Ne znam koliko se nas jos uvjek sjeća pjesme od Bijelog dugmeta : “Milicija trenira strogoću
 da ne bude sve kako ja hoću…”i tako me ona zajedno sa našom Strategijom razvoja turizam inspirisala da posmatram turističku sezonu sa ove strane. Zapitala sam se kakva je, kolka je, uloga regulatora saobraćaja – milicije  u cilju unapredjenja sezone, sprovodjenja strategije, promocije ove naše divne/divlje zemlje.

Nešto mi je opet počela, kazem opet jer se i prije vrzmala,  da mi se šeta po glavi, naša strategija turizma. I da davno je počeo taj proces, mnogo je tu slova iskucano i mnogo je papira potrošeno a mislim da ni računi za struju nisu bili manji, jer se ipak ona sa ponosom predstavljala dje je trebala… a mozda i još ponedje. Nego posto me Bog nije dao za velike djela u smislu strategija i planova, ja sam se bavila tj. zapažala implementaciju, male poteze, koji, moram da dodam, su jednako bitni ako ne i bitniji od ovih velikih.

U posljednjih 15 dana sam prošla kroz 3 dražave čiji je odnos sa EU sledeci – jedna je kandidat zemlja, druga ko zna kad ce a treća je već ušla ali će je možda izbačiti jer nije baš da ih je usrećila.

I tako krenem ja kroz ovu moju zemlju, koja je na korak do članstva i  koja ima jasnu definisanu strategiju, da bih stigla do ove koje je već postala članica i koja iza sebe ima dugogodišnje iskustvo u području koje na zavidan način puni razne državne a bogami i privatne kasice  prasice ( da mozda neko ne pomisli da sam ja to isla na neko usavršavanje, recimo kako svoju kasicu prasicu napuniti, nisam, na žalost, ali ko zna, more je sredina koju volim pa se možda i okuražim jednog dana da je pazim na svoj način).

I tako put, putujem, čitam znakove pored puta, koji nisu Andrićevi, jer su ipak malo konfuzni i ne toliko romantični ali ih pratim.

Piše, 80 km/h pa onda dodje 50 km/h… pa onda odjednom pane na 40 km/h…. pa se onda popne do 60 ali nekako nikako da svuda nadjem logiku brojeva (ovi skokovi su mi jedino ličili na rad naše berze akcija u jedno doba).

A onda je turisti priprmljeno i iznenadjenje, ko sa akcijama, budjenje, čisto da ih ne uspavaju ovu srednji obrtaji, na naj izazovnijim mjestima, čeka ih premija, regulator saobracaja koji kao kobac koba sa onim pištoljem.

I čudim se čudu: na svakom, cini mi se kilometru su oni, spremni da požele dobrodošlicu turisti, da mu olakšaju dzep ali i da napune svoju kasicu prasicu.

Takav profesionalizam, preciznost i predanost radu jos ne vidjeh kod ostalih drzavnih službenika, da su svi taki bili bi ko Svicarska, steta što u periodu kad su oni išli u vrtić nije bio gotov onaj spot za Bonton.

Al, velim rade ljudi svoj posa, neka ih. Mada mi opet djavo neda mira i kažem, pa dobro ako ga rade onda bi moglii biti barem malo više prijatniji i možda ipak malo razmisliti kojeg ce to krivca kršenja saobraćaja kazniti, A oni se bas popere na samoj granici od 80 na 50 i eto fataju te na 60 a ti sam, nikoga ne ugrozavaš, ideš mirno na more i jedva čekaš da vidiš tu Wild beauty . I opet kažem, možda ne znaju, a onaj ko nije svjestan greške…pa da kažem da mu se može jedan dobar dio i oprostit.

Evo me sad u ovu zemlju dje je, izgleda njigov bivši predsjednik ostavio u amanet, da ako ikada se Evropa njima približi da je tretiraju sa strahopoštovanjem. Vec dva puta prelazim tu zemlju, uzduž i poprijeko, preko mora i planina i regulatori saobracaja su nas samo pozdravljali, čak i davali prednost nad domicilnim stanovništvom.  Brojnost regulatora na našim i njihovim putema , pa nedje je mrtva trka, mada mislim da mi ipak vodimo ali je ljubaznost …. E tu nemam komentara, vec mogu samo preporučiti: ako zelite da osjetite ljubazost milicije podjite malo juznije i za jedan sat ce te je i dobiti.

Nisam se mogla cudu načudit jer ovi naši se parkiraju u ladovini ispod nadvoznjaka na tuškom putu  i a vide tablice koje imaju druge boje osim naših, dizu palicu a ostatak priče mislim da znate. Pitam se mozda ih iritira boja, dizajn, jer kazu vizuelni efekat je jako bitan ?!

Ovi njihovu, su nas čak i pratili da bi nam put pokazali, divno se smijali, i rukom nam pokazivali  vaja con dios ….. osjećala sam se prijatno, dobrodošlo a i sigurno.

I eto nas u EU, nidje regulatora puškom da ih gadjes, a i njima je sezona!

Doduše kod nih je dosla, ko zna koja tehnološka revolucija, sunce kamerama na banderama pomaže da ufate najbolje kadrove, dok ovi naši kukavci, paparaci moraju po drvećima da se penju da bi bolje snimili, jer vele da je bolji snimak sa  visine, nije to da se oni kriju , maskiraju, ne daj Boze, , nego eto tako vole da su na visokom polozaju.

I da se vratim EU, propisi fino ispisani, mada je bilo par zabuna, moram priznati, putevi lijepo obiljezeni, ofarbani, sa sve macjim očma sa strana… nema greške.

I vožnja, kao i boravak bude prijatan… i opet nazad sve isto, kroz zemlju koja ima direktivu da se pokaze kao dobar domaćin, do svoje zemlje koju još nisam shvatila…mada me to i brine, jer se ipak kaže da se svoj narod najbolje razumije , nema onih jezičkih i kulturoloških barijera.

Nego, sve to nije ni bitno, bitno je kakav će bilans biti nakon sezone, zar ne?!! I da još nešto: nije lako unijeti kreativnosti u posao kojim se bavimo.

…..dečko ajde oladi…..