvo bez artikulisane kritike vlasti. Suptilno ili ne, ovom se kampanjom forsira ideja da su prava nauka i pravo znanje vezani isklučivo za prirodne, tehničke i slične nauke. Sve drugo je mlaćenje prazne slame, neproduktivno i nerelevatno. Zato, dragi budući studenti, budite racionalni – izaberite nešto što će vam donijeti mirnu budućnost!

Istini za volju, mora se reći da frustracija neće izostati i kod onih koji će poslušati savjete vlade. S ogromnim zalaganjima profesora, oni će steći odlična znanja. Najbolji dokaz za to su oni brojni arhitekti, inžinjeri, hemičari, fizičari koji rade na Zapadu s makedonskom diplomom. Na nekim fakultetima vlada je zaista uložila dosta novca i otvorila najsavreenije laboratorije, pa tako i eksperimentalni i praktični dio studija se može izvoditi kvalitetno. Sve dok ne dođe vrijeme za nabavku potrošnog materijala i za održavanje aparatura, jer novca za to nema… Ali, pravi problemi počinju nakon diplomiranja (mada se danas lako može kupiti još malo vremena upisivanjem na magistarske ili doktorske studije): jer, posla ni za lijek! Jedna stvar je obrazovati inžinjere, informatičare, tehnologe, kada nemaju gdje pokazati i razviti svoja znanja i sposobnosti. Društvo zasnovano na znanju nije ono u kome vlada inflacija beskorisnih diploma, nego ono koje može apsorbirati intelektualni i naučni potencijal, dati mogućnosti za unapređivanje i koje se rukovodi principom racionalnosti, a ne iluzionizma.

Еh, toga u Makedoniji neće biti još dugo vremena. Jer ne mogu se pod pazuhom nositi istoremeno i spomenici i fundamentalna istraživanja i industrijski kapaciteti. Svi se kunu u strane investicije, ali investitori (kao Subrata Roj) dolaze zbog jeftine radne snage, zbog proizvodnje koja nije u funkciji razvoja i inovacija, nego da bi se izmuzlo još nešto od preostalih domaćih resursa. A vlast, umjesto da čuva komparativne prednosti koje ima ova mala zemlja, ona uvodi genetski modifikovanu stočnu hranu!!!

Ali, dragi studenti, jedno je sigurno: s diplomom koja nije iz društvenih nauka i sa znanjem stranih jezika, vrata razvijenih zemalja će vam, ipak, biti malo otvorena, i pored toga što vizna liberalizacija visi o koncu, jer ove zemlje se ne odriču politike bra¬in-gain nasusport našem brain-drain-u. I tamo je javno obrazovanje zapostavljeno, i tamo društvene i humanističke nauke, kao i umjetnosti, jedva vezuju kraj s krajem, ali razvoj i inovacije su prioritet. Jasno, tamo se ne uspijeva s diplomom već sa sposobnostima, talentom i pravim znanjem.

Važno je da svako sam i iskreno ocijeni kakve afinitete ima, čime želi da se bavi, jer u pitanju je čitav život! Posvećenost svom poslu je od ogromne važnosti, jer od toga ne zavisi samo uspjeh u karijeri, nego i dobar dio lične sreće i osjećaj samoostvarenosti. Voljela bih da živimo u društvu u kome se i bez diplome može biti poštovan i može se voditi dostojanstven život. Profesija nije samo uslov za egzistenciju, nego nešto s čime provodimo više vremena nego sa voljenim osobama. Izaberite mudro! Ako slučajno, nasuprot preporukama vlade, zakucate na moja vrata, poželjeću vam da budete motivirani, ambiciozni, ali i hrabri. Da bi postali stvarni činilac u ovom društvu koje se raspada po svim šavovima, sa ovakvom strukom ćete se sukobljavati sa velikim problemima, sa živim ljudima i moćnicima, а spasa nećete moći naći u tišini neke laboratorije. Poželjeću vam da dobijete puno znanja, ali najprije da razvijete sposobnost kritičkog i kreativnog mišljenja. Sve do diplomiranja budite pravi studenti – aktivni, kritični, drski ako treba, buntovni, ali ne dopuštajte da vas podvrgnu drilu i stave u mašineriju. А formalnom školovanju ne dopustite da smeta vašem obrazovanju, kako je govorio jedna brilijantan i duhovit čovjek. Neka vam je sa srećom, ma koji put odabrali!

Nova Makedonija

Prevod je autorkin